Samo da nam se ne ponovi Boris Jokić

Muftija Jokić je proizvod paleolitskog politbiroa, netolerantne, isključive protuhrvatske politike

Sutra svi na prosvjed za cjelovitu, a ne vjerski fundamentalističku kurikularnu reformu. To je sms poziv koji sam dobio u srijedu, da se pridružim prosvjedu, podršci mesijanskoj skupini koju je predvodio muftija Boris Jokić. Njihova mantra bila je i ostala demagoški jednostavna – struka, a ne politika. Tako je nastupao i Jokić sve dok premijer Milanović nije jasno rekao da je Jokić njegov, dakle, politički izbor, i da iza cijele Jokićeve "cjelovite" mesijanske rabote stoji sasvim određena vrsta politike, koju je simbolizirao vječiti SDP-ov stručnjak za "specijalne namjene" u obrazovanju, Neven Budak, zadnji šef komunističke partije na Filozofskom u Zagrebu.

To da je Jokić proizvod paleolitskog politbiroa, netolerantne, isključive politike, dijagnosticirao je nakon njihova prvog prosvjeda ne kardinal Bozanić, već vjerski fundamentalist i dogmatičar Žarko Puhovski rekavši: "Sadržajno, to je manifestacija za jedan poluproizvod koji se lažno predstavlja kao stručni, a u stvari je politički. Dakle, nije to prosvjed nego manifestacija za lažne simbole."

Ti "lažni simboli" za koje Puhovski proziva Jokića i ovu isključivu sekularno fundamentalističku sektu koja si je samodoznačila mesijansku ulogu, a koja je funkcionirala i funkcionira po milanovićevskom principu "ili mi, ili oni", zbog čega je Jokić i doživio fijasko, su pokriveni patetičnom brigom za djecu, a ustvari se radi u mnogočemu o nametanju svjetonazora i preodgoju naroda po mjeri onoga što simbolizira vječiti SDP-ov sekretar za selekciju "poštene inteligencije" Neven Budak.

Kako ni nakon ovih prosvjeda ne treba "sisati budak", već raskrinkati tu njihovu demagogiju "struka, a ne politika", "obrazovanje, a ne ideologija", govori i činjenica koju je u Večernjaku u utorak donijela Ivana Puljić Šego – da HNS eventualnu podršku Plenkoviću oko nove većine uvjetuje time da dobiju nadzor nad provođenjem kurikularne reforme i promociju budakovštine. Taj njihov "apolitični", progresističko reformistički gard nasuprot "fundamentalistima" i "dogmatičarima" nije baš teško demistificirati. Prvo, dogmatičari i fundamentalisti su jokićevci koji su odbili primjedbe struke, a ne politike. Dovoljno je samo pogledati tone primjedaba na Jokićevu reformu koje je uputio HAZU, on ih ignorirao, a hrvatski akademici su odreda neznalice i zlonamjerni politikanti. Mo'š si mislit'.

Ali, ne, ili je tako kako kažu jokićevci, ili nikako, pa makar se radilo o primjedbama HAZU-a. Jokićevci tako cijelo vrijeme manipuliraju javnošću brijući Staljinov brk britvom struke. Drugo, sasvim paranoično prozivanje "vjerskog fundamentalizma" u proces reforme s podcjenjujućim odnosom prema prosvjetno obrazovnom sustavu Katoličke crkve kroz povijest i danas je bezobrazluk koji izvire iz dogmatske netrpeljivosti prema Crkvi, iz sekularističkog fundamentalizma. Osim što je sveučilišta u "mračnom" Srednjem vijeku ustrojila Crkva, i danas katoličke gimnazije i sveučilišta posvuda po svijetu su egzaktno dokazani centri izvrsnosti, najpoželjnija mjesta za studiranje ili pripremanje za fakultete. Georgetown, Notre Dame, Leuven, Milano…, proizveli su mnoštvo predsjednika, premijera, pravnika, liječnika, nobelovaca…

"Fundamentalisti" su ustrojili i Sveučilište u Zagrebu. Evo i jedan paradoks iz vlastitog iskustva. Dok sam boravio u Rimu radio sam u jednoj školi na Piazzi di Spagna koju vode katolički redovnici, a koju su masovno upisivala djeca i unuci talijanskih komunista i ateista. Nisu svoju djecu i njihov odgoj i obrazovanje htjeli dati svojim Jokićima i Budacima, već "fundamentalistima i dogmatičarima". Zašto? Pitajte Jokića. Treće, čemu mit odnosa politike i reformi, pa i odgojno obrazovnih. Svaka zemlja ima svoju obrazovnu politiku, svoju kulturnu politiku i druge politike. Nijedne reforme, pa i obrazovne, nema bez politike, ali je problem kada je ta politika isključiva.

Pustimo više tu jokićevsku demagogiju "struka, a ne politika" jednostavnim "modelom" koji primjenjuje svaka normalna zemlja – i struka i politika, ali ne isključiva struka u kombinaciji s isključivom politikom kao kod jokićevaca. Jokić je političar revolucionar umotan u stručnjaka, pa je tako u jednom intervjuu izjavio o svojoj reformi: "Radi se o korjenitoj promjeni na svim razinama." Dakle, o revoluciji.

Nije to bio potop

Naš odgojno-obrazovni sustav nije loš, što je i utvrđeno u okviru projekta European Values Study (kako objasniti da naši učenici i studenti stalno beru nagrade u zahtjevnoj konkurenciju u EU-u i SAD-u?). Njega treba popravljati, dorađivati, evolucijom, a ne revolucijom i isključivošću po principu prije mene ništa nije valjalo. Zato i nova stručna skupina treba uzeti sve dobro što je Jokić sa svojom ekipom napravio, a toga ima. U tom kontekstu da bi reforma obrazovnog sustava uspjela potreban je jedan fundamentalni preduvjet za novu ekspertnu skupinu: Nemojte biti kao Jokić, revolucionar s geslom – prije mene potop, poslije mene potop.

Ivica Šola, http://www.slobodnadalmacija.hr/misljenja/agora/clanak/id/489943/samo-da-nam-se-ne-ponovi-boris-jokic