Toliko ljudi u Hrvatskoj koji ju ne vole!?

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog različite civilizacijske i geopolitičke matrice

Sa jezikom se svašta događalo u zadnjih 200 godina, ipak danas kada imamo normirane jezike čak i nepismena osoba može shvatiti i prepoznati da Andrić piše srpskim a Mirko Kovač (u Vratima od utrobe) hrvatskim jezikom. Aktualan je Šegedin opet, pripremio sam vrlo zanimljiva pitanja za tajnika Matice u Orebiću, Žrnovljanina Maričića, ali njemu će tebati vremena za odgovor. Štokavska ijekavica kakvu je predložio već Kašić (a blokirao zagrebački biskup!, vidi Ivan Golub), koja se govori u Dubrovniku (koji povijesno ima i jake utjecaje ikavskih govora, te romanizama i talijanizama), preko Stullijevog rječnika je gotov današnji jezik već 1800. godine.

U to doba lutaju Srbi sa slavosrpskim Tekelije i Dositeja Obradovića. Smiješno se sjetiti Križanićevih mikseva hrvatskoga i ruskoga. Inter nos kupusi bugaromakedonskih govora Vranja, Niša, Leskovca, te štokavština tamo gdje su u Srbiji doseljenici iz Bosne i Crne Gore (sa turcizmima više nego u Bosni zastupljenima); ili u slučaju Hrvata čakavski i kajkavski su tvorili teško pitanje stvaranja kjiževnog jezika. To pitanje je danas riješeno (bez obzira na polemiku Karadžić – Starčević), i ja samo postavljam pitanje Dežuloviću zašto smo mi Hrvati u JNA bili prisiljavani govoriti srpskim jezikom, kojim uostalom ni Srbi u Hrvatskoj i Bosni (usporedi Branko Ćopić, Simo Matavulj, Petar Kočić) ne govore.

Zašto gospođa nas siluje ekavicom, nakon svih "ljepota" koje smo doživjeli i nadarbina kojima su nas bratstvojedinstvujušće snage JNA darivale? Ali imamo mi i prečih posala i težih pitanja od jezika, neka naša država profunkcionira, neka naša ekonomija i demografija ožive – a što se jezika tiče praktički Skandinavci se odlično rezumiju, pa nitko ne naziva norveški jezik danskim, niti portugalski varijantom španjolskoga jezika. Zapadna Ukrajina je ikavska, a upit čo postoji u Slovačkoj i na Hvaru, inače je co u Češkoj.

Sukob Hrvata i Srba nije izbio zbog jezika niti zbog vjere, već zbog različite civilizacijske i geopolitičke matrice. Kao rezultat turskih ratova srpska manjina u Hrvatskoj i srpski narod u Bosni su postali faktor otežavajuće integracije, tako da je BiH centripetalna država u kojoj se sukobljavaju interesi Zapada, i dvaju istoka. Pravo pitanje koje postavlja Šegedin odakle toliko ljudi u Hrvatskoj koji ne vole Hrvatsku i služe tuđoj sili? Pazite, Italija je imala Mussolinija i mafiju, Njemačka Hitlera, Rusi komunizam i carski šovinizam, Englezi imperijalizam – pa ne nalazim tolikih rebela, mrzitelja i pljuvača  Domovine.

Teo Trostmann