Hrvatski geopolitički križ

Moramo razviti vlastitu strategiju ili dopustiti potpuni demografski i ekonomski slom

Ma kakva bila europska elita u njoj ima ozbiljnih gospodarstvenika, bankara i intelektualaca. Oni će shvatiti da ulazak Rusije u njihov "meki trbuh" Balkana, ali i islamizma, pa i onoga umjerenoga erdoğanskoga, predstavlja veliki geopolitički problem, te da jedino na Hrvate u ovom dijelu svijeta mogu ozbiljno računati.

Dr. Franjo Tuđman kao iskusan čovjek smatrao je riješavanje odnosa među narodima BiH jednim od najsloženijih problema današnjice. Bosanska Republika srpska realizirana prvo oružjem, zatim pravno potvrđena u Daytonu sadašnjom podrškom ojačale Rusije u mogućnosti je pokušati referendumom postati i formalno država. Pripajanje hrvatsko-bošnjačke federacije Hrvatskoj, a Republike srpske Srbiji bilo bi vrlo opasno,čak i kad bi SDA na to pristao ili bio prisiljen. Time bi u nekom budućem manjem ili većem sukobu (dao Bog da ga ne bude!) ušli u vrlo opasnu igru; ili bi Rusija koristeć Banja Luku kao pijuna uspjela izbiti na more (najmanje u razini Crne Gore), ili bi zapadna Bosna bila izložena humanitarnoj i ekonomskoj katastrofi kao što već bijaše u XVI. stoljeću, tada na štetu Hrvata, sada na štetu Srba. Moglo bi se tad dogoditi i migriranje Bošnjaka prema ekonomski življoj Hrvatskoj, što bi oslabilo otpornu moć Bosne prema istoku.

Nesložnost europske politike je omogućila Miloševića i onemogućila kantonizaciju Bosne. Danas se mora BiH pretvoriti u europski protektorat bez obzira na stav SAD-a koji u toj regiji nema velike interese. Postoji li mogućnost bošnjačko-srpske suradnje? Osobno mislim da je to moglo "štimati" da je Bošnjake vodio Muhamed Filipović a Srbe Vuk Drašković, sad je to hipotetska stvar, jer Bošnjaci su previše nastradali i gubitci Banja Luke i istočne Bosne su bolni za njih. Što bi time dobili? Ništa, osim što bi u budućnosti postali "lakši plijen" Srbiji.

Srbi već imaju svoju republiku u Bosni i mogu komotno podržati Hrvate u njihovoj težnji za vlastitim entitetom. I Srbija ne može služiti dvojicu gospodara, Vučićeva slatkorječivost tu ništa ne pomaže, odluka se mora donijeti i ozbiljna vaga u toj odluci može biti baš Dodik, tj. bosanski Srbi. Nestabilnost Crne Gore u kojoj je barem 40 posto stanovništva prosrpsko, Makedonije u kojoj tradicionalisti muku muče više s liberalnom oporbom nego s albanskom manjinom, te Kosovo i Sandžak čine Balkan buretom baruta. Može li ojačati ruski utjecaj u Bugarskoj, Grčkoj i drugim dijelovima bizantskoga svijeta a da to ne povrijedi interese Turske i EU-a? Više interesa od Rusije ima Kina u otvaranju vrata EU-a za njezinu robu preko Balkana i Mađarske!!!

Utrka u naoružanju između Hrvatske i Srbije se zahuktava, a preuzimanje INA-e koje je pravac prema jačoj suverenosti Hrvatske je možda i igra EU-a, jer je Mađarska energetski dosta vezana s Rusijom. Osobno mislim da EU i Rusija strateški i ekonomski trebaju jedni druge i da ne će dopustiti ponavljanje gluposti iz prošlosti, kada je raspiren Prvi svjetski rat radi BiH, tj. sukoba interesa Rusije i Austro-Ugarske na Balkanu. Rusiju istinski zanima centralna Azija i Bliski istok, njezini stvarno veliki interesi su jačanje suradnje s Turskom i Iranom, a Balkan je mogućnost pritiska, jačanja utjecaja i trgovine. Bazom u Siriji ona je osigurala pristup Sredozemlju, a ne će radi Srbije poremetiti odnose s Turskom (iako su Kurdi sada Turcima prioritet, a ne neoosmanizam). Ali ni Erdoğan nije slutio da će odbaciti Gülena, Davutoğlua i poći u rat protiv ISIL-a kao saveznik Rusije.

Dozu iracionalnosti u JI Europi pojačava totalitarnost režima koji su baštinili komunističku elitu i koji imaju tradicionalno loš odnos prema znanosti, tehnologiji, kulturi i intelektualcima. Zato i nedostaje državnika, jer nema državne tradicije. Čak i program SANU-a je program mentalno ukopan u XIX. stoljeće, rezultirao je katastrofom kao i pruski model pod Hitlerom. Naravno kada kažem intelektualac mislim na ljude poput Orhana Pamuka, Miroslava Gavrana, Stefana Zweiga, Danila Kiša, Noama Chomskoga, Naomi Klein; ne mislim na apologete raznih režima i osrednje pisce koji veličaju prevladavajuću ideologiju i ubiru od toga korist. Kada kažem intelektualac mislim i na državnike s kojima se ne moram slagati (poput Henryja Kissingera npr.) ali im ne mogu osporiti kapacitiranost. Naravno treba cijeniti i kultiviranost kod ljudi koji nisu moj izbor, ali pokazuju odmak od balkanskoga mentaliteta, kao npr. naš Andrej Plenković.

U zoni doticaja katoličkoga svijeta, srednjoeuropskoga i mediteranskoga s pravoslavljem i islamom, opterećena komunističkim nasljeđem i povijesnim podjelama, Hrvatska mora biti vrlo oprezna i trijezna braneći nacionalne interese, jer ostaje nam samo razviti vlastitu strategiju ili dopustiti potpuni demografski i ekonomski slom. Jer pogrješke poput Žigmundovih i vojvode Hrvoja u XV. stoljeću  smo platili gubitkom središnjeg nacionalnog prostora i islamizacijom, pa djelomice i srbizacijom Hrvata u Bosni (hrvatska prezimena tipa Dodik, Ivanić (doktorirao u Velikoj Britaniji), Šešelj!). Nove pogrješke ne možemo si priuštiti, nemamo ljudske, ekonomske i teritorijalne rezerve za to. Nemaju ni drugi, zato bi ideje o Velikoj Srbiji, Albaniji, Hrvatskoj, Bosni itd. trebalo zaboraviti. Ključni problem je u Europska unija koja treba ponuditi riješenje a sama ne može sebe organizirati.

Teo Trostmann