Značenje dobra i zla u opasnim vremenima

Neprofitne organizacije ne pomažu zajednici, one imaju podmukle motive

Možda je najdestruktivnja ideja ikada stavljena u svijest široke javnosti pojam da nišZta na ovom svijetu nije trajno, da se sve stvari mogu i moraju mijenjati kako bi odgovarale našim hirovima. Pojam „objektivnosti“ podhranjuje ono što nazivam  „praznom propagandom“.Prikladnost pojma tabula rasa – prazne ploče –  koji služi kao sredstvo za kontrolu društva treba objasniti prije nego ispitamo suštinu pojmova dobra i zla. Mnoge pojave tijekom desetljećâ nazivaju se „društvenom evolucijom“. Ona se početkom 1900-ih zvala futurizam – bio je to umjetnički i filozofski pokret koji je pomogao napredovanju komunizma i fašizma u politici.

Argument da se sve stare ideje i iskonske tradicije trebaju napustiti kako bi se razvile nove ideje, nove tehnologije, novi sustavi itd. predpostavlja da su navodno novi načini i novi red stvari superiorniji od starih načina rada i razmišljanja i vjerovanja.Međutim postupci promjene nisu jednostavni i  u večini slučajeva nove metode koje ponosno zagovaraju pokreti za društvenu promjenu obično su reciklaža i prepakiranje starih ideja na zlu glasu zbog neuspjeha. Teorija prazne ploče – tabula rasa- koristi se za zbunjivanje ljudi unoseći nesigurnost sumnjom u sebe pogrješno predstavljajući prirodni ustroj kao čin nastao društvenim djelovanjem. Time se najčešće uništava unutarnje pouzdanje i vlastiti moralni kompas koji se počinje smatrati umjetnim. Argument je ispraznosti je da su granice i obziri društvena tvorevina a ne da su čin urođene savjesti, te da nas sprječavaju u postizanju naših ciljeva, u usavršavanju sebe kao vrste i onemogućuju nas u postizanju onog što želimo od života.

Ali ono što želimo nije istovremeno i ono što nam je potrebno i to pokret za društvene promjene ne želi shvatiti. Ako je duša svih nas prazna ploča, ako su duša i moral mitovi zašto onda ne bismo radili što god u životu želimo, kad god želimo i zašto ne bismo živjeli kao na velikoj starorimskoj orgiji, gozbi ovisni o ugađanju osjetilima?Problem prazne ploče je u tome što predpostavlja da su nas svim ograničenjima koja se nalaze u ljudskoj duši naučili, da ona nisu urođena i da se zbog toga mogu napustiti kad god se hoće ne sagledavajuči posljedice koje nastupaju kršenjem tih ograničenja. Ljudi gube zdravlje, društvo se raspada, narodi propadaju kada odbacujemo principe u ime društvene evolucije ili kratkoročnih uspjeha i dobitaka. To je neizbježno. Jedini dobitnici širenja pojma psihe kao prazne ploče su ljudi od političke i ekonomske moći.Ako oni mogu uvjeriti mase da ne vode računa o savjesti onda nas mogu uvjeriti da prihvatimo gotovo sve druge uvjete.

Djelovati na dosljedan način s urođenom savješću ili djelovati ne vodeći računa o savjesti i djelovati razorno je izbor pred kojim stojimo. To je suštinsko uporište slobodne volje. Izbor razornog djelovanja ne briše stvarnost urođene savjesti. U stvari su ljudi često zavedeni da povjeruju da je razorno i nemoralno djelovanje „dobro“ prije nego budu uvjereni da ga počine. Urođena savjest se mora zaobići trikovima.Problem s izborom pristajanja uz vlastite principe je lagan za vrijeme relativno stabilnih vremena ali je izuzetno velik i težak u opasnim vremenima borbe.U opasnim vremenima kušnja u korištenje destruktivnih taktika da bi se održao lagodan život ili prihvatilo puko preživljavanje može biti velika. I nije slučajnost da su upravo moćne elite te koje šire propagandu pojma duše kao prazne ploče i tako nastoje promišljeno provoditi društvenu krizu ili kaos. No to traži dublje pojašnjenje. Moramo definirati nešto nama najintimnije što intuitivno poimamo. Moramo definirati što je ZLO.

Zbog urođene savjesti i moralnih ograničenja pristalice i teoretičari društvene promjene nastoje zamutiti ono što je suština ZLA.Neki će reći da toga nema, da je zlo ono što mi mislimo da je u određenom vremenu i da ovisi o našim sklonostima. Drugi će navoditi da je to tradicija, stalnost i sve što je u društvu  statično ustvari zlo. Za njih je jedino „dobro“ stalna promjena.Ali zlo nije tako nepostojeće kako nas ti ljudi zavode. Ustvari mnogi ljudi i žene automatski uzmiču pred nekim postupcima bez obzira na način kako su odgajani, iz kakvog okružja dolaze, u kakvoj su kulturi rođeni ili u kakvoj su živjeli. Oni ljudi koji ne uzmižu pred takvim ponašanjem su ljudi na koje moramo gledati kao na one kojima u srcu i umu nedostaje nešto bitno što nas sve čini ljudima.

