Jedino je sigurno da bi Bruna frknula Maršala s Kazališnog trga
Bit će zanimljivo. Bandić ima preko nekoliko kandidata, konja i kobila iz svoje, a kako ću reći, nego „štale“. Jedan odavde je jednom izbore definirao kao „utrku konja“ – dodajem radi ravnopravnosti spolova i kobile. Anku Mrak-Taritaš, svojedobno ZG-pročelnicu nečesa, kod Bandića, Švaljekicu Mile postavio iza sebe, možda priđe i Pernar, zbog prostora, ali on je više magarac, a još bi ih se, ili će ih se naći. Esdepej nema nikoga, osim Bandića, hadezej nema nikoga, osim Prgometa. Demokracija tako ostala visjeti na Bruni Esih, ali ona bi na koncu mogla biti obješena – o mediju. „Drvo“ su joj već pripremili, još pletu uže. Mili se dopada trka sa što više „kandidata/kinja“ u kojoj on računa na sigurnu pobjedu. Ovi, ove, će se umoriti, a on će samo ušetati u ZG-dvore. Ako ga u međuvremenu ne ubode komarac-remetinec podvrsta dorhovac.
Drago Prgomet
Naštelane ankete trenutačno kao pobjednicu vide Anku Mrak Taritaš, haenesovku djevojku. Zanimljiva koalicija tvrdih liberala, prokapitalista i socijaldemokrata, postkomunista, ljevičara, zapravo je potpuno nerazumljiva i nerazumna. Zar će HNS-kapitalisti stvarati veliki profit, pa će ga davati ovima Bernardićevima kako bi ga oni uokolo dijelili radnicima, ako ih uopće i zastupaju. Nekako računam kako bi se i „prosječnom“ socijalistu, dakle ne ljevičarskom talibanu-fundamentalistu ruka prije osušila nego bi zaokružio kandidatkinju Mrak-Taritaš, pri čemu zaokružuje i „plemenitog“ fon Richembergha. Preostaje mu ne izaći na izbore ili malo zažmiriti pa zaokružiti Bandića. Inače je potpuno nejasno, na prvi pogled, zašto su mediji unutar Kukurike veličali baš nju, bez obzira što rezultati u njenom resoru to nisu pokazivali. Istina, zbog jedne ogromne nesreće, poplave u Cveferiji, dospjela je u žarište javnosti. Nu najnoviji podatci govore i o lovu u tamošnjoj „mutnoj vodi“ i blatu i tko zna što će odatle još sve izroniti.
Nastavila je drastično provoditi tzv „legalizaciju“ o kojoj smo tada pisali kao o još jednoj legaliziranoj pljački naroda-građana, kako vam drago. Legalizacija je, budući još traje, u potpunoj suprotnosti sa stanjem nacije, ponajprije demografskim. Zamislite legalizirati silom svinjce i kokošinjce, šupe, pa i kuće u praznim slavonskim selima. Staviti ih u isti red s objektima u gradovima i na obali. Komu to uopće može pasti na pamet? Osim HNS-u, Vesni Pusić, onome Vrdoljaku i Anki Mrak-Taritaš. Takav mrak poslati iz Zagreba u „provincije“, pa se onda natjecati za njegovo gradonačelničko mjesto, doista je čudno, mračno. Jednostavno, kako odavno tvrdimo, i dok je tamo bio i Radimir Čačić – tako može postupiti samo ni hrvatska ni narodna, već isključivo „stranka“ klijentela, nešto me goni da napišem „mafija“, al' eto ne ću, iako bih trebao.
Većina Zagrepčana je u nekom koljenu podrijetlom iz neke provincije, od tamošnjeg puka, pa nije vjerojatno kako će hrpimice za gradonačelnicu birati kandidatkinju nenarodne stranke u koaliciji sa socijaldemokratima koji to nisu. Ostaje ovoj „ne-ne“ koaliciji (nenarodni i nesocijaldemokrati) ovdašnja medija koja će ju zdušno gurati, politmarketinško ribanje mozga birača, te „agenture“ za istraživanja javnog mišljenja. Vjerojatno bi to, dakle skoro ništa, moglo biti dostatno za drugi krug kandidatkinje Mrak-Taritaš, pored činjenice kako na toj strani zapravo nema drugih kandidata.
