Hrvatski Fokus
Kultura

Knjiga o Ivici Vidoviću

Predstavljena monografija "Hod po rubu, s Ivicom"

 
 
Monografija „Hod po rubu, s Ivicom“ autorice i urednice Gordane Gadžić, koja predstavlja kazališni, filmski i televizijski opus glumca Ivice Vidovića, predstavljena je u petak, 20. srpnja  u kavani Hrvatskoga narodnog kazališta Split u sklopu 64. splitskog ljeta. Na predstavljanju monografije su uz autoricu sudjelovali Ivica Ivanišević, novinar, pisac scenarija i dramskih tekstova te Jasen Boko, dramaturg, novinar i kazališni producent.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/07/060023.jpg
„Hod po rubu, s Ivicom” sadržajno je bogata i opsežna monografija koja prati životni i profesionalni put jednog od najvećih hrvatskih dramskih umjetnika novijeg doba, Ivice Vidovića (1939. – 2011.). U autorskom i uredničkom smislu ona je djelo Gordane Gadžić koja je nastojala stvoriti živ i dinamičan skup glasova kako bi Ivicu Vidovića dočarala sa svim njegovim kompleksnostima i proturječnostima. Knjiga je podijeljena u četiri tematske cjeline u kojima se, u širem kontekstu kulturnih, društvenih i političkih gibanja na prostoru nekadašnje Jugoslavije, obrađuju različita razdoblja Vidovićeve karijere kazališnog, filmskog i televizijskog glumca. Uz provodni tekst urednice monografije te autorske prinose tridesetak uglednih književnika, novinara te kazališnih i filmskih praktičara i teoretičara, knjiga donosi i niz intervjua s Ivičinim partnerima, suradnicima i prijateljima, kao i brojne fragmente posvećenih mu novinskih zapisa, feljtona, sjećanja i izjava. Knjiga ima petsto stranica, a za njezin dinamičan i moderan dizajn zaslužna je Dubravka Rakoci koja je u jedinstvenu organsku cjelinu s tekstom uklopila brojne, nerijetko raritetne, fotografije, faksimile novinskih zapisa i dokumenata te kazališnih cedulja i plakata. Monografija o Ivici, čiju su nakladnici Školska knjiga i Teatar Rugantino, postala je tako i jedinstvena riznica uspomena na cijelu jednu epohu u razvoju hrvatskog kazališta te hrvatske i jugoslavenske filmske i televizijske umjetnosti.
 
Autorica Gordana Gadžić istaknula je da je knjiga nastajala jako dugo. Kako je rekla, od trenutka Vidovićeve smrti počela je skupljati fotografije, plakate, video zapise i sve što je smatrala vrijednim da ostane zabilježeno, ali je ideja da napravi monografiju sazrela je tek poslije. „Osjećala sam da je Ivičina ostavština važna i da ju treba sačuvati od propadanja te da je to prije svega važno za našu obitelj, a onda i za društvo i kulturnu scenu u Hrvatskoj. Jako sam brzo shvatila da za Ivicu ne želim klasičnu monografiju – posebnost Ivičinog umjetničkog puta, vodila je ka drugačijoj monografiji, ali ja nisam znala kakva točno ona treba biti – prepustila sam se da me vodi njegova priča, ne znajući gdje će me dovesti.“ Međutim, iako se Gordana Gadžić u istraživanju građe podjednako bavila kazalištem, filmom i televizijom, „Hod po rubu, s Ivicom“ nije strukturiran po medijskom ključu. Autorica je Vidovićevoj bogatoj i raznolikoj ostavštini prišla kronološki. „Stekavši uvid u njegovu polustoljetnu karijeru shvatila sam da ju ne treba uguravati u obrasce medijskih podjela.“
 
Split je bio i početna točka Vidovićeve glumačke karijere, u njemu je započeo svoje glumačke korake te odigrao svoju prvu premijeru 1953. godine u Dječjem kazalištu Titovi mornari. I u Hrvatskom narodnom kazalištu Split kao i na predstavama Splitskog ljeta Ivica Vidović ostavio je veliki glumački trag. Jedno veliko poglavlje monografije (potpisuje ga Lada Martinac Kralj) posvećeno je baš Vidovićevom djelovanju u Splitu. Iz tog poglavlja prenosimo jedan od razloga zašto je Ivica Vidović toliko volio glumiti u Splitu: „Sljedeći razlog ležao je u tome što mu je splitska Drama nudila mediteranski repertoar. Lica tog dramskog korpusa do tada je igrao u televizijskim dramama i serijama, pa mu se sad otvorila mogućnost da ih igra i u kazalištu. Značilo je to biti u okrilju vlastitog mentaliteta i jezika, značilo je igrati iluziju čije izvore prepoznaješ i lica za koja znaš kako razmišljaju i kako dišu.” 
Knjiga velike snage i ljubavi nastala je – kako autorica priznaje – iz najosobnijeg motiva, a posvetila ju je „Ani, Filipu i Luki Vidoviću za nauk i sjećanje“. No, ona je i svojevrsni apel za bolju brigu i sistematičnije prikupljanje arhivske građe o našim glumačkim velikanima.
 

Nives Matijević

Povezane objave

Bogatstvo tropismene hrvatske baštine

HF

Miroslav Krleža i afera Diamantstein

HF

Slike koje pršte srećom i zadovoljstvom

HF

Ciklus oblutaka Ive Kajzera

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više