Bure baruta je sve bliže eksploziji

Muslimani nigdje ne priznaju narode druge vjere. Tako je i u BiH

Pod balkansko bure baruta i dalje se stavlja fitilj i čeka se povoljan trenutak da se zapali i eksplodira, kako to samo na tom europskom dijelu zna biti razarajuće i ubijajuće. Svjetski sukobljeni interesi na toj europskoj periferiji učinili su sve da zauvijek ostane tinjajući ratni plamičak kojeg može potpaliti svaki dolazeći Milošević, Karadžić, Mladić, Izetbegović, Halilović, Mlaćo ili bilo koji drugi zločinac. Zbog toga se dade zaključiti kako interesni vanjski subjekti u Bosni i Hercegovini vrlo dobro, naravno iza kulisa surađuju s bosanskohercegovačkim ratnicima, koji u toj zemlji ima u svakom periodu njene tragične povijesti.

Ono zbog čega je najlakše zapaliti tinjajući beha ratni plamičak, uz nepravdu koja je proizvod ubačen izvana, pa gotovo i prvi je nedovršenost teritorijalnih razgraničenja između sukobljenih beha naroda. Nikada u prošlosti veliki i moćni svjetski politički subjekti tih vremena nisu dozvoljavali da se zaraćeni narodi razgraniče i tako svaki od njih u svojim entitetskim granicama živi slobodno u svom nacionalnom i vjerskom identitetu. Uvijek, bilo okupator, diktator ili protektor, pa čak ni poslije krvavih i tragičnih građansko-vjerskih ratova za teritorij, nije dozvoljavao teritorijalno razgraničenje iskrvavljenih sukobljenih beha strana. Silom i nepravdom nametao se mir, koji je od strane onih koji su ga instalirali bio i vremenski planiran, programiran. Svako pola stoljeća iskru su zapaljivali i pretvarali je u razarajuću ratnu buktinju koja bi, također i u planiranom vremenu trajanja rata, progutala sve stečevine u miru. Stoga Bosna i Hercegovina  ima neznan broj početaka, što je čini zemljom bez kontinuiteta.

Poslije svakog zaustavljenog rata izlazila je drugačija od izgleda prije sukoba. Punija mržnje, nepravde, nepovjerenja, nesnošljivosti te nesigurnija i opasnija za susjedstvo, pa i šire za Europu. A potrebno je samo malo političke volje moćnika ratnog beha vremena, pa i ovog sadašnjeg nemirnog mira, da zemlja po zaustavljanju rata postane sigurnija, prihvaćenija od sva tri svoja naroda, i mirnija kako za samu sebe tako i za okruženje. Potrebno je, naime, nametnuti pravedan mir, budući da se sukobljene strane ne će nikada u miru dogovoriti, mir koji je trajno održiv jedino kroz teritorijalno razgraničenje sukobljenih strana. Ako su sve muslimanske zemlje svijeta vjerski čiste islamske, a jesu, zašto onda ne razgraničiti i beha teritorij i priznati dio bošnjačko muslimanskim. Povijesna je svjetska činjenica da muslimani u svijetu ne žele i ne mogu živjeti s drugim religijama i konfesijama, što potvrđuju i bošnjački muslimani, koji Bosnu i Hercegovinu ne mogu prihvatiti euromultivjerskom zajednicom zbog čega beha nemuslimane drže taocima svoje političko vjerske isključivosti.

Sve dok u Bosni i Hercegovini ne dođe do teritorijalnog razgraničenja na nacionalne entitete naroda, zemlja će biti černobilsko zagađena i atomsko bure baruta koje će kada eksplodira ponovno, a zbog nepravde na kojoj se nalazi, nažalost, eksplodirat će, spržiti ne samo sebe već daleko, daleko šire. Bošnjački unitaristi koji svako hrvatsko legalno i legitimno pravo na svoj dio zemlje odbijaju svojom brojnošću stanovnika kao da postotak stanovništva u multinacionalnim zajednicama automatski daje i veće pravo brojnijem, sve čine da bure eksplodira. Njihova isključivost prema drugom narodu, napose prema Hrvatima koje su daytonisti deteritorijalizirali, svakom isilovskom prijetnjom Zapadu i svakim turskim povratničkim korakom u Bosnu i Hercegovinu, postaje sve agresivnija. Bure baruta je sve bliže eksploziji.

