Hrvatski Fokus

Gospodine Sijamhodžiću, vi niste bili narod pod agresijom kada ste činili zločine nad Hrvatima, bili ste narod u agresiji

 
 
Na jednom isilovskom bošnjačkom portalu, koji zbog nacifašističkog pisanja i radikaliziranja beha muslimana ne vrijedi da mu se ime spomene, jer je pun otrova, mržnje prema kršćanima i kršćanstvu u izmišljanju i širenju laži koju ugrađuju u beha temelje, u broju od 30. travnja 2018. u ime beha muslimana izvjesni Sabahudin Sijamhodžić postavio je pitanje: "JESMO LI ZLOČINCI…?". Na svako postavljeno pitanje odgovor je, da jeste bili i ostali, nekažnjeni, zločinci. No, tim pitanjima vjerojatno je nesvjesno, zanesen ljubavi prema svojim zločincima i mržnjom prema kršćanima i kršćanstvu, napose prema bosanskohercegovačkim jednako i pravoslavnima i katolicima, naveo i sve zločine koje je počinio dio njegovog muslimanskog naroda u građansko vjerskom beha sukobu za teritorij. Na kraju opisivanja zločina što ih počinila njihova muslimanska, takozvana ABiH, mudžahedini, vehabije i radikalizirani dio tadašnjih Muslimana, a svi opisani zločini, na tragu osmanlijskih zločina, počinjeni su nad hrvatskim narodom u BiH, Sabahudin daje, naravno očekivani odgovor, "Ne. Nismo (trebali biti zločinci). Nikada!!!". Sam odgovor nismo (trebali biti zločinci) nije oblik kajanja, već priznanje da ste  bili.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/06/maxresdefault.jpg
Sabahudin ef. Sijamhodžić
 
Sabahudin počima svoje pisanje pitanjem:
1. "Jesmo li (trebali biti) zločinci…?"
Niste trebali a bili ste. Odgovor je nedužnih hrvatskih žrtava, djece, starih, žena, invalida, časnih sestara, svećenika, fratara, niste trebali, ali ste bili, na isilovski način brutalni, u čemu su vas na te brutalnosti poticali uzvici „Alah uekber“. Slike etničkih čistih prostora u Lašvanskoj dolini iz koje ste prognali, gotovo sve Hrvate, a prognanim opstruirate i branite i danas svaki povratak, i povratnike ubijate, potvrđuju da ste bili preteče isilovaca i da su ti danas islamski zločinci od vas naučili mržnju, brutalnosti, silovanja, ubijanja… Naravno, nije  cijeli muslimanski narod bio i jest zločinački, nego oni koje pisac teksta zna i pisanjem ih pokušava zaštititi. On ih i ne treba imenovati, hrvatske žrtve ih znaju, jer mnogi su im bili nekada i susjedi.
 
Nadalje pita:
2. "Jesmo li zločinci jer nas naše majke nisu učile da ubijamo i koljemo druge i drugačije"?
Takvo pitanje i dati odgovor je samo po sebi zločin. Koja to majka uči svoju djecu da ubijaju i kolju druge i drugačije. Tko postavlja takvo pitanje zasigurno je izašao iz kuće u kojoj su ga roditelji naučili mržnji, ubijanju i klanju, čime šalje poruku današnjim Muslimankama kako trebaju odgajati djecu. Ako ne svu a zasigurno ono troje od petero koje su rodile na Cerićevu zapovijed kao ratnike za islam i muslimansku Bosnu i Hercegovinu. Po slikama, nažalost, koje godinama svijet gleda u islamskom svijetu, Bliski istok, tu bi se zaista moglo kazati da mnoge muslimanke uče svoju djecu teroru i zločinu. Cijeli je slobodni i civilizirani svijet vidio slike kako muslimanski roditelji opasuju svoju djecu, dječake i sve više djevojčice, eksplozivom i šalju ih uz vjerski blagoslov u terorizam i ubijanje nedužnih civila, svojih vršnjaka, staraca, trudnih žena i gladnih koji čekaju u redu za komad Caritasova kruha. Da se u islamskom svijetu djeca uče teroru, zločinu, ubijanju i klanju pokazuju i slike askera, centara za obuku muslimanske djece po Bosni i Hercegovini, kao i slika djeteta u krvavim rukama sultana Erdoğana koji mu govori da će biti prekriveno zastavom kada pogine za islam. Pa ako beha Muslimane nisu učile majke da budu zločinci, a vjerujem da nisu sve, neka kažu tko ih je tome naučio. Je li to Alija Izetbegović, Atif Dudaković, Halid Genjac, Rasim Delić, Dževad Mlaćo ili mudžahedini ili vehabije. Netko jest, jer ste zadojeni mržnjom prema kršćanima, što je karakteristika svih muslimana svijeta, napose ste mržnjom ispunjeni prema beha katolicima kako bi njihov teritorij osvojili, ubijali ste, isilovski klali svoje hrvatske nevine žrtve, često i na način kako su to činile Osmanlije
 
