Kninska tvrđava nije mjesto za JNA

JNA iz 1991. je ista ona zloglasna vojska iz 1941., 1945. i 1971. godine

(Za nama zaostaju ko baba za misarima.

Čvrste povijesne činjenice su alatke

s kojima vrijeme radi za nas.)

Povijest se nikada ne ponavlja u istom obliku, no tko je imalo poznaje vidjet će da su mnoge stvari oko sukoba europskih i svjetskih imperijalizama iste kao i prije 100 godina. Da bi uspješno zastupali svoje nacionalne interese, i naše političko vodstvo bi trebalo biti dobro naoružano povijenim znanjem i povijesnom istinom. No mnogi kao zarobljenici promidžbe ratno pobjedničkog imperijalizma, oko spomenute povijesne istine, još uvijek zaobilaze kao mačak oko vruće kaše.

Teška srca ću spomenuti nepopravljive i u protunarodnim grijesima ogrezle Josipoviće, koji i dan danas za spašavanje tita traže pomoć od svojih saveznika četnika, saveznika po pitanju obnove jugoslavije, bilo monarhističke, bilo komunističke, koja jedna i druga znače negaciju Hrvatske. Istovremeno svaka Hrvatska znači negaciju jugoslavije.

Ovih dana se u cijeloj RH svečano slavila 22. obljetnica dana kada smo mukotrpni put do svoje obnovljene države i BLJESKOM OLUJNIM ga osvijetlili. Bio je to i dan kada su svi razumni Srbi proklinjali i Pašića i Vuka zbog njihova jugočorbaluka, i Versaj i SANU, što im stvoriše i Antu i Vranu, i svima su kleli majke, što im daše sve do Karavanke. A sada pitanje za našu dragu predsjednicu Kolindu, koja sagorijeva u želji da povlači najbolje poteze i na unutarnjem i na vanjskom planu. Što Vam znači ona izjava s Kninske tvrđave, vezano uz 90.-e godine, gdje ste uz grješne četnike prozvali i grješnu tzv. JNA? Dužni ste nam prvom prilikom to pojasniti. Hrvatski branitelj iz vašeg podneblja, poštovani Marko Francišković, u jednoj od svoje dvije velike knjige, lomeći se sam sa sobom oko naše tragične prošlosti i podijeljenosti, napisa i ovo.

"U mojoj kući se još 1991. godine govorilo: Ne će nas JNA napasti." A Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Đoko Jovanić i slični, ako ste moguće mislili da su oni tzv JNA, su bili istinska JNA i 1941., i 1945., i 1971., i 1991. Primala je JNA u svoje redove i rijetke preživjele mlađe sudionike Križnog puta, i tako, ispiranjem mozga i ucjenama, od hrvatskih pravila jugobranitelje, kojima nikad nisu do kraja vjerovali. Nisu nikada vjerovali niti hrvatskim kadrovima u svojim redovima, koji su je 1991. god. napustili, i naoružani vojnim znanjem pristupili obrani demokratski obnovljenoj i od iste JNA napadnutoj Hrvatskoj. Takvi se u svojim unutrašnjim lomovima teško oslobađaju od nametnutih jugokomunističkih i velikosrpskih laži i mitova, pa u tom pogledu, za nama zaostaju ko baba za misarima. Korištenje četničkog rječnika: ustaštvo, fašizam i sl., te zabrana predstavljanja spasonosnih knjiga akademika Pečarića (Tisno), je izravno u funkciji četništva i II. srpskog memoranduma. No, povijesna istina bijela kao sir, izlazi na sunce. Čvrste povijesne činjenice su alatke s kojima vrijeme radi za nas.

Žarko Marić