Drugovi i dalje vladaju Viroviticom

U Virovitici ne vlada ustaški, nego komunistički duh

 

 

Ovih da na se mnoga gospoda uzbudiše zbog neobičnog humora nekog mladića iz Virovitice i rekoše: „Strašno, sad se otkrilo kakav politička klima vlada u Virovitici i u vladajućoj stranci Hrvatskoj demokratskoj zajednici…“ Momak je pustio dimnu bombu? Sve je drugačije nego se u dimu čini.

U Virovitici nema ustaša. U središtu Virovitice se nalazi kuća ustaše Josipa Begovića po kojem je za vrijeme NDH nazvana i jedna ulica. Kuća je smještena između Gimnazije Petra Preradovića i Dvorca te s njima čini neku vrstu trokuta unutar kojeg se nalazi park i šetalište. Kuću su komunisti oteli obitelji Begović, a na njoj nema nikakvog znaka da je to kuća Josipa Begovića. Na spomen ploču se ne smije ni pomisliti. Zna se tko vlada: Zgroženi i Kupljeni, sve redom naši drugovi komunističkim mlijekom odgojeni. Zgroženi su zgroženi postojanjem hrvatske države, a kupljeni su kupljeni da je upropaste. Nema šanse, oni nikad ne će biti ustaše. Ne bojte se, drugovi.

 

Na obnovljenom Dvorcu Pejačević, za koji se priča da se obnavlja u izvornom obliku, kojeg su neki komunisti htjeli srušiti, jer je proizvod kapitalističkog duha, stoji spomen ploča na kojoj piše „NJIHOV SVJETAO LIK VODIT ĆE NAS U BOLJU BUDUĆNOST“. Ne bojte se, drugovi komunističkim mlijekom odgojeni. To nisu ustaše, to su naši. Njihov je lik svijetao zato što su bili na vrijeme prosvijetljeni komunističkim marksizmom. Zato na dvorcu Pejačević spomen ploča njima, komunistima, ČLANOVIMA OKRUŽNOG I KOTARSKOG KOMITETA  Komunističke partije.

 

Zaslugom jednog pametnog našeg druga naši drugovi komunisti dvorac nisu srušili. Bili smo mudriji nego njemački komunisti. Njemački komunisti su 1950. godine minirali pruski kraljevski dvorac u Berlinu. Simbolizirao je kraljevsku vlast. Nitko valjda nije mislio da će nakon rata komunisti obnavljati simbole kraljevske vlasti. Na njegovu mjestu je komunistička Istočna Njemačka sagradila Palaču Republike. Komunistička republika je nakon nekoliko desetljeća propala voljom njemačkog naroda. Komunistička Palača Republike je u međuvremenu srušena pa će odlukom njemačke vlade dvorac ponovo biti sagrađen. To će ih naravno koštati. Tko zna bi li se naš Dvorac ikad obnovio da smo ga srušili. Mi smo bili mudriji. Mi nismo rušili, mi smo otimali.

 

Josip Begović, on se junačio i pred smaknuće. Ostavio nam je svoju pjesmu i osjećaje, ali opet, ništa od spomen ploče. Njegova kuća je naša, i Dvorac Pejačević je naš.

 

JOSIP BEGOVIĆ

 

Štrik se njiše, vjetar leti,

vije ga uz stup…

mlad ustaša sad će mrijeti,

dati životi skup.

 

Josip Begović

 

On je spreman život dati

za hrvatski dom,

i tiranu na put stati –

dušmaninu svom.

          …

Krvnik već se štrika maši

meće petlju sad!

Al ustašu smrt ne straši,

nit ga mori jad!

                …     

 

U Virovitici na dan oslobođenja 30. svibnja 1990.