Nova pobjeda hrvatske nogometne vrste i plasman među četiri najbolje nogometne države na svijetu novi je udarac onoj, drugoj, orjunaškoj, jugonostalgičarskoj, jugokomunističkoj, našhajdučkoj Hrvatskoj. Kada smo pobijedili Dansku bili su tužni, kada smo pobijedili domaćina Rusiju još su tužniji. Nakon pobjede nad smirenim danskim Vikinzima još su se nekako suzdržavali, ali nakon pobjede nad ruskim Medom, ne mogu više patiti a da se ne oglase. To je za nih bilo – previše! Pogledajmo kako su to medijski popratili naši domaći i susjedni neprijatelji.
Prije utakmice protiv Rusije splitski orjunaš i jugonostalgičar, Zlatko Gall, u Slobodnoj Dalmaciji napisao je jako loš protuhrvatski tekst pod naslovom »Srce na terenu, a novac – na sigurnome: zašto nacionalni 'velikani' zbog svog domoljublja ne moraju plaćati porez?« (https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/crna-kronika/clanak/id/554481/srce-na-terenu-a-novac–na-sigurnome-zasto-nacionalni-39velikani39-zbog-svog-domoljublja-ne-moraju-placati-porez?utm_source=jutarnji.hr&utm_medium=widget&utm_campaign=midashanza) u kojem je napao Hrvatsku, Zdravka Mamića, Luku Modrića i sve nas koji djetinjasto volimo svoj narod i svoju domovinu. Gall se u svome članku poslužio pjevačem Willieom Nelsonom kako bi umanjio značaj uspjeha hrvatske nogometne vrste. Nije on Nelsona uzeo zbog izvrsne izvedbe country glazbe, nego da bi lažima pokušao umanjiti uspjeh naših nogometaša. Kroz okomljenje na Zdravka Mamića, i najbolje hrvatske nogometaše na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 1998. – Luku Modrića i Dejana Lovrena, koje je stvorio isti taj Mamić – Gall je progovorio o utaji poreza Wiliea Nelsona, što je izvan pameti i konteksta. Tu je genetički isprdak korzičkog Talijana Napoleona Bonapartea i najvećega koljača u povijesti svijeta napisao nekoliko gluposti i govora mržnje, poput „dokazane tvrdnje“, „varanje države“, „ostavlja srce na terenu“, „blatnjava kaljuža“, „falš-domoljublje“. „ikone domoljublja“, „ponosi Hrvatske“… Sve u stilu današnjega Splita u koji su uveli rasizam pijenja Ožujskoga i Karlovačkoga piva. Time se svrstao u »„jugo-voodoo mrzitelje Hrvatske“, „splitske „hajdučke orjunaše“ i „notorne antifašiste“…«, koji nastoje minirati nacionalni zanos, golemi optimizam, radost i ponos koji su nam darovali Livnjak Zlatko Dalić i njegovi domoljubni dečki na čelu s predsjednikom Hrvatskoga nogometnog saveza (HNS), također Livnjakom, podrijetlom, – Davorom Šukerom. Još je jednom pokušao negirati jugoudbašku psinu kako je slučajno što je Zdravko Mamić uhićen baš na Dan pada Vukovara kako bi se javnosti skrenula pozornost s obilježavanja tog velikog i tužnog datuma.
Ovakav članak objavljen zaslugom ovako lošega orjunaškog kraka Slobodne Dalmacije samo potvrđuje tko i danas vlada Splitom i Hajdukom.
U sklop minoriziranja i vrijeđanja uspjeha hrvatske nogometne vrste uključio se iz ispod Vitoše i predsjednik Andrej Plenković s figom u džepu putem twittera čestitao hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na pobjedi nad Rusijom i plasmanom u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva, Napisao je: "Bravo Vatreni!! Hrvatska je s vama! Mentalitet i kvaliteta pobjednika! Čestitam od srca!", napisao je Plenković, citirajući pritom tweet službenog profila FIFA-inog Svjetskog prvenstva. Jadno i licemjerno. Slično je „čestitao“ i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković: "Dragi naši Vatreni, čestitam na veličanstvenoj pobjedi, požrtvovnosti koju ste pokazali na terenu i plasmanu među četiri najbolje reprezentacije svijeta – u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva!".