3. "Jesmo li zločinci što nismo u kumovima, komšijama, učiteljima i profesorima koji nisu 'naše farbe' gledali svoje prve žrtve i da nam njihova smaknuća (po)služe kao inicijacija 'muškosti'"?
Oh, da, da gospodine Sijamhodžiću. Velik i strašan zločin počiniše pripadnici tvog muslimanskog naroda nad Hrvatima katolicima, nad  kumovima, susjedima, učiteljima, profesorima, svećenicima, časnim sestrama, jer su za vas oni druge vjerske farbe. Znate vi kako je to radio Genjac u Travniku, pa valjda ovim pitanjem i prozivate ga. Hodao je on u Travniku od stana do stana, od kuće do kuće i prokazivao mudžahedinima Hrvate, napose one viđenije, profesore, učitelje, te ih slao u konclogor u Gluhoj Bukovici. Sve viđenije Hrvate u Travniku i okoloni prokazao je, izručio mudžahedinima koji su se iživljavali nad njima, u njegovu prisustvu, obešćašćivali ih, trgali križeve s vrata i gazili, nerijetko i pred planerom tih isilovskih zločina Alijom Izetbegovićem koji je redovito posjećivao taj konclogor. Isto to radio je Mlaćo u Bugojnu, Dudaković u Bihaću, Izetbegović u Sarajevu, Halilović u Konjicu i Jablanici, vama poznati zločinci u Fojnici, Kraljevoj Sutsjesci, Križančevu Selu…
 
4. "Jesmo li zločinci jer im nismo srušili crkvu k'o oni nama džamiju? I kapelu… I spomenike na groblju što im nismo polupali i od komada podzidali put"?
Začuđujuće detaljno i hrabro Sijamhodžić opisuje zločine što ih počinio njegov narod nad katoličkim crkvama i svetinjama, svugdje tamo kamo je prošla njegova vjerska muslimanska, takozvana ABiH i mudžahedini. Toliko detaljno da je to najbolji svjedok Međunarodnom sudu za ratne zločine, da pokrenu istrage protiv nekažnjenih muslimanskih zločinaca, barem onih koje poznaje Sijamhodžić. Toliko u detalje opisuje muslimanske zločine nad Hrvatima katolicima i njihovim svetinjama, da čitatelj počne vjerovati kako opisuje zločine koje je sam počinio ili supočinio. Zar se može čovjek tako nisko spustiti i toliku laž širiti, pored toliko srušenih, obešćašćenih, oskrnavljenih katoličkih crkava, samostana, kapela i grobalja. Pa i slijepci su vidjeli crkvu u Dolcu kod Travnika ogoljenu do zidova. Sjećam se mise u toj crkvi odmah po zaustavljanju muslimanske agresije. Zidovi goli, krovu ni traga, prozora ni jednog, ne zna se ni mjesto gdje je bio oltar, niti jedne svete slike. Crnilo u kojem se vidila ta razarajuča muslimanska mržnja prema svemu katoličkom. Plakao je na toj Misi cijeli puk, a oko zidina šetali su pripadnici zločinačke Sijamhodžićeve armije, demonstrirajući silu pobjednika, i zločinca.
 
Samo nekoliko kilometara dalje okupirani Gučogorski samostan muslimanski zlikovci pretvaraju u komandni centar svoje terorističke armije. Kip Svetog Franje u dvorištu samostana, postavljen za 700. godišnjicu franjevštva, isilovci su izrešetali metcima, a Bibliju nisu htjeli do kraja spaliti samo zato da bi Hrvate katolike što više ponizili i zastrašili. Crkvu u Vitezu „nenaoružana" muslimanska armija granatira i oštećuje, kao i onu u Novoj Biloj iako je tada bila u službi bolnice. Crkvu na Putičevu do temelja ruše, a sa groblja u Bandolu odnose nadgrobne ploče za kafiće u Travniku, dok ono u okolini Sarajeva rušite da seoski put, nepotrebno, proširite. I tako redom po okupiranoj i porušenoj Lašvanskoj dolini. Znači, DA, zločinci ste, genocidisti i konfesiocidisti, jer ste rušili crkve, kapele, križeve, groblja i spomenike nad grobljima. Čak i da niste priznali te zločine  mi žrtve to znamo, jer to što ste vi rušili po Bosni to muslimani ruše u svim islamskim zemljama, pa čak i u kršćanskim.
 
5. "Jesmo li zločinci jer nismo napravili bar neku masovnu grobnicu sa tijelima njihovih žena i nejači? Ili, možda, od te jedne, nepostojeće, napravili dvije ili tri sekundarne"?
Nažalost, poslije planskog  rušenja crkava, slijedilo je pravljenje logora za porobljeni hrvatski narod, i Sijamhodžić priznaje i taj zločin, u samom pitanju. Za zločince kakvima se pokazali pripadnici takozvane ABiH, čiji je vrhovni zapovjednik bio Alija Izetbegović, arhitekt svih zločina i konclogora za Hrvate, konclogor u Gluhoj Bukovici nije postojao. I ništa novo kad cijela bošnjačka ratna prošlost i poratna počiva i živi od laži i na laži, a to nije ništa drugo negoli mirnodopski zločin na preživjeloj hrvatskoj žrtvi.
 