Zmaj Mile
Drugi izgledni „drugokrugaš“ svakako je Zmaj od Kamenitih vrata, Milan Bandić. Dosta dugo ga „tope“ u tim fontanama al' očito je u njima ipak malo vode, a on usput igra na sve:
Vodu, besplatna legalizacija priključaka na gradski vodovod.
Snijeg od Kaptola do Trga bana Jelačića i kad inače ne pada.
Svjetlo na Zrinjevcu, mjesecima (advent).
Žičara se gradi, kopa se po Medvednici.
Tramvajske karte u po' cijene i oprost dugova za prvi „grijeh“ neplaćanja parkiranja…
I ništa predizborno. Nedavno je čak zarobio i crvenu zvijezdu petokraku, doduše u obliku torte. Muku muči jedino s Titom, od imena njegova trga bježi k'o Vrag od tamjana. U to se ne bi štel mešati, nit' bi rekao „da“ ni „ne“. O tome će kao Zagreopčani na referendumu. Mora da je odahnuo i on, a bogme i gradski HDZ, nakon što je osnovano to „Andrejevo povjerenstvo“ o nedemokratskim režimima čiji će rezultati stići za naredne parlamentarne izbore – a do tada tko zna.
Ovih dana se Mile uhvatio „raznošenja“ spomenika Predsjedniku Tuđmanu. Spomenik mu je jadnome još uvijek virtualan, ali Bandić ga i takvoga sad premješta tamo-'vamo. S onog parka – trga sa Zapadnog kolodvora bliže Glavnom kolodvoru. Virtualan je spomenik našemu bidnome Franji pa ga se lako nosi po gradu i tko zna gdje će na koncu završiti. Ako sam dobro „uhvatio“ lokaciju trebao bi se Predsjednik skrasiti negdje u blizini one mini masonske piramide (najmanje takve na svijetu(?), koju nam je podario Božo Biškupić). Ima li tute štogod pred-izbornih bodova, ne znam, mene je najviše strah da Predsjednikov kip, ma i virtualni, njegovi nosači ne bace u neku fontanu.
Udario si je Bandić ovih dana i nekoliko negativnih bodova – predložio povećanje Skupštine grada za (preko) nekoliko mjesta koja bi podijelio nacionalnim manjinama, ako se ne varam, Srbima, Albancima, Bošnjacima i Romima. Izračunao, sve njegova mjesta, ta on ih „hrani“, financira iz gradskog proračuna. Reko' pa porek'o, povukao prijedlog, još sav u suzama. I eto mu čistog gubitka „i na mostu i na ćupriji“ i kod manjine i kod većine, tko zna možda i presudnog. Rijetko promašuje, al' nitko nije savršen.
Ima li HDZ-a u Zagrebu?
A gdje je HDZ u Zagrebu? Kao i odavno slabo stojeći, ali ne ćemo u dalju prošlost, samo do njene, kad je gradski HDZ u pitanju „doktorske faze“. U zadnje vrijeme, zadnjih nekoliko godina, nit' doktori imaju sreće s HDZ-om nit' HDZ s doktorima. Prvo je Tomislav Karamarko (2012.) „sklonio“ tek izabranog predsjednika GO HDZ-a, izvornog hadezeovca doktora Antu Zvonimira Golema, a stranka u Zagrebu nastavila prebivati pri dnu. Po našoj ocjeni to je jedna od prvih Karamarkovih važnih grješaka u koracima, nu davno bilo i sad nevažno. Nakon nekog vremena eto opet doktora u zagrebačkom HDZ-u. Štoviše, sad još i profesora doktora Drage Prgometa kao kandidata za gradonačelnika. Prvoga doktora nije volio Karamarko, ovaj nije volio Kramarka. Njegove šetnje po bespućima hrvatske stranačke scene, stranputice od HDZ-a preko mostova i i hridi i natrag, pratili smo dok su trajale i nisu nam se nimalo „sviđale“. Njegova sudbina, politička dakako, unekoliko sliči sudbini onog „lijevog“ doktora s istog KBC-a, dr. Rajka Ostojića. Zoka ga nije volio pa gurnuo u zagrebačke izbore na kojima ga je Bandić pobijedio „k'o vola u kupusu“. Nu doktor Ostojić je iza sebe imao „lijevi blok“, ma što to značilo, dok doktor Prgomet iza sebe nema niti cijeli HDZ, članstvo, koji je u Zagrebu odavno u vrlo traljavom, organizacijskom i inom stanju, a kamo li amorfnu skupinu potencijalnih HDZ-ovih glasača.
