Balada o čekanju

                        Čeka rodna gruda

 

 

                               Tri grlice s kuće krova

                               Zovu ptiče: sva tri sina Ivnova,

                               Ivanova i Tonkina.

                               Zove kuća, djedovina.

                               Zove zemlja trudom plodna.

                               I duboka. I široka.

                               A kada je plodom rodna,

                               Do neba je čak visoka.

                               Čeka pusta djedovina

                               Sva tri brata- sva tri sina

                               Iz daljina. Iz tuđina,

                               Iz sna tvrda i daleka

                               Da se vrate domu svome,

                               Domu rodnom – slavonskome.

                              

                               Uzvraća im samo jeka.

                               Gluha jeka izdaleka.

 

                               Ni sijača, ni berača,

                               Nigdje nema.

                               Nigdje smijeha niti plača

                               Glas tišine da nadjača.

                               Guši čežnja pregolema.

 

                               Čeka kuća sazidana

                               Od uzdaha i od rana,

                               I od suza. I od nada.

                               Čeka baka ostarjela

                               Sva tri sina od Ivana

                               Da se jošte za vidjela

                               Prije jake, ledne studi

                               Vrate svojoj rodnoj grudi,

                               Pa da trajni snovi njeni

                               Budu srećom okrunjeni.

                              

                               Čeka baka… čeka, čeka

                               Unuka joj sva tri.

                               A uzvraća samo jeka,

                               Gluha jeka izdaleka

                               Pa o njima i u grobu

                               Osamljena snatri!

 

Malkica Dugeč, Nova Gradiška, rujan 2012. (Ovu baladu posvećujem prijatelju Ivanu Schumacheru i našemprvom susretu u njegovoj rodnoj Novoj Gradiški)