Junak Viške bitke podigao crkvu u Krašićima

Malo poznati dio njegove kulturne baštine povezuje Tivat sa najvećom pomorskom bitkom na Jadranu

„Evo stižu ribari!“ – uz osmijeh se, spustivši dvogled kojim je do tada posmatrao horizont sjeverno od svog admiralskog broda – moderne oklopnjače „Re d`Italia“, svojim najbližim suradnicima obratio talijanski admiral, grof Karlo Pelion de Persano. U susret moćnoj floti pod Persanovom komandom koja je već više od 24 sata opsjedala otok Vis, tog 20. srpnja 1866. godine rano ujutro, punom parom plovila je mnogo manja, slabije naoružana i tehnički inferiornija austro-ugarska ratna flota. U obranu Visa koji samo što nije bio pao u ruke Talijana, stizala je gotovo kompletna austro-ugarska mornarica, predvođena mladim i energičnim kontraadmiralom, grofom Wilhelmom von Tegetthoffom, jednim od najvećih austro-ugarskih pomorskih heroja i taktičara. Na njegovom admiralskom brodu, oklopnjači „Erzherzog Ferdinand Max“, zapovjednik je bio kapetan bojnog broda Maximilian Daublebsky von Sterneck.

Upravo je taj čovjek, nekoliko desetljeća kasnije, na obali Tivatskog zaljeva u Krašićima, podigao crkvu koja je danas živo svjedočanstvo  i poveznica ovog kraja sa najvećom pomorskim bojem na Jadranu – Viškom bitkom, čija se 150-a godišnjica navršila. Ključni trenutak bitke dogodio se kada je Sterneck u žaru borbe, oklopljeni pramac svog broda usmjerio na italijansku oklopnjaču  i komandni brod “Re d Italia” i u maniri bitaka koje su vodili antički i srednjovjekovni pomorci, vozeći svom snagom, udario talijanski brod. Oštri podvodni dio pramca austrijske oklopnjače zario se u trup “Re d Italia” i napravio veliku rupu, pa je talijanski brod potonuo za samo nekoliko minuta uz velike ljudske žrtve. Ubrzo su Austrijanci potopili i talijansku oklopnjaču “Palestro”, pa su se Persanovi brodovi u neredu povukli s bojišta, a Tegetthoff odnio pobjedu koja je uništila snove Talijana o zauzimanju istočne obale Jadrana. Zbog svojeg herojstva u bici kod Visa, Maximilian Daublebsky von Sterneck biva odlikovan ordenom viteškog krsta Reda Marije Terezije, jednim od najvećih austrijskih priznanja.

U povijesti ratovanja na moru Viška bitka ostala je zabilježena kao prvi u svijetu direktan sukob tada novih, metalnih oklopljenih brodova, pogonjenih strojevima na paru.Prethodno su se ratovi na moru vodili drvenim jedrenjacima kojih je na austrougarskoj strani bilo dosta i 1866. kod Visa. Ta bitka, osim što je bila ogroman tehnološki korak naprijed u vođenju rata na moru, bila je od presudne važnosti za historiju istočne obale Jadrana onakvu kakvu je poznajemo danas. Da je ishod ove bitke u kojoj su pobijedili Austrijanci bio drugačiji, cijeli Jadran bi postao „Talijanski zaljev“, a obala koju su naseljavali Hrvati, postala bi dio Italije. Spomen na ovaj historijski događaj od prije 150 godina, na obali u starom dijelu naseljaKrašići kod Tivta, čuva mjesna crkva Bokeljskih mučenika.

