Hrvatski Fokus
Kultura

Nisam zaljubljen u vlastito djelo

Zagreb zauzima središnje mjesto mojih kretanja

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar i donedavni redoviti profesor na splitskoj Akademiji likovnih umjetnosti, Josip Botteri Dini, autor je iznimnog opusa, izlagao na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/10/Botteri0311-005.jpg
• Gospodine Botteri, Vi ste rođeni u Zagrebu.
– Voljom Božjom i povijesnim prilikama rodio sam se u Zagrebu 1943. godine, usred Drugoga svjetskog rata. Godine 1945. moja je obitelj prognana iz Zagreba i život smo nastavili živjeti u Splitu. U Zagreb sam se vraćao na školovanje u Sjemenišnu gimnaziju, 1958., pa na Akademiju likovnih umjetnosti 1964. Ostao sam privržen Zagrebu izlažući svoje slike na više samostalnih izložbi, a posebice na onoj održanoj u Umjetničkom paviljonu 1990. u danima kada se otvarao cvijet hrvatske slobode i neovisnosti, kada se oblikovala nova hrvatska država, njenja državnost i politika, kada smo slobodno mogli govoriti o kulturi Hrvata i nastavljati stvarati hrvatsku kulturu i razmijenjivati svoja iskustva sa ostalim slobodnim svijetom. Sve se to plaćalo krvarinom hrvatskih mučenika, koji su životima štitili korake hrvatske slobode i samobitnosti.
 
• Zagreb je za Vas vrlo značajan.
– Od 1990. godine Zagreb zauzima centralno mjesto mojih kretanja i glavna je pozornica na kojoj nastupam kao umjetnik. U njemu sam formiran duhovno i intelektualno. Tu sam primio sve nužne poduke potrebne za samostalno umjetničko djelovanje. Tu sam susreo brojne kolege sa studija, kao i mnoge profesore, na žalost,danas sam i sam ostario a profesori su prešli preko rijeke Stiks. Sjećanja su naša, naš nezapisani životni roman, koji živimo. Iako stara izreka govori: Sve umire, ništa ne ostaje. Druga veli: Sve se mijenja i mi isti se mijenjamo. Ni jedna niti druga nisu kazale sve. Nešto bitno od svih i od svakoga, pa i od nas samih, na mrežici cjediljke ostaje. Nadahnuća, životni stavovi,dobri prijateljski odnosi, poštivanja drugih, nada i ljubav, dobrota i ljepota, dobra i zanosna djela bilo kojeg rada i djela.
 
• Što mislite o vlastitom djelu?
– Nisam zaljubljen u vlastito djelo, ali mogu reći kako ga neprekidno stvaram odgovorno, sa ciljem da izrazim potpuno, što potpunije sve što u sebi nosim. To je odgovoran, zahtijevan pa nekada i veoma naporan pothvat. Nastojim, poput one izreke, dopuštati, da stablo izraste, pa ćemo naknadno odstraniti suvišne grane. U slučaju umjetničkog opusa učinit će to buduće vrijeme i stručne analize pozvanih. Umjetnik nije nikakav prekršitelj i ne bi trebao čekati sudski proces za svoje djelo. Ovo stablo, poput smokve, rađalo je radosno, bez vlastitog komoditeta. Često sam osjetio naklonost mojem djelu. Mnogi su ljudi, kako pojedinci tako i zajednice podupirali nastajanje mojih slika u različitim tehnikama. Najčešće, to su bila djela sakralnog nadahnuća. Hvala svima koji su me podupirali i poticali kako u domovini, tako i po svijetu.
 

Miroslav Pelikan

Povezani članci

Imaginacije Krešimira Ivića

HF

Zadnja nada

HF

Terra Incognita Bojana Doleneca

HF

Novi ciklus slika Nevena Otavijevića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...