Dogovor u newyorškom Westinu

Političari su najranjiviji kada osjete gubitak političke dužnosti

• Iako je stalno ponavljao kako ne će doći na sastanak s Andrejom Plenkovićem u Zagreb, ako tema razgovora ne bude provedba arbitražne odluke, slovenski predsjednik vlade Miro Cerar ipak stiže. Ipak je popustio. Pitanje je zašto? Postoje dva moguća odgovora. Prvo, zato što zna da nije pametno odmah zatvoriti vrata pregovaranjima, i drugo – puno opasnije – što je dobio mig iz Zagreba kako su spremni Hrvati predati Savudrijsku valu Slovencima. Samo ne mogu to baš tako naglo i odmah napraviti, nego – zbog hrvatske javnosti – malo će odugovlačiti sve dotle dok se naivni Hrvati ne umore. U tom smislu može se gledati i na sastanak Plenkovića i Cerara u New Yorku. I ne samo da je u New Yorku došlo do sastanka, obojica su odsjela u istom hotelu, Westinu. Iako Plenković kao papagaj ponavlja kako Hrvatska ne priznaje arbitražnu odluku i smatra da je granično pitanje potrebno rješavati u okviru bilateralnih pregovora i na temelju međunarodnog prava, prema boji njegova glasa „čuje“ se da misli drukčije. Ostaje pitanje pod čijim utjecajem je promijenio odluku, odnosno ostaje pitanje je li otpočetka uopće mislio ozbiljno kada je ponavljao ovu mantru. To potvrđuje i ova Plenkovićeva rečenica izrečena u Americi: »Nastojat ćemo korak po korak ići u tom smjeru, neovisno o bilo čijem drugom stavu, a voditi računa da je to pitanje primarno za Hrvatsku i Sloveniju kao dvije zrele, odgovorne i prijateljske zemlje«. Meni su najsumnjivije ove sintagme „ići korak po korak“, te „neovisno o bilo čijem drugom stavu“. Obje je moguće dvostrano razumijevati. Naime, političarima se baš i ne treba vjerovati kada nešto tvrde. Tvrdio je i kako ne će dirati Dijanu Vican do 8. rujna, a preko satelita smijenio ju je dva dana prije. Sazvao je sastanak sa čelnicima saborskih klubova i ponovio kako ne će podržati odluku kompromitiranoga arbitražnog suda, što ne znači da ga na kraju ipak podrži. U politici političari su najranjiviji kada osjete gubitak političke dužnosti, i zato im se nikada u cijelosti ne smije vjerovati.

• U zadnje vrijeme sve se čini – dakako od strane aktualne vlasti u Banskom dvorima i Pantovčaku (Sabor je tu marginaliziran do posljednjih granica!) – kako bi se Hrvate pripremilo na najgori gubitnički scenarij oko dodjele Savudrijske vale Sloveniji. Javnost se uvjerava da je poklon Slovencima cijele vale dobro, da je Hrvatska na kompromitoranom Arbitražnom sudu sve dobila više od očekivanoga,  osim crte razgraničenja u Savudrijskoj vali. Pa zašto plakati za tri kante morske vode… Zašto ne dati Sloveniji cijelu Savudrijsku valu, kad već imamo ionako puno mora. U tom smislu Plenković je pozvao na sastanak čelnike saborskih stranaka da ih uvjeri u pozitivnost njegove namjere da je najbolje predati Slovencima valu kako bi zadovoljili njihove apetite.

• U razgovoru za RTL Danas, Davor Božinović, dojučerašnji savjetnik predsjednika HDZ-a, i sadašnji ministar unutarnjih poslova je izjavio: »Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima osnovano je s namjerom i svrhom da Vladi da preporuke na temelju kojih će se izraditi sveobuhvatan zakonski prijedlog o tretiranju simbola svih totalitarnih sustava – pa tako i pozdrava ZDS«. Tako kaže Božinović, a njegov šef kojega savjetuje pak svakoga dana tjera članove toga Vijeća da ubrzaju svoje donošenje odluke. Dakako da znamo koje odluke. 

• Slovenska vlada nudi 75.000 eura svakom tko se odluči preseliti iz Slovenije u Hrvatsku. Netko će reći da to nije rasizam na slovenski način. Dobrosusjedski rasizam.

• Za vrijeme postojanja druge patizansko-komunističke Jugoslavije progonili su se vjernici, Židovi, pederi…, u crkve su ulazili konji, nije bilo nikakvih demokratskih prava „drugih i drukčijih“. Sada se ti isti jugokomunisti bore za „ljudska prava“ na svoj način. Jedan od njih je i Marijan Vugrinec, postariji momak kojemu jako fali Jugoslavija i on to, za razliku od nekih njegovih drugova, javno izražava. Taj i takav jugonostalgičar odjednom postaje zagovornik protupriodnih zakona, pa tako i zloslutne Istanbulske konvencije. »Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ili tzv. Istanbulska deklaracija, treba ratificirati Hrvatski sabor«, piše kod daidža u BiH Vugrinec i nastavlja: »Premijer Plenković je, pak, još 25. studenoga 2016. dao punu potporu ratifikaciji deklaracije Vijeća Europe. Ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Ana Murganić (HDZ) upravo je zamolila stranačkog kolegu na mjestu predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića da temu ratifikacije uvrsti na dnevni red parlamenta«. I sad zamislite te kombinacije. Komunisti tobože odjednom podržavaju pedere i lezbijke, a dok su bili na vlasti slali su ih u gulage!

