Hrvatski Fokus
Aktualno

Trenutak istine krvnika Miloševića

Srpski narod je odgovoran za nacističku politiku 90-ih godina

 
 
Danas kad sljedbenici velikosrpskog naci-fašističkog projekta u Srbiji, "republici srpskoj" i Hrvatskoj ponovno dižu glave i svim silama nastoje revitalizirati i legitimirati ovu ideologiju optužujući žrtve agresije i odbacujući svaku raspravu o vlastitoj krivnji za sve što se 90-ih godina prošlog stoljeća događalo na prostorima bivše SFRJ, treba uvijek iznova podsjećati na istinu. A zrnca te istine možemo (ma koliko se to ponekad činilo nemogućim), pronaći čak i u izjavama njihovih idola i predšasnika.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2018/08/serbian_prisoners.jpg
Dana 12. veljače 2002. godine, pred MKSJ u Den Haagu, započelo je suđenje balkanskom krvniku, glavnom operativcu projekta "Velike Srbije" i članu udruženog zločinačkog pothvata, za ratne zločine i zločine genocida počinjene na području bivše SFRJ (u Hrvatskoj, na Kosovu i u Bosni i Hercegovini). Ovo suđenje bilo je u velikom dijelu značajnih svjetskih medija najavljeno kao najznačajnije nakon Nürnberga – gdje se poslije Drugoga svjetskog rata održao sudski proces najistaknutijim nacističkim zločincima. Osvrćući se na ono što su u protekla dva dana izrekla trojica tužitelja MKSJ, optuženik je u svome prvom obraćanju sudskom vijeću (14. veljače) rekao: "(…) U ova dva dana, svi Tužioci koje smo čuli izgovorili su jednu rečenicu da oni sude samo pojedincu. Vrlo je osetljivo to da se poveže sa narodom ili bilo s kim drugim, sude pojedincu, a ne narodu. Sva tri tužioca su to rekli, ali u svim optužbama oni optužuju ceo narod. Počev od srpske inteligencije, optužili su srpsku inteligenciju na čelu sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti, čuli smo čak citate iz Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti, koji su navodno bili idejna podloga zločina nad Albancima, a reč je o Memorandumu u kome su srpski akademici pošteno izneli situaciju, pre sada već više od 15 godina, i odgovorno govorili o situaciji na Kosovu. Ali to što optužuju Srpsku akademiju i srpsku inteligenciju samo je jedna stvar. Optužuju Vidovdan i Boj na Kosovu, uz čak podsmešljivu primedbu žalosnog Tužioca, koji ne zna šta ustvari mi to slavimo, šta smo slavili i zašto se okupilo dva miliona ljudi, na tom Kosovu Polju, da slavi 600-godišnjicu kada smo izgubili bitku. On ne zna, kad može da optuži srpsku istoriju i bitku na Kosovu, jer se ta bitka bila za Srbiju i Evropu, i za Srbiju i za Evropu. Ali nije ovde optužena samo srpska inteligencija i Akademija nauka i Vidovdan i Boj na Kosovu, optužen je ceo institucionalni sistem Srbije, koji im je pružao podršku, parlament, vlada, političke organizacije, mediji itd. Dakle, i to je sve optuženo. Optužuju se građani koji su me masovno podržavali i nekoliko puta birali na slobodnim višestranačkim izborima. Jedino se tu slažemo da je moje ponašanje bilo izraz volje građana, a ja vam kažem da je i ovo moje ponašanje ovde izraz volje građana, izraz volje naroda…” (Vidi: Helsinški odbor za Srbiju, Kovanje antijugoslovenske zavere, knjiga 1, Beograd, 2006., str. 487.-488.; uredila i priredila Sonja Biserko; dijelove teksta istaknuo: Z.P.)
 
I ovoga puta je govorio istinu. Istinu koju potvrđuju rezultati izbora. Na prvim višestranačkim izborima održanim 9. prosinca 1990. godine izabran je glasovima 3.285.799 (65,34 %) građana – na izbore je izašlo 71,50 % glasača (5.029.123) – dakle, voljom naroda. I u sljedećih 10 godina biran je ponovno za predsjednika Srbije i za predsjednika „SRJ“ (Savezne Republike Jugoslavije). Dakle, građani Srbije i prije svega srpski narod odgovorni su za politiku 90-ih godina i ponašanje onih koje su izabrali svojom slobodnom voljom. Uz sve to, imao je jednodušnu potporu ogromne većine intelektualaca, akademika, SPC, književnika, državnih tijela i institucija, velikog broja svojih sunarodnjaka u Hrvatskoj i BiH.
 
"On nije pao s Marsa", nego je "došao na pripremljen teren" – s pravom kaže dr Latinka Perović. Imajući to u vidu, ne treba se čuditi svemu što se u Srbiji (pa i srpskom nacionalnom korpusu u cjelini) događa danas (2018.). Ne samo da nema nikakvog priznanja krivnje i objektivnog određenja prema tom razdoblju, nego se 32 godine nakon političkog uspona lidera koji je u crno zavio narode bivše SFRJ rehabilitiraju i on i njegova politika.
 
U Srbiji je u punom zamahu operacija podizanja spomenika "voždu", omiljenom "Slobi" u središtu Beograda i javnost u Srbiji i "republici srpskoj" je masovno oduševljena ovom idejom. Naravno, balkanski krvnik je ovdje samo "medij" preko kojega se etablira mit o ispravnosti srpske politike iz 90-ih godina. Spomenik je to velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi genocida i etničkog čišćenja, a ne Miloševiću, jer da je bilo komu u Srbiji i "srpskim zemljama zapadno od Drine" bilo stalo do njega, ne bi ga prodali i isporučili Den Haagu kao žrtvenog jarca. Srpski naci-fašisti nastavljaju trovati mlade naraštaje i uvjeravati ih kako je jedini ispravan put onaj kojim su Srbija i njezini sateliti krenuli 90-ih. I to je ono što je najgore u svemu. Ta opsesivna potreba da se jedna monstruozne ideologija mržnje i zločina tako beskrupulozno prenosi na vlastitu mladež.
 
„Postoje narodi koji smisao ne ubrajaju među nužne uslove svog postojanja– govorio je Zoran Đinđić, premijer Srbije kojega su njegovi zemljaci ubili 12. ožujka 2003. godine. I od njega bi, pored svih mana i nedostataka što ih je imao, današnja Srbija mogla konačno po nešto naučiti.
 

Zlatko Pinter

Povezane objave

Franjevac i mrzitelj Oca Domovine zajedno!?

HF

Novogodišnja bajka

hrvatski-fokus

Skakavci napali Saudijsku Arabiju

HF

Vrjednovanje znanja spojivo s očekivanjima

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više