Bez obzira što pitanjem i priznaje zločin, ipak ga treba podsjetiti, iako on i njegovi sunarodnjaci i suborci dan danas to ne priznaju, krijući masovne grobnice razasute diljem mudžahedizirane i iranizirane Srednje Bosne. Zna dobro Sijamhodžić za masovnu grobnicu Hrvata iz sela Maljine, kao što za nju zna i travnički zlikovac Genjac. Zato je još uvijek skrivaju i ne žele pokazati njeno mjesto rodbini žrtava kako bi ih dostojno sahranili. Zna i isilovac Mlaćo za masovnu grobnicu bugojanskih Hrvata, ali je isto skriva kao što i general zločinačke ABiH Dudaković skriva grobnicu hrvatskog generala Šantića i njegovih subranitelja koje su mučki ubili, kako to samo muslimanski teroristi čine diljem svijeta.
 
6. "Jesmo li zločinci zato što nismo htjeli prljati ruke krvlju njihove djece, žena i staraca, k'o što su oni svoje uprljali?"
Vi beha muslimani niste uprljali ruke samo krvlju hrvatske djece, već ih prljate i krvlju svoje muslimanske. Nije li zločin djecu obučavati za ubijanje, kako to vi obučavate buduće askere po bosanskim bespućima u koja je zabranjen ulazak svima onima koji ne pripadaju toj zločinačkoj organizaciji. Prljanje ruku krvlju svoje djece ne oslobađa vas od odgovornosti za zločine nad hrvatskom djecom. Svu svoju terorističko kršćanofobističku brutalnost počinjenja zločina pokazali ste upravo na ubijanju nedužne hrvatske djece. Pred očima preživjelih Hrvata Srednje Bosne još uvijek su, i bit će trajno kao znak da nam se to više nikada ne smije ponoviti, slike poubijanih osmero hrvatske djece na viteškom igralištu. Kao što danas isilovci ubijaju kršćansku djecu po europskim gradovima, i vi, „nenaouražani“ zlikovci čekali ste danima da hrvatska djeca izađu iz skloništa poslije dugog vašeg granatiranja i dočekali. Samo što su izašla na sunce uz povike Alah uekber zapucali ste na njih i poubijali ih sve koji se našli u igri.
 
Najdraže vam je, a zna se zbog čega, bilo ubijanje hrvatskog naroda, napose djece, oko Božića i za Božić. I to ste i činili. Četrnaestogodišnja katolička djevojčica je iz progonstva po mraku pred Božić krenula s ocem u svoju kuću da iz nje iznese neke potrepštine za proslavu Božića u izbjeglištvu Srednje Bosne koju ste pretvorili u konclogor za 70 tisuća hrvatskih prognanika. Ni mrak je, a ni njenog oca nije uspio zaštititi od vaših zlikovaca koji su njeno selo držali u okruženju. I samo što su se približili doma i počeli ulaziti u kuću, isilovski ste zapucali, oca joj na licu mjesta ubili a njoj obje noge odbili. Samo hrabrosti pripadnika Hrvatskoga Vijeća Obrane uspijevaju izvući je iz vatre kojom ste tu noć palili njeno selo i sva druga okupirana. Zna i Genjac i svi drugi muslimanski zlikovci za nju, gdje je danas i gdje živi, ali taj zločin nad djecom ne priznajete.
 
Ništa manje brutalan zločin ne počiniste ni nad šesnaestogodišnjakom u selu Miletići kojem ste glavu odrubili i pekli je na šporetu sa kojeg je to dijete do jučer ručak ručavalo. Znate vi i za zločin nad bolesnim dječakom iz Maljina, kojeg ste ubili kad je kao epileptičar počeo vikati a vi ga izrešetali zajedno sa još 36 maljinskih Hrvata. Znate vi puno toga i sve to još uvijek krijete. A na takvoj laži, na takvim zločinima ne gradi se nikakva zajednica, napose ne federalna. I stoga, na svako vaše postavljeno pitanje jesmo li zločinci, odgovor je DA jeste, nažalost još uvijek nekažnjeni.
 
Na početku pisanja Sijamhodžić se pita "Može li narod i zemlja pod agresijom biti zločinački narod?" Gospodine Sijamhodžiću, vi niste bili narod pod agresijom kada ste činili zločine nad Hrvatima, vi ste bili narod u agresiji i zato ste zločinački narod. Vi ste agresiju na hrvatski narod dobro isplanirali, jer ste je započeli kada vas je bilo 20 i više protiv jednog Hrvata. I zato ste zločinački narod.
 

Vinko Đotlo

Povezane objave

Ponašaju se kao da su gluhi…

hrvatski-fokus

Najgrublje kršenje dječjih i ljudskih prava

HF

Muslimanski logori za Hrvate u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine

hrvatski-fokus

Domovina se ne izdaje, domovina se brani

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više