Hrvatski Fokus
Kultura

Nisam zaljubljen u vlastito djelo

Zagreb zauzima središnje mjesto mojih kretanja

 
 
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar i donedavni redoviti profesor na splitskoj Akademiji likovnih umjetnosti, Josip Botteri Dini, autor je iznimnog opusa, izlagao na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/10/Botteri0311-005.jpg
• Gospodine Botteri, Vi ste rođeni u Zagrebu.
– Voljom Božjom i povijesnim prilikama rodio sam se u Zagrebu 1943. godine, usred Drugoga svjetskog rata. Godine 1945. moja je obitelj prognana iz Zagreba i život smo nastavili živjeti u Splitu. U Zagreb sam se vraćao na školovanje u Sjemenišnu gimnaziju, 1958., pa na Akademiju likovnih umjetnosti 1964. Ostao sam privržen Zagrebu izlažući svoje slike na više samostalnih izložbi, a posebice na onoj održanoj u Umjetničkom paviljonu 1990. u danima kada se otvarao cvijet hrvatske slobode i neovisnosti, kada se oblikovala nova hrvatska država, njenja državnost i politika, kada smo slobodno mogli govoriti o kulturi Hrvata i nastavljati stvarati hrvatsku kulturu i razmijenjivati svoja iskustva sa ostalim slobodnim svijetom. Sve se to plaćalo krvarinom hrvatskih mučenika, koji su životima štitili korake hrvatske slobode i samobitnosti.
 
• Zagreb je za Vas vrlo značajan.
– Od 1990. godine Zagreb zauzima centralno mjesto mojih kretanja i glavna je pozornica na kojoj nastupam kao umjetnik. U njemu sam formiran duhovno i intelektualno. Tu sam primio sve nužne poduke potrebne za samostalno umjetničko djelovanje. Tu sam susreo brojne kolege sa studija, kao i mnoge profesore, na žalost,danas sam i sam ostario a profesori su prešli preko rijeke Stiks. Sjećanja su naša, naš nezapisani životni roman, koji živimo. Iako stara izreka govori: Sve umire, ništa ne ostaje. Druga veli: Sve se mijenja i mi isti se mijenjamo. Ni jedna niti druga nisu kazale sve. Nešto bitno od svih i od svakoga, pa i od nas samih, na mrežici cjediljke ostaje. Nadahnuća, životni stavovi,dobri prijateljski odnosi, poštivanja drugih, nada i ljubav, dobrota i ljepota, dobra i zanosna djela bilo kojeg rada i djela.
 
• Što mislite o vlastitom djelu?
– Nisam zaljubljen u vlastito djelo, ali mogu reći kako ga neprekidno stvaram odgovorno, sa ciljem da izrazim potpuno, što potpunije sve što u sebi nosim. To je odgovoran, zahtijevan pa nekada i veoma naporan pothvat. Nastojim, poput one izreke, dopuštati, da stablo izraste, pa ćemo naknadno odstraniti suvišne grane. U slučaju umjetničkog opusa učinit će to buduće vrijeme i stručne analize pozvanih. Umjetnik nije nikakav prekršitelj i ne bi trebao čekati sudski proces za svoje djelo. Ovo stablo, poput smokve, rađalo je radosno, bez vlastitog komoditeta. Često sam osjetio naklonost mojem djelu. Mnogi su ljudi, kako pojedinci tako i zajednice podupirali nastajanje mojih slika u različitim tehnikama. Najčešće, to su bila djela sakralnog nadahnuća. Hvala svima koji su me podupirali i poticali kako u domovini, tako i po svijetu.
 

Miroslav Pelikan

Povezane objave

Krležina hrvatska književna riječ

HF

Za dom spremni

hrvatski-fokus

Veliki talent, ali nije dovoljno radila

HF

Uvijek aktualni Veselko Tenžera

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više