Dok svatovi piruju i pijetlovi miruju Za sve dobro što Bog daje dostatna je i riječ mala: Hvala! Svaki kraj ima i svoj početak. Da bi djeci kaša bila gusta, dobra mati odvaja od svojih usta. Ljudi ne umiru zbog straha od mraka, već od – raka! Sve današnje lijekove doktori ne mogu preporučiti i za buduće vjekove. Rakija koristi za brige male, ali od nje se velike zapale. Ne liječi se tuga rakijom i rumom, već tek bistrim umom. Kada oblak kišu na zemlju istrese, tad i nebo sunca zrake rese. Miješaju se rase i kulture, al pradavne još kucaju ure. Prihvaćanjem izbjeglica raznih rasa i kultura, ne će prestati seoba od kamenog pa do našeg doba. Ako od košulje dvije jednu daruješ prosjaku, tvoj život ne će biti bolji, a samo jedna košulja ni prosjaku nije po volji. Dok svatovi piruju i pijetlovi miruju. Već se svijetom širi nova moda: rađaju se djeca muško-ženskog i srednjega roda. Momak momka pred oltar dovodi pa im roda crno-bijelu djecu rodi. Nisu Adam niti Eva krivi što rod ljudski Sotoni se divi. I šutnja sklopljenih ruku podiže buku. Loše navike nisu plodovi zlosti, već lijenosti. Tko o svome poštenju zbori, nečista savjest ga kori. Nisu sve ljudske ruke iste: nečije su prljave, a nečije – čiste! I u tuđim bunarima mutne vode ima. Mudar čovjek započinje dan dobrim doručkom, a večer stečenim poučkom. Malkica Dugeč, 19. 6. 2018.