To što su protiv hrvatskih nogometaša u Srbiji, to je bilo za očekivati, ali da je protiv hrvatskih nogometaša dobar dio medija u Hrvatskoj, to je malo teže probavljivo. Srbijanski Informer ovako piše:
»SRBIJA TUGUJE ZAJEDNO SA RUSIJOM: Samo se šaka kretena zajedno sa Milojkom Pantićem i Čedom Jovanovićem raduje pobedi Hrvata!
Hrvatski fudbaleri obučeni u opremu Crne legije, uspeli su da posle ruleta penal završnice prođu u polufinale Svetskog prvenstva, pobedivši Rusiju
Cela dobronamerna Srbija tuguje sa Rusijom zbog ovog poraza, ali ne i neki nabeđeni ljubitelji crnokošuljaša koji se raduju pobedi tima koji će ovaj"uspeh" gotovo sigurno proslaviti uz pesme koje veličaju pogrom i pokolj srpskog naroda.
Jedan od njih je i Čedomirov Milojko Pantić koji je pred meč javno pričao da će građanska Srbija navijati za Hrvate, dok će onaj deo "klerofašistički"?! boditi Ruse…
Sramota je mala reč da opiše ovakvu uvredu razuma! Tako nešto samo u Srbiji postoji. Hrvati bi to po kratkom postupku… Već smo videli.. kako.« (http://informer.rs/vesti/drustvo/388445/srbija-tuguje-zajedno-sa-rusijom-samo-se-saka-kretena-zajedno-sa-milojkom-panticem-i-cedom-jvanovicem-raduje-pobedi-hrvata)
Nu, isto ili slično pišu mediji u Hrvatskoj. Riječki Novi list objavljuje ovaj kratak vrlo opasan članak nekoga autora inicijala P. N.:
»VATRENA NAVIJAČICA
ZOVI SAMO ZOVI: Predsjednica zapjevala s igračima u svlačionici nakon utakmice« (http://novilist.hr/Sport/Nogomet/ZOVI-SAMO-ZOVI-Predsjednica-zapjevala-s-igracima-u-svlacionici-nakon-utakmice).
U istom tom Novom listu novinar Denis Romac piše: »sred nogometne euforije stigao prijedlog kojim se najavljuje nacionalizacija privatne mirovinske štednje, što je jedan od najskandaloznijih prijedloga vlade Andreja Plenkovića u dosadašnjem mandatu i, bez obzira na veliku konkurenciju, jedna od najgorih ideja koju smo posljednjih desetak godina čuli od naših političara. Tim su prijedlogom vladajući zapravo neizravno potvrdili kako je hrvatski mirovinski sustav bankrotirao i kako uskoro neće biti novca za isplatu mirovina, što je, zapravo, šokantna spoznaja koja bi trebala duboko pogoditi i potaknuti značajan dio stanovništva ove zemlje.
Ništa od toga sada nije važno. Suočavanje sa stvarnošću i činjenicama zahtijeva autorefleksiju i sumnju, a njih u ovim euforičnim danima nema ni u tragovima. Upravo zbog toga Jorge Luis Borges, iako dolazi iz »nogometne nacije«, nije volio nogomet. Umjesto sumnje, nogomet karakterizira fanatičnost, jednako kao i nacionalizam, koji predstavlja njegovog prirodnog saveznika. U moći nogometa zrcali se moć nacionalizma. Nogomet je poput požara što u sekundi može raspaliti nacionalne strasti. Zato je nogomet u ovom trenutku na tolikoj cijeni kod naših političara. Nogomet, odnosno uspjeh naše nogometne reprezentacije, za njih je poput najljepšeg dara. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, pozorno praćena uključenim kamerama na telefonima, zbog toga se nakon pobjede nad Dancima gurala u nogometnu svlačionicu, zanemarujući protokol i dignitet predsjedničke funkcije. Najvažnije je uzeti makar dio njihove pobjede i slave. A onda su sva sredstva dopuštena.« (http://novilist.hr/Komentari/Kolumne/Zlu-ne-trebalo-Denisa-Romca/Moc-nogometa)
Romac piše da je nogomet = nacionalizam! Ovo je gore i od vremena Lenjina, Staljina i Maoa.