• I Husein Kavazović, poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, uputio je pismo hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović u kojem ju pokušava uvjeriti da nije istina ono što je ona rekla da u BiH postoje militantni i radikalizirani muslimani koji su potencijalna prijetnja svima u okruženju. Kako je i u izvješću hrvatske SOA-e doslovno napisano i odaslano u javnost kako »U susjedstvu Hrvatske nalazi se više od deset tisuća sljedbenika selefizma, okupljenih u više desetaka paradžemata i nekoliko enklava«, ostaje pitanje komu vjerovati: islamskom svećeniku ili hrvatskoj predsjednici?

• Trinaestoga rujna 2017. u Sarajevu je pokušano novim preglasavanjem Hrvata omalovažiti ih i uvjeriti svjetsku javnost kako su svi „Bosanci“ protiv gradnje Pelješkoga mosta u Hrvatskoj i na hrvatskome teritoriju. Manipulacijama Bošnjaka (i Karadžićevih Srba) usvojena je Deklaracija o Pelješkom mostu iako taj postupak nije zakonski utemeljen. Na sjednici, na zahtjev pojedinih zastupnika, glasovalo se tri puta kako bi Deklaracija bila usvojena. Deklaracija, da bi imala pravnu snagu, mora biti usvojena u istom tekstu i u Domu naroda Parlamentarne skupštine, a to se nije dogodilo. Ova prevarantska Deklaracija suprotna je Poslovniku, odnosno jednom aktu na osnovi kojeg radi Predstavnički dom. Prema Poslovniku, Dom može donositi deklaracije u kojima iznosi svoje načelno mišljenje o određenom pitanju, a nikako da zadužuje institucije, bilo svoje, a posebno ne institucije Hrvatske. "Problem je u tome što se misli da se to može riješiti na način kako to misle pojedinci ili pojedine političke stranke. Osobno, mislim da je to na štetu ugleda BiH, kao i njenu odnosu prema EU-u i prema prvim susjedima. Mislim da nas ovo ne će ničemu dovesti", naglasila je Borjana Krišto, predsjednica Federacije BiH. U Deklaraciji se, između ostalog, pozivaju nadležna tijela Hrvatske, odnosno EU-a, da bez odgađanja obustave sve radnje čiji cilj može biti umanjenje ili potpuno ukidanje suverenih prava BiH i da se hitno uključe u razgovor s BiH radi postizanja bilateralnih rješenja u pogledu razgraničenja na moru. Deklaraciju o obustavi gradnje Pelješkog mosta potpisala su 24 zastupnika SDA, SDP-a, Nezavisnog bloka, SBB-a, BPS-a, Demokratske fronte i SDS-a. Prvih pet stranaka su bošnjačke, šesta je izdajnička, Željka Komšića, a sedma stranka je srpska, nasljednika Radovana Karadžića. 

• Milorad Pupovac je u razgovoru za Novi list izjednačio Janka Bobetka sa srpskim krvnicima, Slobodanom Miloševićem, Slavkom Dokmanovićem i Milanom Babićem. Odvjetnik Luka Mišetić, koji je branio hrvatske generale u Den Haagu, tvrdi da Pupovčeve teze ne stoje. "Pupovac obmanjuje hrvatsku javnost! Milan Babić pravomoćno je osuđeni ratni zločinac, a Milošević proglašen članom Udruženog zločinačkog pothvata u presudi Milanu Martiću", napisao je Mišetić na twitteru i raskrinkao etnobiznismena.

• Draško Celing, komentator Glasa Slavonije, analizirao je sudbinu Europe i došao do zaključka kako je izvjesno da će se EU raspasti na nekadašnju Zapadnu Europu, koja bi se federalizirala, te Zwicheneuropu (pojam njemačkog geografa Albrechta Pencka iz vremena Prvoga svjetskog rata) ili Miedzymorze u Središnjoj Europi, kako je taj projekt zamišljao tadašnji poljski predsjednik Józef Piłsudski, „nastupio bi idealni poredak u Europi“.

• I Mađarska je objavila kako ne će poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvo u OECD-u zbog odnosa prema MOL-u i njegovu šefu Zsoltu Hernadiju. Je li baš tako? Mađarska više ne ovisi o Hrvatskoj. Svoj strateški izlaz na otvoreno more više ne gradi preko Rijeke, nego preko Kopra. Mađarski MOL, koji očito postupno “izlazi” iz Ine, zainteresiran je za preuzimanje slovenskog Petrola. Znači da je Hrvatska odigrala krive poteze u vezi s Inom u vrijeme Milanovićeve administracije, posebice se pogrješnom pokazala “igra” oko Hernadija. I zato je Predsjedničin posjet Budimpešti bio – uzaludan.

• Iako je još u lipnju 2015. prvi čovjek MOL-a Zsolt Tomas Hernádi Europskom sudu za ljudska prava podnio tužbu protiv Hrvatske u Banskim dvorima to se donedavno nije znalo. To je potvrda opasnosti koju nose demokratski procesi, a u Hrvatskoj se u protekle dvije godine dvaput išlo na izbore i nije gotovo ništa ozbiljno radilo.

Marijan Majstorović