Ivica Todorić i njegova menadžerska ekipa sakrili milijarde kuna
• U Hrvatskoj je opravdani strah od potpunog presušivanja mirovinskog fonda. To je i ponukalo neke od umirovljenika da u organizaciji Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH) masovno izađu na ulice i trgove pet hrvatskih gradova pod parolom „Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti“. Time su umirovljenici ukazali na to da su odradili svoj radni vijek tijekom kojega su ulagali u mirovinski fond, a da se danas osjećaju prevarenima. Činjenica je kako mirovine ne pokrivaju ni osnovnu egzistenciju. Prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi mizernih 2.269 kuna, što je minimum minimuma. Prosječna mirovina pokriva tek 38 posto prosječne plaće, što je najobičnije – preživljavanje. A hrvatska država, HZMO, za mirovine godišnje potroši 38 milijardi kuna i niti to nije dosta. Zašto? Zato jer Hrvatska ima 1,2 milijuna umirovljenika od kojih velik dio čine prijevremeno umirovljene osobe. Među njima je još uvijek nekoliko desetina tisuća boraca NOB-a!!! Veliki problem je i tzv. drugi stup, koji je najobičnija pljačka. Iako je taj famozni drugi stup svuda po Europi učinio puno zla i štete, ne zna se iz kojih razloga ga hrvatski vlastodršci i dalje zadržavaju.
Dok je prosvjeda bilo u Zagrebu, Puli, Splitu, Osijeku i Slavonskom Brodu, u Rijeci i Varaždinu nije bilo prosvjeda. I tu se postavlja pitanje: zašto? Zato što su i umirovljenici razjedinjeni. Dakako, politički. A i neki čelnici umirovljeničkih udruga i stranaka imaju velike zahtjeva kod povećanja mirovina. Jedni traže 14-postotno povećanje mirovina i uvedbu minimalne mirovine od 1.600 kuna, te uvođenje nacionalne mirovine, nasljeđivanje dijela mirovine umrlog partnera, pravo umirovljenicima na rad bez obustave mirovine te ukidanje poreza na nekretnine sve dok se ne urede zemljišne i posjedovne knjige. Dok nema jedinstva među umirovljenicima, vlast im sama od sebe ne će nikada pomoći. I zato na kraju ostaje pitanje: Tko je izveo umirovljenike na ulice? Neki vele György Szoros.
• Napokon se znaju dubioze Agrokora. "Svi smo znali da koncern ima problema, ali ih nismo mogli locirati. Mislio sam da sam svega vidio, bio sam konzultant u puno kompanija u Hrvatskoj, ali iznenadio me iznos koji je godinama uspio biti sakriven. Iznosi su frapantni da bi se tako lako prikrili svih ovih godina", rekao izvanredni Vladin povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak. Prema nalazu revizije poslovanja Agrokora u 2015. i 2016. godini ispostavilo se da su Ivica Todorić i njegova menadžerska ekipa „sakrili“ milijarde kuna. Reviziju je provela jedna od najvećih i najuglednijih svjetskih revizorskih kuća Pricewaterhouse Coopers, koja je ustvrdila da Agrokor ima 3,9 milijardi kuna obveza, da nije prikazano 2,2 milijarde kuna operativnih i financijskih troškova, da ima pozajmica u visini od 2,1 milijardu (uglavnom samome Todoriću), da je knjižen novac i novčani ekvivalenti iako je puno od toga nenaplativo. Revozori su otkrili i da je bilo manipuliranja s vrijednošću poslovnih udjela i da je bilo precjenjivanja prihoda. Agrokor je sa preko sedam milijardi kuna vrijednosti pao na 14,5 milijardi kuna obveza iznad vrijednosti kapitala, što je smanjenje za velikih 21 milijardu kuna.
