Budući kardinal govori o „istinskom ekumenskom dijalogu“, valjda istom onom koji, „bjesomučno“ se dodvoravajući svima, pokušava ostvariti “papa-cheguevara” i još jednom mrtvog Stepinca izručuje preko Drine, u Beograd, na “razmatranje”, mrcvarenje, ponovno ubijanje…
U povodu razgovora nadbiskupa zagrebačkoga Dražena Kutleše s Branimirom Stanićem, glavnim urednikom za najnoviji broj Glasa Koncila (https://ika.hkm.hr/novosti/razgovor-nadbiskupa-kutlese-za-glas-koncila/; https://www.glas-koncila.hr/zagrebacki-nadbiskup-drazen-kutlesa-kristu-koji-zivi-u-ljudima-crkve-zagrebacke-zelim-se-posve-predati/).
Ja sam evo pročitao ovaj intervju… pozorno i detaljno… s uključenim mojim “racionalnim kritičkim detektorom”, dakle, ja – kao laik, s “laičkim razumijevanjem”… pa si dopuštam “umjetničku slobodu”, kao posljedicu – racionalnog promišljanja, pa ću pokušati argumentirano komentirati ovaj intervju…ali i kontekstualno povezivu-uključivu opću situaciju, na način, odnosno kroz 3 načina razmatranja:
A – osvrt na dijelove (“istrgnute”) intervjua
B – činjenice (neprijeporne)
C – pitanja (prijeporna).
(A)
“Sa svakom vlašću, bez obzira na to bila lokalna ili državna, crkvena vlast nastoji razgovarati s polazišta da nam je svima stalo do općega dobra građana.”
– odlično… s tim da bi umjesto “građana” upotrijebio izraz: “naroda”
(“građani”, kao izraz, nikad nije živio ni postojao pod svodovima Crkve u Hrvata… previše je – svjetovan, a, ako govorimo i o teritoriju od kamo potječe Kutleša, dakle – BiH, i – protuhrvatski… protiv hrvatskog naroda, stoga, još više, taj izraz baš on ne bi trebao koristiti…)
“Crkva ne sudjeluje, stranački, ni u vlasti, ni u izborima, ni u kreiranju javnih politika.”
– hmmmmmmm… (a otkud onda u prvim redovima oni koji su se krstili, “u nika doba”, a da im je kum na krštenju, koji ih je držao, bio – viljuškar..!?)
“No, živi u vjernicima i s vjernicima koji su sastavni dio, čak i većina društva. Sa žalošću moram primijetiti da se u našem glavnom gradu promiču politike prema obitelji koje su drugdje u svijetu doživjele fijasko.”
– hmmm…no, vidjet ćemo kasnije da i Crkva promiče politike koje su doživjele – fijasko (a to se moglo… i moralo… znati unaprijed..!!)
“Stoga bi pravi iskorak bio da se i pripadnici većine u vlasti osvijeste pa da shvate da svako njihovo djelovanje danas ima posljedice sutra.”
– rekao bih – odlično rečeno… ali: “trebali bi se osvijestiti”, “trebali bi shvatiti”, itd., i tako slično, kondicionalno – djeluje utopijski,
za stvaran život traži se – djelujući-učinkovit mehanizam…
“Kada god se svjetovni duh uvuče u Crkvu, ona gubi evanđeosku snagu koja preobražava.”
– ok… to je to područje na kojemu je Crkva na svom-domaćem terenu…
“Crkva svijetu mora biti čudo, čuđenje…”
– rekao bih da je ovdje opet učinjena zamjena teza: ne treba Crkva biti to svijetu, “čudo, čuđenje”, nego ponizna (puno skromnija) “institucionalna poveznica” svijetu sa tim čudima i čuđenjima, kao biti postojanja Crkve, dakle vjera je ta koja treba biti čudo i čuđenje…
“Ako Crkva nije „znak osporavan“…”
– e, da… (a, vidjet ćemo kasnije kako se ti neki znaci osporavaju… pa i iz redova same Crkve… pa i od strane Kutleši svojedobno nadređenog biskupa (Perića), pa se to osporavanje pokušavalo – racionalizirati… dakle, “čudo i čuđenje” se pokušavahu racionalizirati – “svjetovnim objašnjenjima”…)
SPC – duhovno leglo velikosrpskog fašizma
“ekumenski odnosi sa Srpskom pravoslavnom Crkvom, koja u nekim pitanjima diše kao jedno s politikom državnoga vodstva u društvu u kojem djeluje, zbog čega trpi i proces proglašenja svetim bl. Alojzija Stepinca”.
