Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški slom.

Shizoidnost je podvojenost unutar koje čovjek može imati unutar sebe više osoba i identiteta, kao čuveni Legija u Bibliji. Stvarnost naša i jest bila shizoidna, pa učili su nas da je Tito humanist a veliki čovjek i svetac kardinal Stepinac po komunistima proglašen zločincem. Učili su nas titosti da je nama geopolitički rivalska Srbija naš najbolji prijatelj. Vjerovali smo da su na Zapadu ljudska prava i demokracija, da će nas pomoći u razvoju, oslobađanju od komunista, da je Zapad moralan. Vidjeli smo što je JNA, što je bratstvo i jedinstvo, a nesvrstanost da je nemoguća iluzija. Ono što je morao učiniti utemeljitelj samostalne Hrvatske dr. Franjo Tuđman da bi osigurao samostalnost države bio je kompromis po kojem je uklopio u državotvornu politiku i tehnokrate (slične HNS-u) i UDBA-u i Hercegovce i iseljeništvo; pomirba u kojoj se htjela prevladati prošlost i zajedno krenuti u budućnost.

DEMAGOGIJA VJEROM – Andrej Plenković u crkvi!!!

Ostavimo zasad po strani analizu elemenata tog slikovitoga grifona i metamorfoze koje su iskrene poput Mate Miše Kovača i Zdravka Tomca i konstatirajmo da složeni sustavi (i u kemiji i u fizici) mogu biti kompaktni dok ne naiđe odgovarajući izazov. Radilo se na "detuđmanizaciji" i HDZ je čak i to preživio, ali ovaj posljednji odmak od načela demokršćanstva Bruxellesu poćudnoga Andreja Plenkovića je prisilio inače pasivnu i tolerantnu Crkvu na otpor. Pitanje je koliko u Hrvatskoj ima iskrenih svjetonazorskih katolika, više ili manje od 30 posto. U tu računicu treba ubaciti i svjetonazorske tradicionaliste, te ateiste koji imaju zdrave stavove o obitelji i spolnosti.

HDZ bez Crkve gubi izbore, ali Crkva ima u tom slučaju slabiju mogućnost djelovanja preko još minijaturnoga HRAST-a koji je postojao u simbiozi sa HDZ-om, te MOST-om koji je HDZ u manjem formatu; čvrsta konzervativna jezgra sa centrom i lijevim spektrom čudnovatih političkih kljunaša bez kojih bi imali umjesto 15 posto podrške biračkoga tijela svega 8 – 10 posto. MOST i HRAST bi možda dobili više mandata odvojeno nego zajedno, što se kreće (ukupno) u nepredvidivim, ali malenim brojkama od 10 posto do 25 posto biračkoga tijela.

Davor Bernardić kao pragmatik koji obiteljski i osobno ne baštini marksizam lenjinizam vući će odličan potez ako se dočepa vrckavih demagoga iz Živog zida u kojem bistri i beskrupulozni Ivan Pernar može biti perjanica, ponudi li im dobra ministarska mjesta pobjeda je na vidiku; neki će iz šale i pakosti (ne iz vjere u promjenu) upravo zaokružiti drznika koji javno sapuna glave političkim moćnicima. Pernar kao novi miks Tite, Radića i Paška Patka. Zapravo gubimo vrijeme propuštajući da se bavimo krucijalnim pitanjima poput demografije, ekonomije, poljoprivrede, obrta, proizvodnje nečega, zaustavljanja iseljavanja, pomoći mladima, vanjske politike, kvalitetnijih turizma, školstva i urbanizma mi moramo zaustaviti napad na temeljnu jedinicu društva, a to je obitelj.

Prvo je akcijom građana zaustavljena redefinicija braka, zatim se pokušava od strane EU-a uviti rodno spolna ideologija u celofan Istanbulske konvencije o zaštiti žena od nasilja. Kako volim statistiku i valjane znanstvene dokaze rado koristiti protiv ljudi koji svoje željice smatraju demokracijom, modernošću, napretkom i slobodoumljem, to ću i ovaj puta naglasiti da prema istraživanjima u SAD-u, Kanadi i Njemačkoj među pedofilima ima 40 posto homoseksualaca (tu je i korijen riječi pederastija, grč. paidia se odnosi na djecu). Među oboljelima od AIDS-a je 60 posto homoseksualaca, a održavanje na životu takvoga bolesnika košta u prosjeku 70.000 dolara. Kina je odbila liječiti ih jer ne pripada kršćanskom svjetonazoru.

Operacija tzv. promjene spola košta 10.000 eura, plus hormonske "terapije", što plaća HZZO od 2008. godine! Kod usvajanja djece učinci bi bili jako loši na djecu. Populacija kojoj pripadaju direktori, premijeri, ministri nikao nije ugrožena populacija za čija prava se treba boriti; boriti se možemo za potlačene narode, siromašne, bolesne, stare, narkomane… Ako još uračunamo da se radi o vrlo promiskuitetnoj populaciji koja promijeni do 12 partnera godišnje, tada bi brak bio izlika za usvajanje i nova socijalna prava koja koštaju državu. Recimo ako partner ima AIDS supružnik može doživotno biti na bolovanju radi njege bliskog člana obitelji. Izvor statistika je Sveučilište John Hopkins; ima istraživanja u kojima je sudjelovalo više od 1200 liječnika duže od 20 godina, te poljski svećenik Dariusz Oko.

Na temeljnim reformama se ne dobivaju glasovi i emocije građana, dapače administrativci će svaki udar na svoj feud kazniti demonstracijama i glasovanjem za protivnika. Umjesto konsenzusa o reformi mi imamo u SDP-u jugonostalgičare i titoiste koji se pretvaraju u liberale, HDZ koji se pretvorio u liberale uz asistenciju zadnje stranke sa kojom bi smjeli koalirati, HNS-a. Postoje ljudi, mahom gubitnici koji se ušanče u položaj nemoći, žrtve ili iluziju vlastite veličine; ljudi koji žive u "bunkeru", u šabloni, i statici. To je starost bez obzira na godine. Postoje i ljudi koji prihvaćaju izazove života, žrtvu, ljubav i gradnju. Viktor Frankl, koji u logoru gubi roditelje i zaručnicu traga za smislom života i stvara logoterapiju, Frank Horvat kao sedamdesetgodišnjak našao se u situaciji da gubi vid, energiju je usmjerio prema nizu sjajnih intervjua koje je obavio sa svojim svjetski značajnim kolegama. Sada se kao devedesetogodišnjak služi maestralno novim tehnikama i računalom; odgodio je intervju jer će biti desetak dana na putovanju.

Teška vremena izbacuju na površinu jake ljude; Zlatko Hasanbegović je nedavno u ime svoje obitelji (rahmetli dide i nane, te daidžâ) preuzeo nagradu Pravednik među narodima! Njegov djed je skrivao u Drugome svjetskom ratu djevojčicu židovske narodnosti Nadu Kolman. Tom djedu su partizani oduzeli imovinu, te ga ubili 1946. nakon što je uhićen pri bijegu u Trst. Sad znamo da je britkost i karakternost obiteljska stječevina, vidimo čovjeka koji je bio potkresao krila kavaziznanstvenim i kvazikulturnim parazitima i protivnicima katoličke Hrvatske! Aferim Zlatko! Stoga ima nade u Hrvatsku! Prošlo je vrijeme kompromisa; ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića prijeti mu teški slom. Treba biti ili dio problema ili dio rješenja.

Teo Trostmann, prof., Dubrovnik