Sv. Tripun – tradicija bokeljskih Hrvata

Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna stečevina hrvatskog naroda i hrvatske kulture

Predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Zvonko Kusić sudjelovao je u petak 19. siječnja na znanstveno-stručnom skupu „Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna kao tradicija bokeljskih Hrvata" održanom u Muzeju Mimara u organizaciji Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809". Skup je održan s ciljem razmatranja mogućnosti zajedničke nominacije Bokeljske mornarice i Kola svetog Tripuna na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koju bi uputile Hrvatska i Crna Gora. U svom je govoru akademik Kusić izrazio vjeru u uspjeh zajedničke kandidature i podsjetio na bogatu kulturnu baštinu Hrvata u Boki kotorskoj. „Na rubu zapadnog kršćanstva, gdje se susreću katoličanstvo i pravoslavlje, dio hrvatskog korpusa odvojen od domovine, uspio se ne samo održati, već i stvoriti kulturna dobra u nesrazmjeru sa svojim brojem. Pritom je veliku ulogu odigrala Katolička Crkva i stoga je identitet tamošnjih Hrvata i Katoličke Crkve neodvojiv, što se očituje i u slavljenju svetog Tripuna. Jasno je da su Bokeljska mornarica i Kolo svetog Tripuna stečevina hrvatskog naroda i hrvatske kulture “, kazao je akademik Kusić. Odao je priznanje bokeljskim Hrvatima koji žive u Hrvatskoj gdje su stvorili bratovštine u pet mjesta (Zagrebu, Rijeci, Splitu, Puli i Dubrovniku), prenoseći tako kroz više generacija tradiciju Bokeljske mornarice i njegujući Kolo svetog Tripuna kao simbolični ritual kojim dokazuju pripadnost hrvatskom narodu.

Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek kazala je da Hrvatska već ima bogato iskustvo u zajedničkom nominiranju prirodne i kulturne baštine na UNESCO-ov popis, pri čemu su u suradnji s Crnom Gorom na taj popis uvršteni stećci i venecijanske utvrde. Istaknula je i da UNESCO cijeni upravo zajedničke nominacije s obzirom na česte promjene granica i seljenje stanovništva, pri čemu zajednička baština može biti temelj kulturne i političke suradnje među državama.

O povijesti Bokeljske mornarice i njenoj povezanosti s Katoličkom crkvom, kultom svetog Tripuna i bokeljskim Hrvatima opširnije je govorio kotorski biskup Ilija Janjić. „Bokeljska mornarica neće nikad biti Crnogorska bokeljska mornarica, jedino može biti Bokeljska mornarica u Crnoj Gori“, kazao je Janjić, upozorivši da crnogorska vlada kod pokretanja postupka uvrštenja Bokeljske mornarice i Kola svetog Tripuna na UNESCO-ov popis nije kontaktirala Kotorsku biskupiju. Tradicija Bokeljske mornarice seže u 809. kad su iz Carigrada u Kotor prenesene relikvije gradskog zaštitnika svetog Tripuna, a prvi put se spominje 1353. kao pomorska bratovština, što je, po Janjićevim riječima, institucija kakva postoji samo u Katoličkoj crkvi. Bokeljska mornarica bila je odvojena od katoličke tradicije samo u vrijeme komunističke vladavine kad je bila svedena na folklornu udrugu. „Bokeljska mornarica je dio katoličke tradicije koju u Boki kotorskoj predstavlja Kotorska biskupija i nju su kao kulturnu i duhovnu baštinu sačuvali pripadnici Katoličke crkve i hrvatskog naroda, ne umanjujući doprinos drugih koji su se s tom baštinom identificirali“, rekao je biskup Janjić. Iznio je podatke da su pravoslavci 1860. istupili iz članstva u Bokeljskoj mornarici čiji članovi su se regrutirali uglavnom iz većinski katoličkih mjesta u Boki kotorskoj, dok se lode (pohvale) u čast svetog Tripuna na njegov blagdan 3. veljače od 1871. izgovaraju na hrvatskom jeziku, umjesto dotadašnjeg talijanskog.

Ivo Škanata, predsjednik Hrvatske bratovštine "Bokeljska mornarica 809" Zagreb, izrazio je nadu da će se „prazna rubrika“ koja sada postoji u nacionalnom određivanju kulturnog dobra Bokeljske mornarice ispuniti na pravi način. „Ako mi to ne napravimo, napravit će netko drugi, što neće biti u skladu s povijesnim istinama", rekao je Škanata.

Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore Zvonimir Deković kazao je da je Bokeljska mornarica temelj tradicionalne kulture koji potvrđuje hrvatsku opstojnost u Crnoj Gori. Poručio je da Crna Gora treba biti ponosna na sav doprinos hrvatskog naroda kako više ne bi dolazilo do omalovažavanja i odvajanja te tradicije od katoličke crkve.　

Marijan Lipovac