Naime, njen ktitor je bio tadašnji admiral Maximilian Daublebsky von Sterneck, koji je 1883. preuzeo dužnost komandanta Carske i Kraljevske Ratne mornarice Austro-Ugarske, a 1889. je u Tivtu podigao novi pomorski Arsenal kao okosnicu buduće velike austrougarske ratne baze u zaljevu Boke. Osim čisto vojnih objekata, admiral se brinuo i za zdravlje duhovno i tjelesno, svojih podređenih pa je tako pored ostaloga, Sterneck bio i inicijator gradnje velikog Mornaričkog, danas Gradskog parka u Tivtu – jedne od najvećih i najbogatijih botaničkih bašti na Jadranu, a osobno je financirao gradnju nove crkve posvećene Bokeljskim mučenicima u Krašićima. Publicist i istraživač bokeljske prošlosti Vasko Kostić piše da su Krašići bili prvobitno planirana lokacija za izgradnju Arsenala, te je crkva Bokeljskih mučenika ovdje izgrađena kao izraz potrebe da taj brodograđevni kompleks ima svog patrona – odnosno sveca zaštitnika, a crkva se ujedno koristi za vjerske obrede radnika.

Nakon što je 1889. tadašnja Općina Tivat jednoglasno mornarici poklonila zemlju za izgradnju Arsenala u Tivtu između rtova Seljanovo i Pakovo, odustalo se od izgradnje brodogradilišta u Krašićima, ali je tamo ostala nova crkva čija je izgradnja bila u već poodmakloj fazi. Odlukom admirala Sternecka crkva je posvećena maloj braći – ranokršćanskim bokeljskim mučenicima Petru, Andriji i Lovrijencu, a konačno je završena tek 1901. Karakterizira je vrlo lijep mramorni reljef iznad portala širine 140 i visine 85 centimetara sa predstavom iz pomorske bitke kod Visa – momentom potonuća oklopnjače “Re d Italia” nakon sudara sa Sterneckovim brodom. Uz to, uklesan je i tekst na latinskom jeziku čiji prijevod glasi: “Ovaj hram, posvećen svetim mučenicima Petru, Andriji i Lovri, brigom i nastojanjem preuzvišenog slobodnog barona Maximiliana Daublebskog von Sternecka, pobjednika nad komandnim brodom “Re d Italia”, vrhovnog zapovjednika preslavne austro-ugarske pomorske flote, godine Gospodnje 1897., nad temeljima je uzdignut”. Sterneck ne će doživjeti da vidi kraj izgradnje svog zavještanja u Krašićima jer je umro 5. prosinca iste godine. Crkvu je završio njegov nasljednik na mjestu komandanta Ratne mornarice Austro-Ugarske, admiral Hermann von Spaun, i ona je posvećena 1901 godine.

Malo ljudi u Tivtu i Boki znaju za priču koja stoji iza male i skladne kamene crkve u Krašićima, a reljef i natpis na njenom pročelju podsjećaju na herojstvo sudionika Viške bitke 1866. – one “ribare” kako ih je prezrivo nazvao talijanski admiral Persano, aludirajući na činjenicu da su preko 80 posto posada austro-ugarskih brodova kod Visa prije 150 godina, činili pripadnici južnoslavenskih naroda – Hrvati iz Istre, Like, Dalmacije i Boke Kotorske. Među njima najviše se istakao Prčanjanin, kapetan fregate Hrvat Marko Eugen Florio koji je zapovijedao drvenom parnom korvetom „Erzherzog Friedrich“. Korveta je u bici pretrpjela brojne pogotke talijanskih topova, a jedna teška granata je brod  probila ispod vodene linije. Uprkos teškim oštećenjima i opasnom prodoru vode u brod, Florio je “Erzherzog Friedricha” zadržao u borbi, ne prestajući da iz svojih slabijih topova manjeg dometa, granatama zasipa neprijatelja. Zanimljivo je da je kao kormilar na Tegetthoffovom brodu pod zapovjedništvom Sternecka, tada službovao i Dobroćanin Đuro Dabinović, čiji je potomak Slavko Dabinović danas bibliotekar Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru.

Njima i brojnim drugim Bokeljima i ostalima sa istočne obale Jadrana, “ljudima od čelika na brodovima od drveta”  što su se 20. VII. 1866. borili pod Visom, u zavičaju jedini spomenik je reljef i posveta nad ulaznim vratima crkve Bokeljskih hrvatskih mučenika u Krašićima.     

Siniša Luković, https://www.bokanews.me/featured/heroj-viske-bitke-podigao-crkvu-krasicima/