Stanimirović-Pupovčev SDSS pred Ustavnim sudom
VLADI REPUBLIKE HRVATSKE
MINISTARSTVO UPRAVE
gosp. LOVRO KUŠČEVIĆ, ministar
(loco)
OTVORENO PISMO
(STANIMIROVIĆ-PUPOVČEV SDSS PRED USTAVNIM SUDOM?)
Zagreb, 24. prosinca 2018.
„Zahtjev još nismo zaprimili, međutim želim vjerovati da je gospodin to govorio u svoje ime, a ne u ime stranke. Zakon je jasan, ukoliko u statutu, u programskim načelima stranke, nema nečega što je protuustavno, a uvjeren sam da takve stvari nisu unutra, onda ne će biti razloga“.
(Lovro Kuščević, ministar Ministarstva uprave RH)
0. Nakon poznata mu „krika“, pobuda HDZ-ova vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave – glede moguća pokretanja zabrane Milakovićeva Demokratskog saveza Srba (DSS) – neuviđanjem protuustavnosti, očito kuca na zatvorena vrata Ministarstva uprave (v. moto). U tom kontekstu – istakavši da „Hrvatska nije zemlja u kojoj se zabranjuje sloboda govora niti se zabranjuju političke stranke“ – premijer Andrej Plenković drži da nije dobro podizati „tenzije između Hrvata i srpske manjine u Hrvatskoj“. S tim u svezi, kao neupitni političko-koalicijski partner, „inkluzivna“ Stanimirović-Pupovčeva Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) podržava premijera koji „promovira mirnu reintegraciju i njen značaj za Vukovar i istok Hrvatske, kao i državu u cjelini“.
https://narod.hr/hrvatska/ministar-kuscevic-o-penavinoj-najavi-trazenja-zabrane-dss-a-zelim-vjerovati-da-je-gospodin-to-govorio-u-svoje-ime-a-ne-u-ime-stranke
https://direktno.hr/domovina/vukovarski-sdss-poslao-poruku-penavi-i-milakovicu-spomenuli-i-stanimirovica-142509/
Nije li, međutim, upravo SDSS „prava adresa“, tj. alarmantni predmet ozbiljna ustavnog propitivanja? Naime, obilježeno kao „balvan u peti hrvatskog parlamentarizma“, svekoliko je „mirnodopsko“ djelovanje SDSS-a protustavno, budući da svojim programom „smjera podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugrožavaju opstojnosti Republike Hrvatske“. S obzirom na to, glede nadležnosti, Ministarstvu uprave Republike Hrvatske predlažemo: „pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske“ (Zakon o političkim strankama, Narodne novine, 28/06, čl. 17).
https://www.hkv.hr/vijesti/razgovori/2465-balvan-u-peti-hrvatskog-parlamentarizma.html
1. O čemu je riječ? Sustavne historiografsko-politološko-političke raščlambe bjelodano pokazuju: kako su SDSS-ova programska izvorišta baštinski etnicistička i secesionističko-teroristička, prekrivena tobožnjim „antifašizmom“, što susljedno proizlazi iz njezine velikosrpske, kolokvijalno četničke ideologije. S tim u svezi – glede nelustrirana jugo-komunističkog i aboliranog srbo-četničkog totalitarizma, što je referentni okvir (o)pozicijske koruptivno-klijentističke nomenklature –SDSS očigledno djeluje onkraj hrvatskih državnih i nacionalnih interesu (dakle: i hrvatskih Srba).
