Hrvatski Fokus

Grad u kojem je opasno se zvati Anto ili Predrag

 
 
Bosna i Hercegovina je šuplja politička, rasušena kaca koja pušta na sve strane. I gotovo da nema više nikakvih obruča koji bi je stegnuli i držali u nekom zajedništvu. Nikako da se poslože dùge i priljube jedna uz drugu. Čak ni snaga protektorske svjetske zajednice ne uspijeva da je zbije, ujedini i sastavi barem i nakratko da ne curi po svim svojim  sastavnicama. Sve je raštimano u raštimanoj Bosni i Hercegovini koju i ime dijeli, sve škripi, jer materijal je toliko različit da ni najjači suvremeni politički majstori ne znaju kako ga uštimati i sa čime povezati. Pokazuje se sve više i potvrđuje da onaj najbrojniji beha materijal ne trpi nikoga pored sebe, ne želi ni u kakvo zajedništvo, zbog čega upravo taj dio beha kace najviše propušta, pa čak buši i nove rupe tamo gdje ih nije bilo, niti bi trebalo i smijelo biti.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/03/XjyiLYoXeYrMfnLp2i4gnwuR-ba-ar-ija-sarajevo-street-scene.jpg
Naime, taj beha materijal propušta na svakom mjestu gdje se našao, napose tamo gdje je većina. Svakim danom Bosna i Hercegovina je zbog njih  u sve dubljem  glibu, potopljenija, i guše je kao nitko drugi. Onaj drugi dio beha kace koji na bilo koji način pokuša zatvarati rupe i zaustavljati curenje doživljava strašne uvrjede, a nerijetko i fizičke napade s prijetnjama da se povuku, da napuste tu cjelinu, koja, zapravo, zbog te diskriminacije brojnijih više i nije cjelina. Tamo gdje je ta brojnost veća, gdje je Bosna i Hercegovina obojena u njihovu  zelenu boju, tu su malobrojniji nezaštićeni kao zečevi u vrijeme lova. Vidljivo je to, ali i čuju se te njima upućene uvrjede, najviše u nekadašnjem glavnom gradu svih beha naroda, danas gotovo sto posto muslimansko-bošnjačkom Sarajevu. Uvrjede i etiketiranja, vrijeđanja i prijetnje malobrojnijem materijalu rasušene i gotovo raspadnute beha kace najčešće i najvulgarnije se čuju u Skupštini zelenog Kantona/Županije Sarajevo.
 
U toj gradskoj, muslimansko-bošnjačkoj instituciji cvate i raste na europskim prostorima nezabilježena kršćanofobija. Jednaka onoj kakva vlada u islamskim zemljama svijeta u kojima nestaju kršćani i kršćanstvo. Muslimansko-bošnjački nacišovinizam, koji se koristi kao sredstvo mirnodopskog etničko-vjerskog čišćenja nebošnjaka, u Sarajevu je desetljećima prisutan, a napose se razbuktao u vrijeme Holbrookeovo-Ashdownove Bosne. Ta dva mala, drugačija, nacionalna i vjerska, komadića beha političke kace koja su ostala u toj zelenoj većini, nezaštićena su meta one većine koja zemlju izdaje bivšem okupatoru, sa njim surađuje i ostavlja mu je u amanet, one većine koja stvara i legalizira vehabijske entitete, prodaje beha zemlju Arapima kako bi joj izmijenili nacionalno vjersku sliku u svoju korist.
 
Stoga je danas, ne samo politički, već i životno opasno u Sarajevu biti nemusliman, napose biti Srbin ili Hrvat, i zvati se Anto ili Predrag. Zato ih i nema više. Srbi su svoje i mrtve morali iznijeti iz gradskih sarajevskih granica. Ono malo Srba i Hrvata što ih je ostalo, kao i oni što su branili grad dok se Alijin sin Bakir skrivao u trezoru banke i čuvale ga zelene beretke, svi su oni danas četnici i ustaše. Malo je četnika i ustaša, i premalo, naspram toliko sarajevskih balija koje su izmijenile sliku grada. Nigdje u Bosni i Hercegovini nije toliko snažan sudar četnika i ustaša na jednoj i balija na drugoj strani kao u Sarajevu. Rijetko je beha gradova u kojima tako javno Bošnjaci nazivaju Srbe četnicima, Hrvate ustašama, a Srbi i Hrvati Bošnjake balijama, kao u Sarajevu.
 
