Mara i Đuka pošla Mara, po naramak sina mora svoje podmiriti blago prati Đuka, kuda god krenula znade bećar što je curi drago kad se sagnu naramak uzti sa leđa je zaskočio Đuka ni snašla se, mlada Mara nije u gaćama bila joj je ruka što to radiš, Đuka,vraže jedan znaš bećaru, to bi i ja rada al' se bojim rubine podignut moga bi nas, tu zateći Dada de, pusti me večeras ću pobić do bunara, po dva kabla vode svitla nima, a ti pazit moraš dicu više, ne donose rode …a joj Maro, oznoji se s tobom!! Vladimir Živaljić