Imamo Hrvatsku

Uhljebi

Bio sam svjedok povijesnog trenutka

Kad su se koncem dvadesetog stoljeća

Reinkarnirali udbaši i komunisti.

Iako se nacija rastočila na lijevo i desno krilo,

Nažalost, glava i trup ostadoše isti.

I što se promijenilo? Ništa.

Uhljebi se nekontrolirano kote,

Na nebu sve jače sja petokraka zvijezda,

Guje i dalje sikću ispod kamena,

A lešinari bjesomučno grakću iz gnijezda.

Imamo Hrvatsku!

Slavodobitno nekoć uskliknu otac Domovine,

Ne sluteći da su hobotnice izašle iz mora.

Raširile pipke na srebro i zlato,

A puk polomi zube jedući kruh sa sedam kora.

Imamo Hrvatsku! Naravno, al' negdje u Irskoj.

Ovdje sve vrvi od kurvinih sinova,

Prodanih duša, Juda i Pilata.

Imamo Hrvatsku pognutih glava,

Obespravljenu i pustu – Hrvatsku bez Hrvata.

Pejo Šimić (iz zbirke U Njedrima Nade)