Dug se gomilao godinama. Revizori su utvrdili neprikazivanje troškova od 2010. godine. Te 2010. godine dug je iznosio 58 milijuna kuna, a sljedeće 2011. već 429 milijuna i dalje je nastavio rast: 473 milijuna kuna duga 2012., 469 milijuna kuna duga 2013., 494 milijuna kuna duga 2014., 343 milijuna kuna duga 2015… Tu je i veliki dug prema Adrisu. Pa je veliki dug napravila mnogobrojna obitelj Todorić od 2011. do 2016. Na račun IPO-a stavili su i ljetovanja i jahtu i helikopter i putovanja i svašta još, za više od milijardu kuna. I ne samo da se trošilo i da je rastao dug, nego se i lagalo. Tvrtke koncerna iskazivale su dobit i isplaćivana je dividenda sve do 2015. Time se koncern dalje zaduživao.
Gdje je rješenje? Kako će proći vjerovnici? Ante Ramljak vjeruje da je nagodba vjerovnika moguća uz značajne otpise. Govori se o 15 posto otpisa duga. No, prosjek otpisa potraživanja u dosadašnjim stečajevima u Hrvatskoj je bio oko 70 posto tako da je teško vjerovati da će pristati na 15 posto. A što ako Ustavni sud sruši Lex Agrokor? Tek će se tada otvoriti još veća Pandorina kutija. Još će biti toplije ako se potvrdi da se Ante Ramljak 30. ožujka i 10. travnja 2017. sastao s predstavnicima američkog investicijskog fonda Knighthead Capital Management. Ako je Knighthead na temelju bilo kakvih povlaštenih informacija počeo kupovati dionice Agrokora, onda i Ramljak i Vlada, a time i Hrvatska imaju problem. I dok se ta sumnja ne otkloni i jasno ne kaže tko je radio na Lex Agrokoru i tko je s kime i o čemu razgovarao, sumnja da se nastavlja „poslovanje na hrvatski način“ ostaje.
• Podijeljena Zapadna Europa u dvojbe oko katalonske nezavisnosti uvukla je i staroga Georgea Orwella, koji se u građanskom ratu u Španjolskoj borio u Kataloniji na strani republikanaca. Englezi podsjećaju da je Orwell svojedobno rekao: „Svi nacionalisti ne vide sličnosti među sličnim činjenicama. Britanski konzervativac branit će samoodređenje u Europi, a protivit će se onome u Indiji bez osjećaja nedosljednosti.“ Dakle, da je živ, Orwell bi bio za katalonsku nezavisnost. Bez obzira što španjolski ustav jamči autonomiju svojih naroda, ali i „nedjeljivost države“ što baš ne ide zajedno.
• Njemački politički analitičar Karl-Peter Schwarz iz F.A.Z.-a smatra da "beskompromisno odbacivanje arbitražne odluke u slovensko-hrvatskom graničnom prijeporu slabi Hrvatsku jer potkopava njezinu vjerodostojnost i time otežava rješavanje svih drugih problema sa susjedima". I preporuča Zagrebu i Ljubljani da kao uzor za rješavanje graničnog spora uzmu primjer kako su Njemačka i Nizozemska riješile pitanje granice oko ušća rijeke Ems. One su umjesto da inzistiraju na utvrđivanju državne granice "1960. dogovorile stvaranje komisije za Ems koja brojnim dodatnim sporazumima regulira korištenje i upravljanje spornim područjem. Pitanje granične crte još je uvijek neriješeno, ali to ne smeta ni Nijemcima ni Nizozemcima", zaključuje Schwarz.
• Robert Bajrushi u Jutarnjem listu širi velikosrpske laži. Vrijeđajući izravno Branimira Motočića, svećenika i povjerenika za ekumenizam Sisačke biskupije – a cilj mu je dakako vrijeđati biskupa Vladu Košića – on, bivši pulen Milana Bandića (Zagreb News) i blagopočivajućega Ive Pukanića (Nacional), svojim lažima nanosi neprocjenjivu štetu Hrvatskoj i Hrvatima. A kako? Tako što ponavlja velikosrpske, jugopartizanske i jugokomunističke laži da su Hrvati pobili tisuće srpske djece („srpske nejači“) tijekom Drugoga svjetskog rata. Iako su povjesničari argumentirano istraživali, dokazali i napisali kako je to laž, Bajrushi laže da na sisačkom groblju Viktorovac „pokopano je između 1600 i 2000 djece žrtava ustaškog dječjeg logora kroz koji je prošlo oko 7200 djece, uglavnom s područja Kozare, Korduna, Banovine“, i da su ta, od Roberta žrtvovana djeca, žrtve "rasne politike Nezavisne Države Hrvatske".