Indexovo 'domoljublje'
Uz Novi list i Slobodnu Dalmaciju perjanica među protivnicima svega što je hrvatsku je Index. Pod naslovom »Hrvatska nije slučajno proigrala baš na kraju Mamićeve epohe« tamo neki Slobodan Mufić piše: »U VRLO kratkom razdoblju hrvatskom nogometu dogodile su se dvije pozitivne promjene, obje s tendencijom da ostave dugoročne posljedice. Prvo je pod pritiskom pravosuđa Hrvatsku (nadam se zauvijek) napustio Zdravko Mamić, a onda je reprezentacija plasmanom u četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Rusiji najavila novu renesansu hrvatskog nogometa.
Možda je pretenciozno ustvrditi da su sumrak Mamićeve epohe i vrhunac ove generacije nogometnih reprezentativaca izravno povezani, no činjenica je da se vremenski podudaraju. Kao što se podudaraju raspad Vatrenog naraštaja i Mamićev ulazak u Dinamov Izvršni odbor 2000. godine.
U kojoj su mjeri Mamićeva vladavina, njegov modus vivendi, kadroviranje u Hrvatskom nogometnom savezu, klubovima i medijima, njegovi prostački maniri i dvojbeno financijsko poslovanje predstavljali teret sadašnjim i bivšim reprezentativcima, zasad možemo samo nagađati, no nema nikakve sumnje da nisu ostali bez posljedica.
Što se sve pod Mamićevim utjecajem događalo unutar zatvorenih vrata kampova reprezentacije saznat ćemo u bliskoj budućnosti, a najkasnije kad sudske presude u procesima u kojima se našao na optuženičkoj klupi, jednog dana postanu pravomoćne. Kad neposredni nogometni radnici, dužnosnici, suci i novinari bez straha od posljedica za svoje karijere budu mogli ispričati sve što su čuli, vidjeli, doživjeli i/ili sami počinili od 2000. do 2018. godine, a što se kosilo s pravom, pravdom i moralom.
Mamićeve poslovne odluke dovele su Luku Modrića, najboljeg nogometaša kojeg je Hrvatska ikad imala, da se povlači po sudovima i javno kaže da se ne sjeća kada je prvi put zaigrao za hrvatsku reprezentaciju. Modrić je umnogome i sam kriv za situaciju u kojoj se našao, ali u središtu financijske operacije s odštetama, za koju tužitelji tvrde da je bila kriminalna, bio je upravo Zdravko Mamić. Mnogi su njegove žrtve, ali mnogi su i suučesnici.
Trebamo li vjerovati da su HNS i reprezentacija ostali sasvim čisti od njegova utjecaja? Trebamo li vjerovati da je kao dopredsjednik HNS-a uvijek na umu imao samo interes hrvatskog nogometa i da svoj položaj nije koristio za razvoj aktivnosti koje su nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku označene kao protuzakonite? Je li forsiranje pogrešnih izbornika ili igrača možda reprezentaciju već koštalo nekog kapitalnog uspjeha?
Već godinama sam daleko od nogometne reprezentacije i Maksimira, ali imam oči, uši i koliko-toliko zdrav razum i siguran sam da Zdravko Mamić nije bio faktor stabilnosti. I ne trebaju mi sudske presude kako bih spoznao da nekome nije mjesto u javnom prostoru, a kamoli na javnim dužnostima u sportu.
Ako se reprezentacija i oslobodila Mamićeva utjecaja, ako prihvatimo da preporod nacionalne momčadi na ovom natjecanju barem dijelom leži i u tome što je Mamić nestao iz njene blizine, ne treba imati iluzija da se njegova piramida raspala i da su njegovoj hobotnici odrezani krakovi. Njegovi kadrovi i dalje su na svojim položajima i brzo će se prilagoditi novoj situaciji, ali sljedeći tjedni i mjeseci idealna su prilika da se i tome stane na kraj.
Emocija i euforija oko reprezentacije u Rusiji i domovini svima nam pokazuju kako nogometna sloboda radosno izgleda i kako tih 11 igrača može milijunima donijeti ako ne bolji život, a ono barem bolji osjećaj, bolju atmosferu. A pritom je i blagajna puna. I Dinamova je blagajna puna ili bi trebala biti puna, ali su tribine i navijačka srca prazni. I to je glavna posljedica Mamićeve epohe. Trebat će desetljeća da se vrati uništeno povjerenje, da opet stasa generacija koja će nedjelju provoditi na maksimirskom stadionu i koja Hajduk neće smatrati neprijateljem, nego suparnikom.