http://sdss.hr/program-samostalne-demokratske-srpske-stranke/
https://direktno.hr/direkt/hrvatsku-vladu-ucjenjuje-stranka-koju-osnovao-ratni-zlocinac-hadzic-96032/
2. Zbog toga, u kontekstu „mirne reintegracije“ prema Khuenovom modelu („narod u narodu“ / „država u državi“) – uz ugradbu parapolitičkog sustava (SNV, ZVO i dr.) – kao „etnička stranka s građanskim predznakom“ (Milorad Pupovac), SDSS svojim „drveno željeznim“ (u)strojem drobi i narušava hrvatski suverenitet. S tim u svezi, unatoč upozorbe Ustavnog suda (2013.), skandalozno je (pače: veleizdajno) do današnjih dana protegnut petogodišnji „moratorij na hrvatsku povijest u Hrvatskom Podunavlju“. (1998. – 2003.). Naime, „srpska deca uče noviju istoriju na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama“, tako „smo izostavili poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat” (Vojislav Stanimirović).
https://www.peticija24.com/vukovarski_apel
https://hrvatskabraniteljskapuckastranka.weebly.com/blog/hazud-otvoreno-pismo-crimen-non-faciendi-nopasaran
3. Riječ je o velikosrpskom projektu „Srbi kao ključ“ (natio serbica clavis), koji počinje i završava s ciljem pretvaranja Srba iz nacionalne manjine u konstitutivni (politički) narod, tj. Republiku Hrvatsku pozicionirati kao nacionalnu državu Hrvata, ali i kao nacionalnu državu Srba. Suvremeni je oblikovatelj toga projekta, obilježen kao notorni „zločinac za pisaćim stolom“, prof. dr. sc. Milorad Pupovac. Kao Pofukov „ubojiti spoj politike i lingvistike“, Pupovac je zaglavni kamen (o)pozicijske koruptivno-klijentističke nomenklature koja je, kao agentura tu–i inozemnih središta moći, dovela nacionalno i društveno biće do moralno-društvena i demografsko-gospodarskog sloma.
www.hazud.hr/pupovac–pred–sveucilisnim–tribunalom/
www.peticija24.com/zauzdajmo_zloinca_za_pisaim_stolom
https://kamenjar.com/silvana-oruc-ivos-dokad-ce-hrvatska-biti-talac-milorada-pupovca-i-velikosrpskih-i-materijalnih-interesa/
4. Sve u svemu: ustavnim propitivanjem SDSS-a, kao “balvana u peti hrvatskog parlamentarizma“ (kao i inih srpskih nacionalno-etničkih stranaka) bitnije se razviđa završna (dramatična) etapa procesa hrvatske nacionalno-političke integracije (natio croatica clavis). Naime, onkraj „ustavnoga kaosa“, spomenutim se procesom konstituira „hrvatski politički narod“ (suvremeno HRVATSKA NACIJA), čijom je sastavnicom – uz najviše domete kulturne autonomije – i srpsko-etnička (pravoslavna) manjina. Zasad, ustavno nepoznata/nepriznata kategorija, HRVATSKA NACIJA predstavljala bi ukupnost državljana (pojedinaca), što se pridržavaju jednoga te istoga USTAVA i koja je za razliku od pojedinca (građanina) nositelj suvereniteta.
https://portal.braniteljski-forum.com/vijesti/prema-vukovarskoj-povelji-slobode
5. Zbog svega toga: tobože „ekskluzivna” Penavina pobuda, tragom nedavna „vukovarskog krika”, bjelodano pokazuje: „kako i onda 90-ih, tako i danas, Hrvatska pada i prolazi u Vukovaru”. Naime, stekliški kazano – onkraj aboliranih „Stanimirović-Pupovčevih Srba“, iz tuđe – hrvatsku nacionalnu povijest zajednički ispisuju tek osloboditeljski „Srbi Predraga Peđe Mišića“, iz vlastite glave. Ako je „nacija svakodnevni plebiscit“ (Ernest Renan), onda se upravo u Vukovaru simbolički porađa hrvatska nacija. Na taj način, usuprot globalističkih okova zapadno-balkanske „(č)etničke“, Hrvatska se usmjerava suverenističkim putem zapadno-europske „liberalne demokracije“.U svakom slučaju, ako ikad,konačno je došlo “vreme da prestanemo biti predmetom slavoserbskih experimentaciah“ (Ante Starčević, 1867.).