No, prije negoli černobilski eksplodira i zagadi još više zagađenu političku zatrovanu klimu svjetska zajednica kao tvorac Daytona, i giga nepravde koja se proizvela u toj američkoj vojnoj bazi a zatim izvezla u Bosnu i Hercegovinu, zemlja se mora teritorijalno razgraničiti na tri nacionalna entiteta, za koje bi ta ista svjetska zajednica jamčila ostanak unutar beha granica i svojim dijelovima je i dalje činili cjelovitom, povezani konfederalnim vezama kakvima je povezano 26 švicarskih kantona, koji je čine uzorno politički i ekonomski stabilnom zemljom u svijetu.

Bosanskohercegovačku agoniju mrtvljenja hrvatskog naroda držeći ga u srpskom zatvoru secesionizma i bošnjačkom unitarizma, svijet je prepustio ideolozima tih novih balkanskih ideologija, koje se samo prividno odnosno lažno ne podnose a u biti jedna drugoj čuvaju leđa. Srbi Bošnjacima, Bošnjaci Srbima. I sve će to tako trajati dok Bošnjaci ne naprave od federacije isti etničko-vjerski čisti muslimanski entitet kao što je sada srpski, i po završetku toga zločinačkog projekta dozvolit će Srbima odcjepljenje, jer poslije dobivaju 51 posto beha teritorija kao čistu muslimansku državu na periferiji Europe. Zbog ta dva cilja koja su plan i Srba i Bošnjaka oni danas surađuju iza zavjesa, ismijavajući se svjetskoj zajednici koja još uvijek, zapadnjačko politički naivno vjeruje u održivost multi kulti ideje suživota beha razlika. Ali samo na nemirnom i politički brdovitom Balkanu.

Iako je najmoćnija političarka suvremenog svijeta, njemačka kancelarka Angela Merkel priznala "multi kulti je propala ideja" u Njemačkoj, ta nigdje moguće održiva i življena multi ideja jedino se nameće u neuređenoj, još uvijek  u mirnodopskom ratu, u Bosni i Hercegovini. Zbog toga su u Daytonu i deteritorijalizirali Hrvate, kako bi je Srbi i Muslimani  nakon nestanka hrvatske strane između se teritorijalno razgraničili. No, uzaludno je europsko političko silovanje Bosne i Hercegovine idejom multi-kulti budući da je nikada nisu takvom prihvatili ni Srbi ni Bošnjaci. Ako se pogleda način stvaranja današnje Bosne i Hercegovine u Daytonu onda je vidljivo da i tadašnji njeni tvorci nisu vjerovali u takvu neku mogućnost. Dapače sami nisu dali da se oživi stari šareni beha izgled, te su zbog toga zemlju i podijelili strogo po nacionalnim granicama, priznajući jedan njen dio stopostotnim srpskim, definirajući ga i u imenu kome pripada. A drugi federalni dio ostavili Muslimanima da ga dovrše po srpskom uzoru.

Stoga je danas licemjerna svjetska politika,  jednako kao i srpska i bošnjačka, kada govore o mirnoj održivosti balkanskog bureta baruta, odnosno  multi-kulti Bosne i Hercegovine, a manji joj dio nazvala isključivo srpskim. Podsjeća to na ime Irana poslije islamske revolucije kada je nazvan Islamska Republika Iran. U samom imenu je rečeno čiji je i tko, koja vjera može u njemu živjeti. I to se potvrđuje i na ovoj europskoj periferiji. Isto je i sa RS-om, ona je u svom imenu etnički čista i njime nesrbima govori da nije i ne može biti i njihova i da u njoj nemaju što tražiti. Niti će i naći. To isto čine Bošnjaci s većim beha dijelom, koji je svakim danom sve zeleniji, sve islamiziraniji i istrgnutiji iz Europe.

Sve to kazuje da je potrebno današnju Bosnu i Hercegovinu politički deminirati, očistiti od srpskih mina secesionizma i muslimanskoga  unitarizma, te je unutra teritorijalno razgraničiti na tri nacionalna dijela, hrvatski, bošnjački i srpski. O ideji teritorijalnog razgraničenja Bosne i Hercegovine danas se, na sreću beha naroda kojima je dosta ratova, govori i u Europi i u Americi, među daytonistima koji time priznaju svoje daytonske grijehe. Što prije do toga dođe tim bolje za sva tri beha naroda, za Europu i svjetsku zajednicu u cjelini. Manje jedan europski i svjetski problem.

Vinko Đotlo