Mamićeva je era završena, a hrvatski nogomet ipak je opstao unatoč, a ne zahvaljujući njemu. Još kad bi reprezentacija ušla u finale…«
Svaki onaj koji staje u Mamićevu obranu "argumentima" kako je isti stvorio neke igrače iz ove reprezentacije, ili je na njegovom platnom spisku ili je teži maloumnik. Uglavnom, debili, Mamić te igrače nije STVORIO, on ih je samo preprodavao kao roblje i meso. Ti igrači, bili bi vrhunski grači i bez uplitanja tog kamenoglavog čudovišta.
Štajerski konjušari (nazvao ih je tako Krleža) su skroz popizdili? Kolko su samo vjerni svom idolu,bašga svesrdno brane,valjda ih je zadužio?Veliki Hrvat, koji se boji svoje države,njenog pravosuđa! Kutle ili Mamiću čemu je razlika, koji je veći lopov?
Aflirević, Kovačević, Pilsel…
Opet Slobodna Dalmacija. »Sve je bilo spremno za slavljenje Vide, da nas nije potom ukopao – Pivarić. Zamalo ukopao. Pivariću, Pivariću, pokislo nam perje, zavapili smo«, piše Slaven Alfirević. (https://www.slobodnadalmacija.hr/sport/domaci-nogomet/clanak/id/555121/raketom-smo-lansirani-na-moskvu-ne-pravimo-se-englezi-idemo-u-finale), kojega raduje da naš igrač igra slabo samo zato što ne igra „njegov“ igrač – Ivan Strinić. Prejadno.
Očekivano, u kampanju protiv hrvatskih nogometaša javno se uključio i političar i bivši diplomat Božo Kovačević. Nije čudno što Božo K. izjavljuje: »to je sve dio globalnog trenda estradizacije i trivijalizacije politike«, nego je čudno da od lukavijih hrvatskih Srba to ne govori javno. (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/bozo-kovacevic-komentirao-odlazak-predsjednice-u-svlacionicu-foto-20180707)
»Svjetsko je nogometno prvenstvo, sa svim onim zastavama, himnama, dlanovima na srcu…, jedan prvorazredni nacionalistički događaj. U takvom nepodnošljivom ludilu krvi i tla trebao nam je Danijel Subašić da se neporecivo dokaže kako je nacionalizam totalno sranje (Ante Tomić).« (http://www.autograf.hr/category/osvrt-dana/)
I zato se ne trebamo nimalo čuditi niti ljutiti na Srbijance koji poput Informera i drugih medija pišu protiv. Oni su benigni, dok su domaći mrzitelji ipak – maligni.
Kurir se ne da
A ovako piše beogradski Kurir:
»NE ZABORAVLJA KORENE
VIŠE NEMA DILEME: Subašić je OVIM potezom dokazao da je Srbin! Pogledajte kako se Danijel krsti KADA JE NAJTEŽE (FOTO)
ono što je podiglo buru posle utakmice jeste potez golmana Subašića koji se pre početka penal serije prekrstio, ali na pravoslavni način. Ovo je samo oš jedan dokaz onome o čemu je Kurir pisao već danima unazad, a to je činjenica da je Danijel Subašić Srbin koji prikriva svoje poreklo zbog osude sredine.
Naravno, da ne bilo više nikakve dileme i neke dalje polemike sa susedima, pravoslavci se krste sa desne na levu stranu, baš onako kako je to golman Vatrenih učinio večeras.
Da se prisetimo, Subašićevoj sadašnjoj ženi je njen otac čak pretio smrću ukoliko se uda za Srbina. Danijel je promenio priču, odlučio da se deklariše kao Hrvat katolik, ali izgleda da svoje korene nije zaboravio.« (https://www.kurir.rs/mundijal-2018/3081767/vise-nema-dileme-subasic-je-ovim-potezom-dokazao-da-je-srbin-pogledajte-kako-se-danijel-krsti-kada-je-najteze-foto), te ovako:
»SRBI PODRŽALI RUSE
CELA SRBIJA NAVIJALA ZA RUSIJU: Podrška ruskoj braći u meču protiv Hrvatske nije izostala«
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više