I nastavku se Robert Bajrushi počinje zapetljavati u kučinu. Piše o „ustaško-njemačkoj ofenzivi sredinom 1942. godine“, što je neistina. Naime, ova srpska djeca iz Kozare i Potkozarja nisu žrtve Hrvata i Hrvatske vojske tijekom rata, nego su žrtve rata između dvije srpske vojske iz toga dijela sjeverozapadne Bosne – partizanske srpske vojske i četničke srpske vojske. U to vrijeme u tom dijelu Bosne – u kojem je bilo većinsko srpsko seljačko stanovništvo – lokalni četnici nisu htjeli pokoriti se lokalnim partizanima Srbima, pa je između njih nastupio pravi rat. Četnička srpska vojska je izgubila rat od partizana Srba, a najveće žrtve postala su srpska djeca koja su spas potražila preko Une u Hrvatskoj. To je jedina istina, a ne ono što lažno plasira novinar Jutarnjega lista. Zato posebno zazvoni u ušima Bajrushijev „zaključak“ ovoga lažnog napisa, pamfleta, da u jasenovačkom logoru „leže ostaci dvije tisuće djece“. I zato se moramo zapitati: dokle ćemo trpjeti ovakve laži?
• U BiH je uvijek bilo teško Hrvatima. I za Osmanskoga Carstva, a posebice u obje Jugoslavije. Posebno je Hrvatima teško od 1995. godine, nakon što su nasilnim putem strpani u unitarnu Federaciju BiH. To se osjetilo i u zadnje vrijeme oko pritisaka Muslimana-Bošnjaka na Pelješki most putem preglasavanja Hrvata. Preglasali su ih u Predstavničkom domu i usvojili deklaraciju o zabrani gradnje mosta, što je ponukalo Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH da u "Službenom listu BiH" objavi Deklaraciju Doma naroda u kojoj je navedeno da ta deklaracija, usvojena u Predstavničkom domu kojom se traži obustavljanje izgradnje Pelješkog mosta, nije stav Parlamentarne skupštine BiH. Tu je Deklaraciju potpisao predsjedavajući Doma naroda Hrvat Bariša Čolak. U Deklaraciji piše da je članom IV. Ustava BiH propisano da Parlamentarnu skupštinu BiH čine dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom. U Deklaraciji Doma naroda navedeno je i da taj dom, ne dovodeći u pitanje pravo Predstavničkog doma za donošenje deklaracija i drugih akata, ističe kako Deklaracija Predstavničkog doma, usvojena na njegovoj sjednici 7. i 13. 9. 2017, a koja se odnosi na problematiku izgradnje Pelješkog mosta i neka druga pitanja o odnosima BiH i Hrvatske, kao i odnosima BiH i Europske unije, nije razmatrana i da Dom naroda nije zauzeo stav o njima. Stoga Dom naroda bošnjačku deklaraciju ne priznaje i dostavio ju je Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara BiH, nadležnim tijelima Hrvatske i Europskoj uniji.
• U Korenici nema hrvatskih zastava. Za to je „zaslužan“ općinski načelnik Ante Kovač. Koreničani kažu kako je on Hrvat koji ne voli hrvatska znamenja. Otkako je on načelnik hrvatski se barjak ne vije nikada u općini, pa ni 5. kolovoza (Oluja) a ni 6. kolovoza (Dan neovisnosti). Ante ne da. Navodno vraća uslugu lokalnom Pupovčevom SDSS-u koji mu je pomogao da dođe na vlast. Zato Ante i govori "da mu dođe zlo kada vidi u crkvi šahovnicu". Ostaje pitanje dokle će Ante tako?
