Kovčeg u Božjoj ruci

Dijalog između Boga i mrtvog čovjeka

 

 

Bog: U redu sine, vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Tako brzo? Imao sam puno planova…

Bog: Stvarno mi je žao ali, vrijeme je da krenemo.

Čovjek: Što imaš u tom kovčegu?

Bog: Ono što ti pripada.

Čovjek: Ono što mi pripada? Misliš, moje stvari… odjeća, novac…

Bog: Te stvari nikada nisu bile tvoje, one pripadaju Zemlji.

Čovjek: Jesu li to moja sjećanja?

Bog: Ne, ona pripadaju Vremenu.

Čovjek: Jesu li to moji talenti?

Bog: Ne. Oni pripadaju Okolnostima.

Čovjek: Jesu li to moji prijatelji i obitelj?

Bog: Ne sine. Oni pripadaju Putu kojim si išao.

Čovjek: Jesu li to moja žena i djeca?

Bog: Ne, oni pripadaju tvom Srcu.

Čovjek: Onda to mora biti moje tijelo.

Bog: Ne. Ne… Ono pripada Prašini.

Čovjek: Onda to sigurno mora biti moja Duša!

Bog: Griješiš sine. Tvoja Duša pripada meni.

Čovjek suznih očiju i sa strahom uzme kovčeg iz Božje ruke i otvori ga… PRAZAN!!!

Slomljenog srca i uz suze koje su se slijevale niz njegove obraze, čovjek upita Boga…

Čovjek: Nikada ništa nije bilo moje?

Bog: Tako je. Nikada ništa nisi imao.

Čovjek: Pa onda? Što je bilo moje?

Bog: Tvoji TRENUCI. Svaki trenutak koji si živio bio je tvoj.

 

Život je samo trenutak. Trenutak koji pripada nama. Uživajte u ovom Trenutku dok ga imate. Ne dopustite da vas bilo što zaustavi da obavljate posao u kojem uživate. Živite svoj život Sada. Ne zaboravite biti sretni, jer je to JEDINO važno. Materijalne stvari i sve za što ste se borili u životu, ostaje iza vas. Ništa ne možete ponijeti sa sobom. Ono što je zaista važno je da ŽIVITE SVOJE TRENUTKE U POŠTENJU.

 

Zlatko Janković