Kronika župe Lumbarda

Odlazak Austrijanaca, Mađara, Nijemaca i Talijana i dolazak partizana…

 

 

Arhiv Župe sv. Roka, Lumbarda zalaganjem Nevena Fazinića izašao je na svjetlo dana u monografiji Lumbarde iz 2017. O crkvenim poslovima, vremenskim prilikama i poljoprivredni uglavnom ne ću pisati, već radije o kulturi i politici. Župnik 1899. do 1901. je Vice Medini. Obitelj Medini je dala znamenite intelektualce.

23. svibnja 1900. blagoslivlja prvi kamen za gradnju crkve sv. Spiridona (Špiridijuna) u Javiću.

1. 7.1900. u Korčuli javna pučka skupština protiv obnavljanja vinske klauzule; (austrijski uvoz kvalitetnijeg i jeftinijeg vina iz Italije, a na štetu dalmatinskih seljaka, op. T.T.).

8. 7. 1900. Nabavljena milodarima slika sv Ćirila i sv Metoda iz Beča. Za našega župnika je 26,5°C u hladu 1. kolovoza 1900. velika vrućina! Bila su ljeta blaža (vidi Vlaho Orlić, "Dubrovačka klima", 1941., op. T.T.).

15. ožujka 1901. napomena da se zbog velike zime u veljači pojavila puku nepoznata vrsta ptica gorski bitavci (fungilla montifrigitta). Novi župnik Kalogjera Pero (1901.-1904.)

1. 6. 1902. blagoslovljen kip sv Spiridona, rad kipara Marina Radice koji je 1904. izradio 10 kipova na krovu dubrovačke katedrale, iza rata otišao u Italiju.

Župnik Niko Baničević (1904. – 1935.)

31. 5. 1905. na mjestu stare krstionice sv. Roka oštećene gromom stavljena svečano nova, rad (tada) mladoga kipara Frana Kršinića (jedan od najznačajnijih hrvatskih kipara, Lumbarđanin, op. T.T.).

Zanimljiva je opaska don Baničevića da je jematva obilna, ali je mnogo uništila peronospora jer seljaci nisu iz škrtosti polievali lozu galicom.

20. 6. 1905. Crkva ugrađuje gromobran kojeg župnik zove strijelnicom, te munjevodom. Za 320 kruna ugradio A. Schilka iz Splita.

1. 12. 1907. Moderne orgulje "Gebrueder Rieger", Jaegerndorf, Šleska nabavljene uspomoć iseljenika u Americi i Novom Zelandu.

1908. U siječnju sagrađeno 10 novih grobova na groblju sv. Ivana; župnik žali da grobovi nisu simetrični već u neredu zbog prevelike škrtosti seljana.

Od 1. 7. 1910. liječnik u Lumbardi dr. Baldo Cviličević.

1911. gradnja gustijerne crkvene i učinjen zdenac na vrelu "Krmača", spas za žedni krški kraj.

Već 1915. uslijed Prvoga svjetskog rata osjeća se velika nestašica hrane. Župnik 1916. ističe da skupoća raste, 1917. napominje da je skupoća neopisiva.

1918. piše da je mir sklopljen sa Rusijom koja se raspada uslijed domaćih nemira. "Mržnja uopće velika među narodom. Lupeština na sve strane." Dva talijanska hidroaviona bacila bombe, nasreću bez posljedica.

1919. Talijanska okupacija Korčule. Talijani su izdašno dijelili hranu, a kad su shvatili da će morati otići udariše visoke cijene. Tko se držao sa Talijanima taj je imao vazda obilnije. Ponašanje Talijana smatrao je don Baničević korektnim, ali naši špijuni su stvarali nemir denuncijacijama.

16. 8. 1919. Župnik održao procesiju po najvećoj vrućini u 14 h da izbjegne fotografiranje (očekivano) procesije u 16 h i 30 min sa Talijanima.

1921. netko je izvjesio hrvatsku trobojnicu na zvonik, talijanski vojnici je skinuše pri čem je jedan od mještana ranjen. Uslijed tih mučnih događaja župnik je ispitivan, pretraživan, kratko pritvaran, prijećeno mu je zatvorom i sl.

