Planska arabizacija redatelja Bakira

Prodaja zemlje Arapima je pranje novca i okupatorski vjerski rat

Stara je narodna izreka da se čovjek češe ondje gdje ga svrbi, ili napad je najbolja obrana. Naime, već duže vrijeme svjedoci smo tih napada, kao obrane, koji dolaze od bošnjačkog vodstva, a koji su dio globalne agresije muslimana na krsćane i kršćanske svetinje, dio nezapamćene kršćanofobije koja terorom i nasiljem mijenja sliku Zapadne civilizacije. Svakako da jedna od tih hirošimsko-nagasakijskih opasnosti islamske vjerske revolucije započete u Iranu krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je prerasla u najopasniji vjerski islamski terorizam u ljudskoj pivijesti, a koja razorno pogađa i mijenja vjersku i etničku sliku Bosne i Hercegovine je masovno, nekontrolirano, naseljavanje Arapa na srpsko hrvatsku zemlju u Bosni i Hercegovini.

Arapi i Arapkinje u Sarajevu danas

Niti jedan povijesni okupatorsko agresorski rat, pa čak ni otomanski genocidno konfesiocidni, nije tako ubrzano izmijenio etničko vjersku sliku Bosne i Hercegovine, zemlje Bošnjaka, Hrvata, i Srba kao što ju  je izmijenio i mijenja, plansko i organizirano naseljavanje Arapa. To je zapravo osvajačko okupatorski rat u kojem svim sredstvima sudjeluju današnji Bošnjaci muslimani. Bez njihova blagoslova, bez njihove svekolike pomoći taj rat ne bi bio tako učinkovit i brz u svojim opasnim namjerama i ciljevima. Sve se to događa pod onoj izlizanoj i kojoj više nitko ne samo u Bosni i Hercegovini već i u svijetu ne vjeruje, frazom arapskog investiranja u razvitak zemlje, investiranje u islamiziranje i radikalizaciju zemlje, koja dobiva sve dimenzije Afganistana i nekih drugih radikalnih islamskih zemalja.

Da, to jest arapsko investiranje, ali ne materijalno već etničko vjersko kako bi se stvorila snažna, za Europu opasna islamska država, koju s pravom i razlogom neki europski čelnici upoređuju sa opasnosti kakva dolazi od isilovske države. To europsko upozorenje koje, na svu sreću, se upućuje na Bosnu i Hercegovinu, na njene Bošnjake muslimane kao snažne sudionike mijenjanja nacionalne i vjerske beha slike, koji planski arabiziraju i islamiziraju beha društvo, a što je oblik mirnodopskog etničko-vjerskog čišćenja tih europskih prostora, smeta čelniku beha muslimana, kreatoru i sukreatoru tog terorističkog procesa, Alijinom sinu Bakiru Izetbegoviću.

Zbog toga se u ovo vrijeme europskih ukazivanja na tu opasnost stalno češe o to arapsko naseljavanje i agresira na europske čelnike koji, možda već kasno, uviđaju tu arapsku agresiju. Bakir udario baš na sve, poput Sulejmana Silnog kada je svom snagom i mržnjom jurišao na Europu i iza svojih okupatorskih pohoda ostavljao krvav trag. I Bakir Silni agresira na europske čelnike na Europu i svoju agresiju opravdava izmišljenom islamofobijom. Za Izetbegovića II. islamofobija je europski strah od islamskog razornog terorizma, te pokušava napad koristiti kao obranu te vjerske ideologije i onih koji svoje utočiste nalaze u Bakirovom pašaluku, otomanskoj pokrajini ostavljenoj u amanet Sultanu Erdoğanu.

Okuplja Bakir sve muslimanske snage u etnički i vjerski čistom bošnjačkom Sarajevu i „najoštrije osuđuje i odbacuje islamofobične napade koji su u posljednje vrijeme dobili na intenzitetu, a dolaze od najviših dužnosnika nekih članica Europske unije, kao što su Hrvatska, Austrija i Češka". Nažalost, svi ti europski, kako ih Bakir naziva "islamofobični napadi", dolaze gotovo kasno jer Izetbegovići su već obavili posao glede radikaliziranja i gradnje islamskog terorističkog centra u vehabijskim entitetima, kao što su Gornja Maoča, Podgredina, Gluha Bukovica i drugih dvadesetak takvih centara, pa gotovo i neka predgrađa Sarajeva koja su prodata ili za vojne zasluge u ratu darovana Arapima.

Izetbegović II. u obranu procesa mijenjanja etničke i vjerske slike Bosne i Hercegovine, koja je svakim danom sve više crna i umotana u okvir vjerskog radikalizma i ekstremizma, kaže: „…Bošnjaci su ponosan autohtoni europski narod…". I nije to ništa novo od Izetbegovića, koji su do podne jedno, poslije podne drugo. Pa tako su eto po Izetbegovićima „Bošnjaci autohtoni europski narod". Moglo bi mu se povjerovati da taj isti „autohtoni europski narod" ne smatra „Turskom mati, tako je bilo i tako će ostati", te da im nisu u svim segmentima nacionalnog, vjerskog, kulturno-civilizacijskog, bliži Iranci, Afganistanci, Turci, Arapi i svi drugi muslimani svijeta od europskih susjeda Srba i Hrvata, Austrijanaca i Česa. Takvi čelnici beha muslimana nam govore da su današnji Bošnjaci autohtoni narod u Europi, a ti isti autohtonisti Bosnu ostavljaju Turcima u amanet i zazivaju ponovni turski okupatorsko-genocidno konfesiocidni pohod na Europu, prostor za kojeg se vežu kao „autohtoni“ narod.

Nije li to ili najveća povijesna veleizdaja zemlje za koju se vežu, sa kojom se pokušavaju nacionalno identificirati ili velike laži kakve se od tih „autohtonista“ čuju zadnjih dvadesetak godina otkada pokušavaju izgraditi neki svoj nacionalni identitet povezan s Europom samo onoliko koliko od te Stare dame imaju koristi, i onoliko koliko ona šuti na taj njihov proces isilizacije Bosne i Hercegovine, u kojoj već danas slobodno živi, a neki i mirovine primaju, desetci tisuća islamskih terorista.

Za nemuslimane u Bosni i Hercegovini je svaki Arap koji je "kupio" beha zemlju današnji i sutrašnji vjerski terorist, budući da je on i doveden ne samo da promijeni vjersku i etničku beha sliku, već da bude nasilni teroristički rušitelj europskih vrijednosti i europskih naroda. I to je  istina i činjenica koje potvrđuju i europski čelnici. Stoga je potrebno sve „kupoprodajne“ ugovore između, svih beha naroda, jer pravo prodaje zemlje kao sredstva za mijenjanje entičke i vjerske beha slike nemaju ni Bošnjaci muslimani, i Arapa proglasiti ništavnima, i zemlju vratiti starim vlasnicima ili je predati vlastima na čijim prostorima je rasprodata. To je jedini mirnodopski način da se zaustavi proces isiliziranja i etničko vjerskog mijenjanja beha slike u korist Arapa, odnosno islama. Prodaja zemlje u Bosni i Hercegovini Arapima je ne samo neviđeno svjetsko pranje novca, već i okupatorski vjerski rat, kakav nije zabilježen u povijesti ratovanja.

Vinko Đotlo