Odnos snaga u Sarajevu je 95 naspram 5 u korist balija, i jedino što može četnike i ustaše spasiti je izlazak iz grada i svih njegovih institucija. Očito da četnici, ustaše i balije ne mogu nigdje zajedno. Kad ne mogu u gradskim skupštinama, a ne mogu jer balije ne trpe četnike i ustaše, i obrnuto, to znači da ne mogu zajedno ni u Bosni i Hercegovini. I tu ne mogu, uvijek kada se čuje glas četnika, napose kada se čuje glas ustaša, kojih gotovo i nema u muslimanskom Sarajevu, za pravom i slobodom, jednakosti i ravnopravnosti balije prijete ratom i krvoprolićem.
 
Rat izmedu četnika, ustaša i balija danas je razorniji i ubojitiji negoli u vrijeme muslimansko-srpsko-hrvatskog sukoba za teritorij. Pored te činjenice zar ima ikakve nade, ikakvih uvjeta za pomirenje i pomirbu, toleranciju i suživot nekadašnjih Muslimana, Srba i Hrvata odnosno današnjih četnika, ustaša i balija. Zaista nema. I to bi trebali priznati i svjetski čimbenici koje lažima o mogućnosti suživota obasipaju balije, a u isto vrijeme iz svih institucija i sa svih položaja, pa čak i iz domova, izgone i četnike i ustaše. Jedino, a do njega zasigurno mora doći bilo danas, sutra ili u nekoj budućnosti, bolje što prije da naoružane četničke i balijske snage, koje zveckaju oružjem, ne zapucaju, rješenje održanja bosanske rasušene političke kace je četnički, ustaški i balijski entitet, kojeg bi održavala svjetska zajednica na okupu unutar raštimane i na sve strane cureće kace. 
 
U tako uređenoj bosanskohercegovačkoj kaci ne će smetati Anto i Predrag Muhamedu, Muhamed i Anto Predragu, a niti Predrag i Muhamed Anti, kao što sada smetaju sarajevskim Muhamedima svi Ante i svi Predragi, jer su ili Hrvati ili Srbi, odnosno  ustaše i četnici. Ako se taj muslimanski progon kršćana u Sarajevu, a to je stvarnost u cijeloj Bosni i Hercegovini, promatra kroz stanje kršćana u drugim islamskim zemljama, onda se vidi da tu nema nikakvih razlika, i da su kršćani iz tih zemalja u procesu strašnog nestajanja ili već nestali. Znači da nema nikakvih razlika između današnjih turciziranih muslimana Bošnjaka i muslimana diljem svijeta koji svoje zemlje vide i grade vjerski čistim islamskim entitetima.
 
Da bi se izbjegla potpuna islamizacija Bosne i Hercegovine, i na nekim njenim dijelovima se sačuvalo kršćanstvo, istočno i zapadno, potrebno ju je troentitetizirati na islamski, pravoslavni i katolički entitet, kako zemlja ne bi doživjela sudbinu današnjeg Sarajeva u kojem je opasno se zvati Anto ili Predrag.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Bećirovićevi ‘mladi lavovi’: jedan savjetnik doktorirao u Travniku u 81. godini, drugi sudionik afere

hrvatski-fokus

Šujica: 30 godina od zaustavljanja tenkova JNA

hrvatski-fokus

Zastava hrvatskog naroda u BiH niti je neustavna, niti je zabranjena

hrvatski-fokus

Selefije i islamizam u BiH

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više