 

Dolazak jugoslavenske kraljevske vojske, viju se hrvatske zastave, veselje se brzo pokazalo bezrazložnim. Stara zvona je Austrija uzela za ratni materijal. Kad je talijanski časnik pred generalom Badogliom zlonamjerno pitao župnika gdje su zvona – župnik je odgovorio da su poslana na Soču (Badoglio je zapovjedao Talijanima na Soči, op. T.T.). Nova zvona su nabavljena od lumbarajskih iseljenika prezimenom Lozica iz Galvestona, SAD, prigodom vjenčanja Ivana B. Lozice i Barbare Cebalo 11. 3. 1923.

1929. velika studen i bure, epidemija gripe, 15 – 20 dana nisu vozili vlakovi na liniji Zagreb – Split.

1. 5. 1935. Pavo Poša novi župnik, ostaje do 1943. godine.

Don Pavao Poša opisuje teške ekonomske prilike 1935. godine.

Smatra da krupni kapital "zaražen duhom materijalizma i živinske sebičnosti ne poznadu granica svoje gramzljivosti", već nište radnika, seljaka i malog poduzetnika. Jedni od bijede postaju lopovi, razbojnici i samoubojice dok drugi kojima je Mamon (aramejski Bog bogatstva, op. T.T.), pa su korumpirali cijeli javni život i prednjače gnjusnim zlodjelima, pronevjerama, pljačkama javnih dobara, aferama s kojima se gadno igraju sa narodnim dobrima…

 

Župnik navodi da se proizvode sela teško prodaje, i to za jeftino.

Litar vina košta 1 dinar do dinara i pol; dakle za 100 kg brašna treba prodati 2000 litara vina. Druge proizvode (grašak, leća itd.) nemaju Lumbarđani ni za sebe, a zelje (verdura) često propada uslijed suše.

Litra ulja je 10 – 12 dinara, ali 50 posto seljaka nema ulja ni za potrebe domaćinstva svoga.

 

Poreske vlasti nemilosrdno gule seljaka; uzet će mu i jedino odijelo i posteljinu. Kao klesari i ribari Lumbarđani imaju ušteđevinu, ali zbog krize država im ne dopušta podizati vlastiti novac. Župnik osuđuje brutalnost policije i najkrući apsolutizam nametnut Hrvatima, a osobito se stanje pogoršalo od Šestojanuarske diktature. Ni elementarna ljudska prava ne postoje. Župnik Poša ima loše mišljenje o dr. Đuru Arneriću, te kaže da na otoku denuncijanti čine život još težim.

Napominjem (Teo Trostmann) kako mi se čini da su bogati uglavnom uz režim srpske i jugostranke), srednji sloj (pomorci, iseljenici, obrtnici, srednji seljaci uz centar) dok je masa siromaha kolebljiva i sklona čak ekstremima.

26. 8. 1935. po prvi puta nakon 6 godina za rođendan dr. Vladka Mačeka vije se hrvatska zastava u Lombardi.

29. 12. 1935. proslava 100 godina hrvatske himne, Korčulani ljubomorni na Lumbarđane (koji su se prvi sjetili to obilježiti

op. T.T.) ne sudjeluju u proslavi. Lijepa i vrlo uspjela svečanost sa pisanim govorima, opernim pjevačem Želimirom Šemanom (bariton) i izvedbu čina drame o Uroti Zrinsko Frankopanskoj, te recitacija "Glasne Jasne"o d Šenoe.

Božić 1937. stižu prve jaslice za Betlehem u Lumbardi.

 

Kako župnik Poša vidi izbijanje Drugoga svjetskog rata: "između Hitlerove Njemačke s jedne, te lordovske Engleske i pučkofrontaške Francuske s druge starne. Izgleda da je taj sukob početak strahovitog svjetskog rata u kojem će se sukobiti velebni interesi kapitala Londona, Pariza i New Yorka s jedne, te oskudice i ekonomske skučenosti Berlina i Rima s druge strane. Ide se za tim da se gospodujući majoritet Anglonaca u svijetu uopće, a na europskom kontinentu napose, istisne i tako da dođe do pravičnog proporcijonalnog iskorišćavanja svjetskih dobara za sve narode i države (naivan župnik, u svijetu se svak bori za sebe, op. T.T.).