– ahaaa… evo ga, ovo pitanje, pravo pitanje, postavlja novinar… dakle, još jednom, ukratko: još jednom se pokušava otkriti topla voda glede – SPC-a… duhovnog legla velikosrpskog fašizma..!! “Od autentičnoga ekumenizma nikad, ali upravo nikad ne smijemo odustati jer to bi značilo iznevjeriti Kristov poziv. No, čini se da su točna tumačenja prema kojima su naši ekumenski odnosi sa Srpskom pravoslavnom Crkvom velikim dijelom žrtva još neprevladane historiografije bivše države koja je zastupala političke mitove o Drugom svjetskom ratu, o broju žrtava i krivnji hrvatskoga naroda, a istodobno je o komunističkim zločinima vladao zavjet šutnje. Ta je politika zarazila odnose Srba i Hrvata, što nije uspjelo izliječiti ni stasanje novih država nakon posljednjega rata ni rađanje novih naraštaja građana.”
– ma bravo… “čini se” (!!??)… još jednom: otkrivanje tople vode… (a i, opet: “građana”..!!!)
“U čekaonicu su donekle možda i zbog toga dospjeli i Stepinčeva kanonizacija, kao i uopće proces istinskoga ekumenskog dijaloga koji bi vodio prema većemu kršćanskom jedinstvu.”
– ma bravo… a nije li poznato da oni, SPC, jednako kao i bratska im ruska prvoslavna crkva, RPC, više ne podnose, da ne kažem – mrze, “injate”, “unijate”, “grko-katolike”.. kakogod ih zvali, nego “šta je to normalno”, dakle nego nas – katolike, dakle one iz redova njihovih-istočnih, koji si u misiji imaju upravo to – pokušavati ujediniti kršćanstvo, pod jednu stožinu, pod jedan šćap, dakle o kojemu “istinskom ekumenskom dijalogu koji bi vodio prema većemu kršćanskom jedinstvu” Kutleša, budući kardinal, govori..!?.. možda istomu onomu koji, “bjesomučno” se dodvoravajući svima, pokušava ostvariti “papa-cheguevara”, pa i tako da još jednom, dakle – mrtvog, Stepinca izručuje preko Drine, u Beograd, na “razmatranje” (čitaj: mrcvarenje, ponovno ubijanje…) baš velikosrpskoj fašističkoj SPC..!!??
“I kad se nakon dugogodišnjih brojnih susreta i inicijativa, posebno u ozračju Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, mislilo da će dijalog biti plodniji, rad i zaključci Mješovitoga povjerenstva Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne Crkve koje je razmatralo ulogu bl. Stepinca prije, tijekom i nakon Drugoga svjetskog rata, bili su žrtva starih i nikad prevladanih političkih utjecaja, koji do danas ugrožavaju ekumenske odnose.”
– upravo kao što rekoh… samo teški naivac mogao je i pomisliti da bi moglo biti – drugačije… da bi ishod te utopijske rabote mogao biti drugačiji nego što je bio..!!
SPC i RPC su duhovna legla i promicatelji fašističkih osvajačkih imperijalizama
“Kad bi izostao taj politički aspekt koji nerijetko pristupa prošlosti u skladu s vizurom glavne struje suvremene srbijanske politike, i kada bi se shvatilo da ta politika umnogome živi od robovanja prošlosti, otvorio bi se prostor da među našim Crkvama djeluje Kristova ozdraviteljska snaga. Kristu i njegovoj molitvi „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21) u tom dijalogu treba dati prednost, samo njemu. Kada bi se to dogodilo, došlo bi se do istine koja oslobađa – i ljude i odnose. Vjerujem da je moguće doći do toga i za to molim svom dušom.”
– opet kondicionali… koji se – stoljećima nisu pomakli sa mrtve točke… opet dakle – utopijske ideje i stavovi… (slično – komunizmu..!!) a, bez katarziranja Srba, kao naroda, i kao nacije… jednako je i glede – Rusa…pa da onda i njihova “sveštena lica”, njihove SPC i RPC, ne budu više duhovna legla i promicatelji njihovih – fašističkih osvajačkih imperijalizama, svi ovi kondicionali – i dalje će biti samo kondicionali… “papa-cheguevara” i Kutleša: “džaba ste krečili”…
“Nema sumnje, ta je vrlina poniznost. Ondje gdje se rađa uznositost, pa i u crkvenim krugovima, ondje gdje se počinje govoriti o dominaciji, o prevazi snaga, o rastućem utjecaju nekoga ili nečega, sužava se prostor za zajedništvo. Tada Crkva pati.”
– e, pa… evo mu prilike učiniti iskorak u tom smislu, u tom smjeru… da Crkva u Hrvata manje pati… poniznost jest vrlina… ali i ne baš uvijek… u identitetskom smislu, u borbi za pravo svog naroda (a ne “građana”), nema te poniznosti na koju bi pristao..!!
(B)
– dok sam, kao časnik Hrvatske vojske, radio u HRM, u ST, u Lori, tamo upoznah brata biskupa Kutleše, Grgu, dočasnika Hrvatske vojske, lijepo smo surađivali… igrali i nogomet… sve pet, sve pohvale, dakle brat biskupa Kutleše dojmio me se kao skroman i čestit čovjek
(a, dakako, nikad nisam dijelio nas Hrvate s obzirom na to s kojeg hrvatskog područja potječemo… pa tako i s koje strane granice,
autohtoni, konstitutivni, suvereni smo s obje…)
Biskupov mentor koji je osporava i negira – Međugorje!
