Mediji su tendenciozni i nasilni

Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski moćnom sustavu, a ne zato što je grješnik

Za razliku od onih koji su izbjegli kontroli Zdravko Mamić je tendenciozno kontroliran mada je samo jedan od brojnih do kojih kontrola nikad ne će doći jer su u pitanju beznačajne sume istog, da kažemo, sustava. Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski moćnom sustavu, a ne zato što je grješnik u nedifiniranom i do zla Boga uneređenom sustavu u kojem dominira anarhija i pojmovna zbrka koja odgovora našim polupismenim i nigdje doktrinarno školovanim novinarima.

Zdravko Mamić

Pita se neki, nikad čuo za njega, Renato Ćupić: „Do kada će država trpiti to izrugivanje? Do kada će biti samo nijemi promatrač na očito rušenje ugleda Hrvatske u svijetu? Nije nam poznato. Međutim, kad Predsjednica države u svom istupu kaže da je odlazak Zdravka Mamića u Bosnu i Hercegovinu privatna stvar iako je zbog težine kazne (veća od 5 godina) on službeni bjegunac ne treba se previše nadati. Hrvatski nogomet ostaje taoc šačice pojedinaca, očito potpomognutih od države koja je sudionik svojim nečinjenjem.“

E, a sad da pitamo R. Ćupića do kad će naše pravosuđe biti suspektno i naši mediji umjesto formiranja javnog mišljenja od njega praviti budale? Do kad će netko, ili bilo tko, imati snage i bez stida reći da naš nogomet ruši ugled Hrvatske u svijetu? A tko ga je izgradio do sada i koja je to spotrtska udruga bolje organizirana, financijski i politički neovisna i međunarodno priznatija od nogometa? Što to ima Hrvatska bolje organizirano, financijski i o politici neovisno i međunarodno uspješno u prezaduženoj, ojađenoj i politički posvađanoj državi u kojoj službe zadužene za red i mir više brinu o HNS-u nego o onima koji narušavaju nacionalno jedinstvo načinom i metodama prethodne države. Zar HNS ruši naš ugled u svijetu zbog kojeg je zabrinut Renato Ćupić? Bilo bi korisno, kad je ugled športa u pitanju, da nam „zabrinuti Renato“ objasni, a može mu pomoći i Dražen Lalić, naš poznati sociolog što poput Vegete u svakoj je juhi prisutan, što se promijenilo u športu od samostalnosti?

Sport je postao šport, društvene potrebe postale su javne, zaslužni športaši ne dobivaju stanove, poslovne prostore i automobile nego mirovine, a Zakon o športu se ne donosi, i ne mijenja nego se dopunjava, recimo, športskom inspekcijom. Pitamo zar zbog športa ili zbog nogometa u njemu? Zar je potrebna športska inspekcija veslanju, plivanju, atletici, dizanju utega, plivanju, skokovima u vodu i ostalim športovima što ovise o proračunu? Nesposobni, nemoćni, pakosni i tko zna koliko tendenciozni jer se nisu u stanju prilagoditi međunarodnom tržištu birokrati i politički gubitnici spremni su žrtvovati nacionalni Dinamo i reprezentaciju Hrvatske da bi se domogli HNS-a kao najmoćnijeg socijalnog agregata suvremenog športa. Ni tu se nije ništa promijenilo. Naprotiv! Tajne službe, ma kako se one zvale i u ma kojoj se državi nalazile, kako piše G. Gerovac u svojoj kolumni (Obzor, 13. kolovoza 2016.), ostaju tajne službe, kanali za obavljanje najprljavijih poslova, za ubijanje, otimanje, trgovinu drogom, subverziju, praćenje, prisluškivanje, ucjenjivanje i sve za dobrobit građana.

Čini se da je Gerovac zaboravio dodati i pisce u našim medijima koji ne moraju biti djelatnici tajnih službi nego njihov instrument. Zna li, već spomenuti Renato Ćupić, kad je zabrinut za naš nogomet, što bi valjalo uraditi, promijeniti da naš šport postane djelatnost po mjeri suvremenih potreba a samim tim da Hrvatska postane športska nacija? Patuljci pojma nemaju da naš Zakon o športu nije rađen da bi se napravila razdjelnica između amatera i profesionalaca u športu i Renato, kao gotovo svi novinari, misli da je profesionalac u športu zanimanje i da postoje profesionalni i vrhunski šport; novinari pojma nemaju da samo športaš može biti vrhunski i da samo športaš može biti profesionalac a ne šport! Ta im činjenica ne smeta da laprdaju u kolopletu pojmovne anarhije u kojoj dominaraju birokrate kako bi slabima pogodovali, a moćne onemogućavali. Nitko se ne pita zašto je to tako? Zato što je pedeset godina u bivšoj državi provođeno socijalističko nasilje baš kao što se danas, još uvijek, provodi demokratsko nasilje. Zbog takvih, među kojima se našao nesretni Ćupić naša javnost ne razumije smisao sporta i tržišta u njemu; on nije jedini, nego je jedan od njih.

U nas su očito, desni i lijevi istog mentaliteta što djeluju na socijalističkoj sintagmi: „snađi se druže“ ili „osudimo pojave-spasimo drugove.“ Svi se snalaze mjerom kojom nisu kontrolirani ili su izbjegli kontroli.

Za razliku od onih koji su izbjegli kontroli Zdravko Mamić je tendenciozno kontroliran mada je samo jedan od brojnih do kojih kontrola nikad ne će doći jer su u pitanju beznačajne sume istog, da kažemo, sustava. Mamić je postao krivac samo zato što se našao u financijski moćnom sustavu, a ne zato što je grješnik u nedifiniranom i do zla Boga uneređenom sustavu u kojem dominira anarhija i pojmovna zbrka koja odgovora našim polupismenim i nigdje doktrinarno školovanim novinarima. Piši Renato, ima vas toliko da vam je nemoguće bilo što dokazati jednako kao što ni Mamić nije u stanju dokazati pravosuđu, kojemu doduše nije ni stalo, da je žrtva okolnosti u kojoj je kažnjen samo zato što je bio uspješan u bezuspješnoj i prezaduženoj državi u kojoj čak ni krivci za Agrokor, ma čiji bio, nikad ne će biti kažnjeni jer su griješili u ime Vlade Republike Hrvatske.

Željko Mataja, prof.