"Engleskoj i Francuskoj pridružit će se jamačno i Ujedinjene Američke Države, a Njemačkoj će se pridružiti Italija…

Manje eeropske države imat će sreću ili nesreću već prema tome kako će se u doba borbe opredijeliti za jednu ili drugu grupaciju velesila. Izgleda vjerojatnim tek… da će uz sva strašna pustošenja nastali rat donijeti čovječanstvu olakšanje u sadanjem nesnošljivom ekonomskom a i političkom životu, jer zveket oružja je produkt strahovitih socijalnih opravdanih previranja u svijetu.

Župnik je ustanovio od lipnja do studenog 1939. tri provalne krađe u župnom uredu, šteta je preko 3.500 dinara.

U srpnju 1940. telefon uveden na pošti Lumbarda, prvi razgovor je župnikov sa načelnikom Korčule Sarnečićem.

Rat 6. 4. 1941., talijanski bombarderi preko Korčule idu na Mostar.

10. 4. 1941. proglašenje NDH. O svijesti Hrvata ovisi hoće li znati održati svoju državnost.

Talijanski zapovjednik Alcani kaže župniku "Ova vaša zastava (hrvatska, op. T.T.) neka se skine. Sahranite je! Svaka joj čast, ali od sada će se vijati naša pobjedonosna talijanska!

Župnika je iznenadila zbrka u kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci i nagli poraz u 11 dana.

Krijumčarenje i spekulacija hvataju sve veći zamah i cijene rastu do nepodnošljivosti!

Zima 1942., more se ledi uz obalu. Fali modre galice pa posipaju lozu i biljke klakom i prokuhanim travama.

2. 10. 1942. podmornica potopila brod Kosovo u samoj luci.

Od par stotina vojnika 8 je poginulo.

1943. jača partizanska agitacija, župnik se boji uvlačenja naroda u rat i stardavanja civila i taoca.

27. 3. 1943. partizani ubiše M. i raniše joj kćer. Talijani strijeljaju 4 taoca (pristaša partizana), unatoč župnikovom zauzimanju za darovitog kipara Lozicu i ostale nesretnike.

Svi se ispovjediše i pričestiše uoči smaknuća što dirljivo opisuje svjedok austrijski Židov Franz Theodor Csokor.

25. srpnja 1943. talijanski vojnici se otvoreno raduju o padu Mussolinija. Partizani preuzimaju vlast.

12. 9. 1943. talijanska vojska putuje doma, sa njima idu i oslobođeni Židovi.

Borbe partizana i Nijemaca, engleski i američki brodovi i avioni djeluju po Korčuli i Lumbardi – kaos.

Engleski pilot spašen na Lumbardi. Dolaze izbjeglice sa Pelješca.

1943. do 1946. župnik je Spasoje Fabris. Poša je bio od strane jednog komunista sa broda bačen u more, tako da je imao ozbiljnih zdravstvenih problema.

14. rujna 1944. Nijemci se uredno i nenadano povlače sa otoka.

23. listopada 1944. počinje raditi škola, otvara se pučka kuhinja za radnike i činovnike. Butige rekvirirane. Suša i grad otežavaju ionako veliku mizeriju, na more se nije moglo ići zbog rata i mina.

Godine 1944. svega 29 rođenih, odmah preminulo 4.

Umrlo 44, od čega 15 izvan Lumbarde.

Zima vrlo hladna 1945., nema drva za ogrjev, župnik liježe u 18 h i 30 minuta i ustaje u 7 ujutro, da se kako tako zagrije.

Župnik Jozo Azenić od 1946. do 1991.

Blagoslov kuća. 1948. g. sva domaćinstva, 1949. 5 obitelji odbijaju blagoslov, 1950. četiri, 1952. 18 obitelji nije htjelo blagoslov, vjerojatno radi državne službe i sl. materijalnih razloga (op. T.T.)

1994. jak istočni vjetar gregal (grego, nazvan po Grčkoj) ruši staru piniju koja je jedan od simbola mjesta.

 

Teo Trostmann