O književniku Branimiru Miroslavu Tomlekinu

Pojava trećeg Hrtkovčana

Ivan Balenović, književnik: Poeziju Tomlekina krasi bogatstvo inspiracija i pjesničkih motiva, od djetinjstva do današnjih dana. Tako pratimo pjesnikovo školovanje i odrastanje i sve životne vrtloge koji dolaze s godinama, a kroz to i njegovo okruženje, njegov zavičaj. Značajno mjesto u ovom pjevanju imaju satirični, ljubavni i erotski motivi. Počesto nam se može učiniti da iz pjesništva koje je pred nama izranjaju veliki pjesnici poput Lorke, Jesenjina, Zmaja, Antića…, ali to je privid. Tomlekin nesporno pjeva samo i jedino svoju sopstvenu poeziju.  

Preč. Marko Kljajić: Nakon Hrtkovčana, braće Mađer, Slavka i Miroslava, pojavak trećeg Hrtkovčanina kao pjesnika, zasigurno je osvježenje na književno-kulturnoj pozornici Srijema, a Tomlekin je svoj talent izbrusio u vatrenim životnim okršajima, prihvaćajući smjelo izazove vremena.

Mr. Pavel Domonji: Tomlekinov lirizam, često izmješan romantičnim, realističnim i melanholičnim osjećanjem života, kao skepsom ispunjenom životnim kredom, ima ipak jednu najveću uporišnu točku, a to su Hrtkovci, njegova Itaka, njegova zavičajna domaja. Hrtkovci tako postaju novi mitos u hrvatskoj poeziji i literaturi i to je ono što izdvaja Tomlekina iz sivila savremene poezije. Izdvojio bih pjesmu Vršidba u Hrtkovcima, ispjevanu u dugom rimovanom stihu, klasične vestifikacije, koja ima naratološku strukturu sa velikim umjetničkim dometom antologijske vrednosti.

Dr. Dragana Todoreskov: Izbor Tomlekinovih pjesama (u zbirci Pjesme koje treba spaliti) donosi pred čitatelje nastoji pokazati ono što je autentično, u isti mah i tipično za vojvođansko podneblje, ali i za hrvatsku nacionalnu zajednicu nastanjenu u Srijemu, konkretno, u Hrtkovcima. Niz je pjesama, motiva, leksičkih rješenja, u kojima će se prepoznati duh vojvođanske ravnice, ali i osebujni kulturni i običajni identitet Hrvata u Srijemu. Pjesme prva dva ciklusa, stoga, posjeduju i dokumentarnu vrijednost, prije svega u etnološkom i leksičkom pogledu. One su, poput Tomlekinove proze, u isti mah kronika života u Hrtkovcima počev od pedesetih godina prošloga stoljeća pa sve do novijih dana, ljupka, rječita i duhovita svjedodžba jednoga minulog života. Doslijedan u vezanom stihu i rimi, narativnog izraza, sa radnjom unutar pjesme, bogatog motivskog spektra, Tomlekin umije pronaći put do čitatelja. (h.f.)