Hrvatski Fokus

Marka reketare i deru mu kožu jer je simbol Domovinskoga rata, branitelja, domoljublja, obitelji, vjere…

 
 
Anketarenje je jedan od najboljih recepata za tzv. kuhanje žabe. Prepariranje divljih životinja, bića, kukaca…, malo je pregrub proces, a kad završi onda rogovi trofeja ili cijela glava završavaju na zidu. Koža zvijeri služi kao prostirka na podu, čak ne, kao našim predcima, možda kao odjeća, pokrivač… Priči je tada kraj, možda jednom posluži ostarjelom, dementnom lovcu kao bajka. E kako smo mi nekad lovili…
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/08/9183851f529cf1d1af4e97a12798b9ef.jpg
Tako je i s javnošću, političkom, općom – sve do pojedinca, svetog jedinka liberalizma. Kad se prepariranje dovrši nema više posla, lovica ne curi, a preparirane glave samo skupljaju prašinu. Ili bauljaju po trgovačkim centrima, gradovima u gradu – trošeći uvečer ono što su preko dana zaradili. Zato je sintagma „kuhanje žabe“ sjajna. Ne djeluje kao nešto dovršeno, kuha se kao na laganoj vatrici. Žaba, tradicionalno, baš i nije neka društvena simpatija, recimo krastača, takav joj je imidž. Bidna žaba, svake podvrste, inače je sjajno biće, skoro da ni nema boljega, skoro je izumrla, a kad izumre nadam se kako će riknuti i televizije poput RTL-a. Toliko za uvod, a povod ovome tekstiću je anketa RTL-a o omiljenosti jednoga pjevača – u publici. Među „građanima“, a da se mi ne lažemo, ustvari među Hrvatima, pače etničkima. A ti su naročito „gadni“.
 
Je li Thompson popularan na RTL-u?
 
Ovdje smo nakon dočeka hrvatske nogometne reprezentacije napisali kako tek, ustvari opet počinje „kuhanje žabe“, pri čemu će kao „žabac“ biti naciljan Marko Perković Thompson. Za početak, ustvari kao nastavak. On, dakako, nije cilj, preciznije, misija kuhanja malo je dublja i malo šira. Kuhaj. Ne ću okolišati: Sramotno je da se neka televizija koja ne pušta njegove pjesme, a ne pušta ih niti jedna s nacionalnom frekvencijom odavno, pita bilo što i bilo kako o njegovoj popularnosti, pa da još mjeri njegove i pjesme nekih drugih pjevača, neovisno o tematici. Dereš Marka Perkovića na toj istoj, deru ga i druge, „kuhaš“ ga „kao žabu“ pa onda anketariš javnost o njegovoj popularnosti. Takvo anketarenje na veliko i na široko najviše podsjeća na NKVD-ovsko, udbaško, može i gestapovsko ispitivanje nekoga pojedinca „krivca“. Danima ga mlatiš, polijevaš vodom, puštaš mu kap po kap na glavu, ne daš mu spavati, svijetliš satima i danima u lice, čupaš nokte…, pa na koncu zatražiš priznanje, samo da potpiše već napisano. Potpisuje sve, pa čak i da je „ustaša“, da su mu svi „ustaše“, tamo već neki, odriče se svaga, pa i samoga sebe. Samo da ga puste da barem sat vremena odrijema. Tako je i s „kuhanjem javnosti“.
 
Elementarni je to znak i djelo novoga totalitarizma. Televizija djeluje u medijskom prostoru – slobodno – gdje i Marko, al' Marko ne može tako, mislim slobodno. Tržišno slobodno, umjetnički slobodno, ne daju erteelovi. Ne ćeš Marko majci pjevati, raditi, zarađivati – slobodno. Ako ne može nikako, izanketarit će te RTL. Jeste li ikada vidjeli neku anketu u kojoj bi se ispitivala popularnost nekoga pjevača? Mislim kako niste. Za njih su nekada bile tzv. top liste, a pravo mjerilo se uvijek vidjelo na koncertima i prodaji njihovih tzv. nosača zvuka. Tko voli, nek izvoli, nakon što plati. Jednostavno – na tržištu, a kažu kako je ono slobodno. 'Oš cajke, 'oš majke. Ne ću niti jedne, al' bio bih zadnji gad kad bih se založio za bilo čiju zabranu. Tko plati neka ga po mozgu mlati bilo koja i bilo kakva kretenčina. Inače, svrbi me mozak i koža upravo zbog ovakvih sorti anketarenja, podmukla, izdaleka… Prvo je RTL skoro mjesec dana, skupa s ostalom medijom anti thompsonovski, ponovno mlatio po mozgu.
 
