Jasenovački ‘drugokolonaši’ su – petokolonaši

Ne smetaju im hrvatske kune kad podržavaju Plenkovića i HDZ. Smeta im hrvatska država!

Medija  u „ovdje“ je zapravo oduševljena što su i ove godine bile dvije kolone u Jasenovcu. Pritom bezočno laže, na razini puke, gole, informacije kako ovdašnjoj mediji i priliči, jer bile su tri – dvije službene i jedna neslužbena, nedržavna. Jedna, ona sa samog državnog vrha, sastojala se od jedne „sudionice“, pa ju je medija valjda stoga i skoro zanemarila. Ona neslužbena koju su sačinjavali manjinci, Srbi, Romi i Židovi, odnosno njihove političke snage, makar su neke samo i „udruge“, zatim subnorovci, potpomognuti Partijom koja je tamo u liku Bernardića glumila aktualne stranačke (akutne?) antifašiste dobila je daleko veću i pohvalnu medijinu pozornost.

Državna komemoracija je kritizirana prvenstveno stoga što ona prva postoji, a, kaže medija, njeno postojanje je potpuno opravdano i vlast je za njezinu trogodišnjicu isključivi krivac. Kad su na vlasti bili esdepejci-'antife' onda su s njima komemorirali i manjinci, ali kad je na vlasti HDZ – manjincima s se s njim gadi u istu kolonu. Nu, nisu gadljivi s njim, HDZ-om, sudjelovati u vlasti, poput Pupovčevih Srba. Novac, „mrska“ lova, iz ruke gadljive vlasti može – zajedno s njom, ma i bivajući u njoj. S njim položiti vijenac jasenovačkim žrtvama – ne može. Ne može jer eto postoji u javnosti taj „Za dom spremni“ pozdrav kao simbol narasle „ustašizacije“ i dok je njega postojat će i drugokolonaši.

Netko nas gadno u zdrav mozak bode jer „zadomspremaša“ bilo je barem u jednakim „količinama“ i za vrijeme Milanovića, ali onda nisu smetali pa su svi stali u jednu kolonu. Licemjerno i lažljivo, pa se tako ovo sjećanje, htjeli to drugokolonaši ne htjeli, pretvara u obični, prizemni etnobiznis, bolje reći, mitobiznis (od riječi mit). Na drugoj strani, i što se mene dotikavlje, ono znači i elementarno nepoštivanje države ma to bila i suvremena – Hrvatska. Vlast je izabrana na demokratskim izborima pa ako ona komemorira (i) jasenovačke žrtve onda je elementarni red položiti vijence pod Bogdanovićev Kameni cvijet, pod kojega „najveći antifašist Partije i naroda i narodnosti“ nije položio ni cvijetak. A Plenković i HDZ polažu. Tako bi to trebalo biti u „normalnoj državi“, a u ovom njihovu odnosu vidim odnos prema hrvatskoj državi, ma koliko je ovdje bilo.

Nakon što „odrade“ Plenkovića i mrski HDZ drugokolonašima ostaju 364, prijestupne godine čak 365, dana za memoriranje – ako su doista toliko sućutni prema žrtvama, da im je samo do njih, onda tamo mogu biti svaki dan pa i svaku noć. Već sutra – ali tek sutra – nakon državne komemoracije mogu početi. Ne znam jesu li oni svjesni, ili to čine namjerno, kako ovakvom, blago ću reći, političkom nekorektnošću predano rade na pojavi novih zidnih i inih „zadoma“. Nekako uvijek mislim kako je takvima ambijent tzv. ustašizacije politička i ina hrana. Oni ju nastoje uzgajati jer bez nje su obični, svakodnevni. Drugokolonašima je pak cilj biti neobični, izvan i iznad hrvatske države i društva, soliti im pamet, pritiskati…, a u bitnome ovo malo Hrvatske – dekroatizirati. Kad bolje razmislim drugokolonaši se spram Hrvatske, htjeli to ili ne, ali eto hoće, ponašaju kao – petokolonaši.

Mato Dretvić Filakov