U psihološkom smislu kakrakteristike tih ljudi najvišeg stupnja samoljublja/ narcisoidnosti i sociopatije su najbliže povjesnom pojmu zla.Po mom uvjerenju najveća povjesna zla su počinile osobe s višestrukim narcisoidnim karakternim crtama. Što se tiče globalnih elitista njih odlikuje podmuklost, a budući da su narcisoidni sociopati oni se organiziraju u skupine grabežljivaca. Sve karakteristike sukladne ponašanju običnih serijskih ubojica su na višestruk, stostruk, tisućustotruk  način uvećane kod njih budući da imaju pristup neograničenim sredstvima.

Kako prepoznajemo te ljude? To nije lako jer se narcisoidni sociopati ne odaju u svom pravom svjetlu. Neki ljudi s njima žive godinama prije nego što shvati tko su oni. Oni se rado ubacuju u neprofitne organizacije koje izgledaju kao da pomažu zajednici skrivajući svoje podmukle motive. Neke su crte njihovog ponašanja zajedničke– nedostatak emocija – osjećajnog odgovora na traumatske ili radosne događaje. Njihova mimika kao odgovor na događaje ih odaje kao isforsirane i pritvorne. Za njih ne postoji pojam suosjećanja. Ono im je nepoznato.Oni traže centre moći i privlaće ih autoritarna mjesta. Uvijek traže da drugi naporno rade i rijetko nude svoju pomoć. Oni su nemoguće vođe koji nastoje iz vlastite sigurnosti druge izlagati rizicima. Voditi vlastitim primjerom njima je napojmljivo.

Oni će uporno lagati o vlastitim postignućima i priznanjima. Oni će lažno predstavljati svoja profesionalna dostignuća da bi zadobili povjerenje drugih. Ako zatražite od njih da se dokažu u svemu o čemu pričaju da mogu učiniti oni će naći načina da izbjegnu provjeru i odgovorit će ogorčeno i ljutito.Oni će ocrniti svoje ideološke neprijatelje ili ljude koji ih pokušavaju kontrolirati. Oni će druge optužiti da su narcisoidni, sociopati, fašisti, tako će se okrenuti protiv svakog tko se kritički osvrće na njih. Sve zlo koje su oni skrivili prebacit će ga na svoje neprijatelje. Oni uvijek nalaze ulizice da vrše njihova prljava djela i da uhode one koji im se suprostavljaju. Oni koji su imali prilike upoznati narcisoidne soicopate u svom životu ponekad ih nazivaju „letećim majmunima“pri tomu se podsjećaju na zarobljenike Zle Vještice i Čarobnjaka iz Oza. Leteće majmune koji su važni korisni idioti kojima se narcisoidni sociopati koriste nagrađuje se prevarama a ponekad i plaćanjem. Kadgod je narcisoidni sociopat u opasnosti da mu se netko suprostavi pustit će s lanca svoje leteće majmune na ulici ili na internetu da pokopaju onoga tko govori istinu.

Oni ne vjeruju u moralna ili osobna ograničenje te zbog toga uvijek nastoje uvjeriti ljude da su takva ograničenja običan mit. Oni će prekoračiti moralne okvire uvijek iznova iskušavajući granice i slabosti drugih pokušavajući druge gaziti sve dok se ovi ne prstanu braniti.Oni očajnički žele izaći iz sjene na dnevno svjetlo. Žele biti obožavani kao čudovišta onakva kakva jesu radije nego se predstavljati kao filantropi. Zbog toga narcisoidni sociopati smatraju svojom dužnošću da izbrišu savjest bilo da su dio globalističke zavjere ili dio ulične bande. Njihova prirodna sklonost je da kvare/ korumpiraju sve čega se dotaknu. Ako nekoga ne mogu pokvariti – korumpirati – pokušat će ga uništiti.

Najveći broj narcisoidnih sociopata želi da svi oko njih povjeruju da smo svi mi isti kao oni. To znači da smo „duboko u samima sebi“jednako bez moralnih principa i jednako moralno bankrotirani. Tako za sve što je povezano s krizom, štetom i kaosom kriv je đavo koji je u svima nama.Ali ako bi to bilo istinito čovječanstvo bi odavno propalo zbog beskrajnog samorazaranja. Nešto nas ipak zadržava podalje od ruba /propasti/ u našim osobnim životima i društvu kao cjelini. Savjest uspjeva suzbijati zlo odbijanjem da prihvati utopiju zlih ljudi o duši kao praznoj ploči koja vodi u kaos za kojim oni tako silno žude. I to mi daje pouzdanja da bez obzira kako strašno vrijeme može doći postoji nešto što je na našoj strani a što ide preko granica fizičkog svijeta.

Svaka kriza predstavlja ispit koji treba položiti svaka osoba i ispit koji stavlja na kušnju našu kulturu. Možemo li djelovati umom, hrabrošću i principima čak i u najgorim vremenima ili ćemo biti namamljeni da idemo linijom manjeg otpora koristeći se zlim sredstvima? Hoćemo li djelovati ispravno prema onima koji su oko nas ili ćemo ih pregaziti u ime „načela preživljavanja.“Na kraju najgori ljudi iznose na površinu najbolje ljude. To je i jedino „dobro“ koje oni ikada mogu učiniti.

Brandon Smith, https://www.zerohedge.com/news/2018-07-06/brandon-smith-meaning-good-and-evil-perilous-times

(Izabrala i s engleskog prevela: prof. Kornelija Pejčinović)