Možda u takvom da aktualni Andrija Mikulić ne bi pobijedio ni u svojoj mjesnoj zajednici, kako li se već naziva ta lokalna jedinica. Uz takav gradski HDZ, kao takvoj političkoj osobnosti, izgledi doktora Prgometa za drugi krug su prije nikakvi nego li mali. Toliko na početku predizborne kampanje.
Bivša zamjenica Milana Bandića i operativna gradonačelnica dok je on bio „na službenom putu“ u obližnjem Remetincu, ostat će to zauvijek, a naročito u predizbornoj kampanji. Nema iza sebe stranačku infrastrukturu, a njena zagrebačka priča nalik je silnim analizama njenih kolega ekonomskih analitičara od kojih je najčešće taman toliko, ili tek malo više, koristi kao i od političkih analiza Žarka Puhovskog.
Bruna Esih
Ostaje nam osvrt na kandidaturu Brune Esih, zadnja se kandidirala pa ju tim redoslijedom i spominjemo. Nestranačka, naslonjena u parlamentarnim izborima na HDZ, ili HDZ na nju, što je istinitije. U startu je vidljivo kako ona ne će biti miljenica ovdašnje medije, dapače, nastojat će joj kandidaturu maksimalno otežati. Izuzimajući manji broj portala i gledanu TV Bujicu (ukoliko ne bude promovirala Čačića) njezina nada, kad je medija u pitanju, u svojevrsnom je suprotnom učinku. Primjer: što ju više Jelena Lovrić (i slični medijaši, medijini aktivisti) bude kudila tim bolje po nju. Ili, obrnuti slučaj: što više Jelena Lovrić bude hvalila Andreja Plenkovića, tim gore po njega. To je ta elementarna bit lažljive medije: uvijek laže. I kad hvali „objekte“ i kad ih kudi. Zarađuje višestruko, od jednih da o njima šuti, od drugih da o njima pjeva, od trećih vrteći i jedne i druge… pa onda suprotstavi jedne drugima, trećima, a na koncu sve, i opet višestruko, plate oni dolje, oni mali koji izlaze i na izbore i u trgovačke centre i gledaju televizije, Acu, Šprajca, novu, staru… Nu ponekad se zaplete u vlastitu mrežu kao recimo u slučaju Donalda Trumpa.
Ne znamo zasad kako bi Bruna Esih riješila neku kanalizaciju tko zna gdje u Zagrebu. Nitko to od kandidata ne zna, uključivo i Bandića, jer da zna valjda bi ju već bio riješio. Ali znamo kako bi ona iz centra Zagreba skinula ploču (inače samozvanog) maršala Tita. Ostali o tome šute. Kako je u društvu profesora Šterca pouzdano bi stala, po njegovim savjetima, na stranu mladih u Zagrebu, a i šire. Znamo i kako nitko od kandidata nije imao hrabrosti ući u pakao Barbarina rova u Hudoj jami – a tamo tko zna koliko mladih Zagrepčana i Zagrepčanki živih zakopanih u svibnju jedne davne godine. Zagreb je samo tramvaj i kanalizacija? Nije, barem ne bi trebao biti, nu pratit ćemo te izbore.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više