• Austrijski novinari Die PresseaChristian Ultsch, Thomas Prior i Rainer Nowak u svojoj knjizi "Bijeg – kako je država izgubila kontrolu" pišu o dvostrukoj ulozi Angele Merkel glede tzv. balkanske rute. »Merkel je ostala u svojoj ulozi najvećeg gostoprimca Europe, a istovremeno je dala zatvoriti rute prema Njemačkoj«, napisali su austrijski novinari u knjizi. Osim pitanjem dvostruke uloge Angele Merkel, austrijski novinari u svojoj se knjizi bave i "dvostrukim moralom Europske unije", S gledišta autora knjige dvostruki moral u EU-u pokazuje se i na primjeru kritike Mađarske. Kako se Mađarska nalazi na vanjskoj granici EU-a, ona po Schengenu smije bez daljnjega postaviti ograde, navodi se u knjizi i ujedno dodaje da je Španjolska to učinila još 2005. godine u svojim eksklavama Melilli i Ceuti. 'Zbog toga se malo tko uzrujavao. A Mađarsku se zbog toga osuđuje', zaključuju austrijski novinari.
• Raspojasani i nekonvencionalni predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker razgovarao je telefonski sa slovenskim premijerom Mirom Cerarom o arbitražnom sporu Slovenije i Hrvatske, izjavila predstavnica EK-a za medije Bugarka Mina Andrejeva. Cerar se pojadao Junckeru zašto je otkazao dogovoreni susret s hrvatskim kolegom Andrejem Plenkovićem u Zagrebu i pojasnio da je to učinio jer je Plenković odbacio mogućnost provedbe arbitražne presude, a Sloveniju optužio da je kompromitirala arbitražni proces. Podsjeća li vas ovo Cerarovo objašnjenje na onu basnu o janjetu koje vuku vodu muti ili o napadajima Beograda na Zagreb prije agresije 1990. godine?
• Povjesničar Franko Dota obranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorsku radnju pod nazivom Javna i politička povijest muške homoseksualnosti u socijalističkoj Hrvatskoj (1945. -1989.), prvi na području LGBT studija na nekom hrvatskom sveučilištu. Mentor mu je bio prof. Tvrtko Jakovina što je očiti sukob interesa.
• Alternative za Njemačku (AfD) dobila je na izborima 12,6 posto glasova i ušla Bundestag gdje će biti treća po jačini politička snaga. AfD na zapadu Njemačke osvojila je 11 posto glasova, a na prostoru nekadašnjeg DDR-a 21,5. u Saksoniji čak 27 posto glasova, u Tiringiji 22,7, Brandenburgu 20,2, Saksoniji Anhalt 19,6 a u Meklenburgu Zapadnoj Pomeraniji 18,6. Kada se sagleda u kojima je od 16 njemačkih pokrajina AfD osvojio najviše od svojih gotovo 5.900.000 glasova, vidi se da je za uspjeh ove stranke najzaslužniji zapad, a ne istok Njemačke. To što je u spomenutih pet istočnonjemačkih pokrajina osvojio naklonost svakog petog, a negdje i svakog četvrtog birača AfD-u je donijelo oko 1.900.000 glasova, dok je preostala četiri milijuna osvojio u zapadnonjemačkim pokrajinama i Berlinu. Samo u najbogatijim zapadnonjemačkim pokrajinama – Baden Württemmbergu, Bavarskoj i Hessenu – AfD je osvojio ukupno oko više od dva milijuna glasova. Tome u prilog ide i to što je i Ljevica, koja je slovila kao stranka istočnih Nijemaca koju su zapadnonjemački političari jedno vrijeme smatrali gotovo nasljednicom zloglasnog Stasija (pandan jugoslavenskoj Udbi), sve popularnija na zapadu, gdje za nju glasaju nezadovoljni ljudi privučeni njenim izrazito socijalno orijentiranim programom. Uspjeh desničarskih populista rezultat je osjećaja nesigurnosti, koji imaju ne samo ljudi na istoku nego i oni na zapadu.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više