„Mediju“ inače označavam kao ukupnost (sredstva, vrste itd.), totalitet, nastojanja, napada, „kuhanja“, prepariranja, javnosti u pravcu i za račun novoga totalitarizma. Zašto RTL brine samo jedan sasvim obični pjevač? Zašto se ne usmjeri, primjerice protiv Mile Kekina i ne znam još ponekoga? Zašto se ne založi anketarenjem za Josipu, Mišu, doktora znanosti Škoru… I ono što me najviše čudi – svi ti pjevački seronje, ne mogu drugačije reći, samo ružnije, zašto se ne usprotive takvom harangiranju protiv jednoga pjevača, kolege? Zašto to već nisu učinili, zar misle kako takva „maca“ ne će zakucati i na njihova vrata? Hoće, hoće, samo je pitanje vremena, danas popodne, sutra, prekosutra… A ne, ne će, jerbo je Thompson „ustaša“, a oni, eto nisu, fini su jedni. To inače tvrde svi srbijanski mediji i svaki imalo „medijski“ pismeni Srbijanac, „istoričari“ i „analitičari“ naročito – i bez anketarenja tipa RTL-ovog.
 
Ustaša u Hrvatskoj inače odavno nema, onako, približno – trećina je 1945. pobijena, s njima i stotine tisuća civila, trećina je pobjegla, a trećina, dijelom i nakon dugogodišnjih kazni, se pokorila. Poslije u Hrvatskoj (NRH, SRH) nije bilo ni tzv. nacionalizma, a nakon 1971. (benigni, socijalistički pluralizam s malo crveno-bijelog, „kokice“) bila je potpuno pacificirana, preparirana. Bila je koncem osamdesetih zrela za preuzimanje i samo zbog primitivnosti i količine srbijanske nacional-socijalističke agresije uspjela se probuditi „iz mrtvih“. Svaka priča o „ustašama“ u Hrvatskoj služi samo njenom uništenju, rekao bih – konačnom. Marko Perković inače nije „reketarima“ sporan kao pjevač, deru mu kožu jer je imao sudbinu postati simbol Domovinskog rata, branitelja, domoljublja, obitelji, vjere. Tu je ta misija, a ostalo su trice i kučine, uključivo i anketarenje o njegovoj popularnosti, bez obzira je li samo među nogometašima, navijačima, ili među „građanima“. Smatram inače kako kategorija „građanina“ nema baš nikakve veze s nekim, bilo kojim pjevačem – radi se o publici, slušateljima i sl. „Građane“ je stoga i zabranjeno ispitivati kojega pjevača slušaju, opakije je to nego da se gleda u životinjsku slezenu, kao prije tisuća godina, ili anketari kao danas pa odatle, recimo, čita njihova seksualna orijentacija. Zato ako vas, ne daj Bože, nazove neki anketar pa s pitanjem: „Slušate li Thompsona?“, odgovorite s produženim: „Neee!“, jer kako stvari stoje mogli bi početi hapsiti njegove slušatelje.
 
Sve u svemu anketarenje Thompsona samo je unošenje još jednoga razdora u društvo. O pjevaču? Ma dajte! Nego ostajem pri tome – dokuha li se Thompsona, njegovo pravo na pjesmu – „spali“ li se to pravo, malo po malo… sve zaboravite. Ostat će još samo jedna televizija, RTL-ovi, jedan pjevač i jedna pjesma. Nadam se kako me u takvom svijetu više ne će biti.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezane objave

84. obljetnica Velebitskog ustanka

HF

Napadi sa svih strana na Tihomira Oreškovića

HF

Konačni slom Hrvatske i Europe

HF

Miroslav Radman protiv opasnih mjera

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više