– biskup Kutleša, vidjeli smo, na svom razvojnom putu imao je mentora, tadašnjeg mostarskog biskupa Ratka Perića,
– mostarski biskup Perić osporavao je, negirao je – Međugorje,
– biskup Perić je taj koji je svoje osporavanje Međugorja pokušavao racionalizirati – “svjetovnim objašnjenjima”, tipa “nije Gospa poštarica… pa da se tako najavljuje i svakodnevno pojavljuje…”
– Hrvati u BiH su u vrlo nepovoljnom političkom… pa i drugim… položaju, već godinama, opstanak Hrvata tamo, kao autohtonog konstitutivnog naroda, objektivno – jest ugrožen, vjera, pa tako i Gospa, Hrvatima u BiH je stoljećima bila – melem… pa i – svjetlo puta, i života, dakle i najjači “afrodizijak” samobitnosti i opstanka… pa tako i do današnjih dana, danas je pokušaj muslimanske dominacije nad Hrvatima u BiH samo nešto suptilniji od onodobnih osmanlijskih mačeva…
– biskup Perić, u opisanim okolnostima, vlastitom narodu – ispod nogu izmiče njegov stabilitet, njegovo tlo… da ne kažem – “zabija nož u leđa”…
Izbor “pape-cheguevare”
– Međugorje je u međuvremenu (usprkos biskupu Periću) postalo – svjetski fenomen…
– i biskup Kutleša bio je (je li još uvijek..?) na istom putu – i on je osporavao-negirao Međugorje,
– politika “pape-cheguevare”, odnosno njegovi ponižavajući pokušaji da, “pošto-poto” (po – Stepinca..!!), preko Beograda stigne u – Moskvu, doživjela je – fijasko… (i ne samo u tom smislu)…
– moralna (i svaka druga) snaga jednog pape IP2. i “pape-cheguevare” – neusporedivi su…
– IP2. posjetio je voljenu Hrvatsku dvaput, klanjao se Stepincu u zagrebačkoj katedrali i nije pitao fašističku SPC “je li to u redu”,
– “papa-cheguevara” još nije posjetio Hrvatsku… (on rađe odlazi u neke – muslimanske zemlje… a, rekoh, najrađe bi u – Moskvu… preko – Beograda..!!)
– biskup Kutleša instaliran je od strane “pape-cheguevare”…
(C)
– jesu li “vjerski događaji” u, primjerice, Lourdesu ili Fátimi pokušani biti osporavani “racionalnim svjetovnim objašnjenjima”, odnosno koliko pojavljivanja-ukazanja, brojem, je “prihvatljivo”… a koliko, iznad točno kojeg broja, je – “neprihvatljivo”..!?
– zašto je biskup Perić imao stav kakav je imao..!?
– je li biskup Perić “osjećao bilo svoga naroda” (ko što ga je osjećao – Stepinac), pa da “ne bude – ništarija”..!?
– je li biskup Perić bio – vrbovan… odnosno, je li on bio suradnik – režima, odnosno – udbe..!?
– je li poniznost baš uvijek vrlina..!?
– zašto u ovom intervjuu nije spomenuto i – Međugorje (a biskup Perić jest)..?
– kako je biskup (tada svećenik) Kutleša doživljavao stavove biskupa Perića, je li i u tom slučaju trebao-morao ostati – ponizan, ili – se on mogao (i morao) usprotiviti biskupu Periću..!?
– je li se biskup Kutleša mogao (i morao) usprotiviti južnoamerikancu “papi-cheguevari” glede – opetovanog mrcvarenja Stepinca, odnosno reagirati protiv izručivanja mrtvog Stepinca preko Drine, u Beograd, na “razmatranje” (čitaj: mrcvarenje, ponovno ubijanje…) baš velikosrpskoj fašističkoj SPC..!!?? (dakle, na protuhrvatsko “sadejstvo” Porfiriju, Pupovcu i ostalim – četnicima…)
– zašto biskup Kutleša preferira “građane” spram – naroda..!?
– ne sumnjam da biskup Kutleša jest Hrvat… da jest svećenik Crkve u Hrvata… (i biskup Perić je bio to…), no – je li to dovoljno… bez, primjerice, i odgovarajućeg-odgovornog “osjećanja bila svoga naroda”..!!??
– trebamo li biti oduševljeni instalacijom biskupa (budućeg – kardinala, pa tako i potencijalnog kandidata za – papu) Kutleše..!?
– konačno: nije li neprimjereno, dapače – promašeno, biskupa Kutlešu ubacivati u kontekst Stepinca.. (“Stepinca 21. stoljeća”)..!!??
