Nužna reforma mentaliteta

Izađimo na izbore!

Reforma mentaliteta! Što bi to trebalo zapravo značiti? Ne znam. Ovisi tko to govori, o čemu govori, zna li uopće što je reforma, naročito u politici, zna li što je što je mentalitet općenito, posebno i specijalno, kao i čemu ta sintagma trenutno treba poslužiti i zašto. Poznato je pravilo da kad god nešto gubimo, izgubimo, u nečemu smo loši, ne ide nam, drugi nas pretječu…, izvučemo tu čudesnu riječ, kojom se svi naši podbačaji, neuspjesi, nečinjenja i loša činjenja opravdavaju.

Mentalitet ima puno definicija. Najkraće rečeno to je način mišljenja, osjećaja i reagiranja. Odnosno način skup psihičkih pojedine skupine sličnih osobina. Sama riječ dolazi od latinske riječi mentalis – pametan, duševni, a predstavlja pretežno razmišljanje i sklopove ponašanja jedne osobe, jedne društvene grupe ili u prosjeku jednog naroda. Uz mentalitet se obično vežu negativne konotacije, predrasude i stereotipi, gdje sklop pojednostavnjenih i uopćenih osobina pridajemo svim pripadnicima neke društvene skupine (naroda).

Reforma je općenito svaka promjena. Reforma nije revolucija, iako u sebi ima elemente revolucionarnog. U političkom smislu reforma bi trebala biti veća planirana, dogovorena, usuglašena, usustavljena nenasilna transformacija postojećih uvjeta i sustava. Cilj svake reforme bi morao biti poboljšanje djelotvornosti državne uprave, gospodarskog položaja države i cijelog društva, naročito određenih slojeva društva, kako ne bi došlo do socijalnih napetosti, nemira i kriminala. To sve prvenstveno ovisi o mentalitetu onih koji upravljaju (vladaju) državom, odnosno onih koji nas vode. Njihov mentalitet utječe na sve aktivnosti, odluke, zakone, pravila, postupke, ponašanja…, i sponatano se prelijeva iz vrha piramide, po slojevina, sve do baze, držeći bridovima cijelo tijelo (ustrojstvo).

Mentalitet nikome nije urođen i predefiniran, ali se stvara i razvija od najranijeg djetinstva, u obitelji (užoj i široj), kraju u kojem dijete živi, tradiciji, kulturi, povijesti, načinu života, vjeri, obrazovanju i odgoju (intencionalnom i funkcionalnom). Mentalitet je naslijeđeni sklop svjesnih i polusvjesnih pobuda, motiva, predodžbi, osjećaja, vrijednosti i navika, što se očituje u raznim i različitim oblicima ponašanja, djelovanja i izražavanja, u svemu. Mentalitet odlikuje čovjeka i narod. Početkom XX. stoljeća u Francuskoj su filozofi i znanstvenici (Bloch, Levre, Bradel, Goff…) počeli proučavati povijest mentaliteta i zaključili kako mentalitet stvaraju i određuju povijesno i klasno naslijeđeni spontani obrasci ponašanja i djelovanja, na određenom prostoru i vremenu. Različitosti mentaliteta među rasama i narodima, uzrokuju nejednakosti među pojedinim skupinama, zbog mnogo čega. Mentalno jedinstvo nije moguće postići, niti u jednoj vrsti mentaliteta.

Naš hrvatski mentalitet je vrlo složen i problematičan konstrukt, u kojem se danas odražava stupanj razvitka gospodarstva, politička razvijenost i demokracija. Za sve naše neuspjehe je kriv tzv. socijalistički mentalitet, kojega se ne možemo riješiti, a koji u sebi nosi nedovoljno razvijenu kolektivnu svijest, koja ne cijeni rad, poštenje, istinu, čestitost, pravednost, pravnu jednakost, socijalnu osjetljivost, već se vodi utilitiralnim sigurnim šprancama: kako prevariti, ukrasti, “kupiti”, trampiti, nasanjkati, obmanuti, nametnuti se, s malo rada puno postići, preskočiti korake u napredovanju, umrežiti se, uortačiti se, držati lojtre moćnicima, koristiti rodijake i kumove, na brzaka obogatiti, kako steći doktorat, kako biti pošten…

Socijalizam su imali Rumunji, Česi, Mađari, Slovaci…, ali se čini da u njih socijalistički mentalitet nije imao jednaku dubinu kao u nas, nije se trajno ukorijenio i petrificirao u sve slojeve društva. Međutim, to nije nikakvo opravdanje za naše neuspjehe i zadnja mjesta na ljestvicama uspješnosti bilo čega. Po svemu lošem, nazadnom, koruptivnom, nepotističkom, uhljebarskom, sluganskom, licemjernom, primitivnom, nazadnjačkom smo među prvima, negdje čak i prvi, a po dobrome, poželjnom, razvojnom, gospodarskom, demokratskom, socijalnom, zdravstvenom obrazovanom, odgojnom… smo među zadnjima. Mnogi znalci i neznalci govore da bismo se pokrenuli i uspjeli nužno je mijenjati naš mentalitet. Pitanje je samo kako i tko će to započeti. Nije dovoljno taj problem verbalno iznositi i pritom praviti se inovativan i kreativan, a da nemaš pojma što je mentalitet i reforma, a kamoli reforma mentaliteta. Kako mijenjati mentalitet u državi gdje nema poduzetnosti, povjerenja i dostojanstva, gdje u vladajućima prevladava sluganski mentalitet, kod nas odozdo prema vrhu, iz vrha prema europskim i svjetskim moćnicima, prema potrebi, na Zapadu i Istoku, prema onome tko i što diže rejting i nagrađuje odanost i poslušnost, koja to zapravo nije, što oni vani jako dobro znaju, te nas tretiraju kao nužno zlo, čiji geoplitički i geostrateški položaj i prirodne resurse žele iskoristiti isključivo za sebe, bacajući mrvice svojim slugama i “janjičarima.” Takvima naš izmiješani mentalitet odgovara. Mi se svađamo na našu štetu. Mi ratujemo u miru. Rat i ostale nedaće su nas zbližile i udružile. Stvorena je nacionalna sinergija, unatoč različitim mentalitetima slavonskom, zagorskom, purgerskom, dalmatinskom, bodulskom, primitivnom, rodijačkom, mešetarskom, bosanskom, balkanskom, bizantijskom, “istrijanskom”, podravskom, graničarskom… Tom sinergijom smo pobijedili nadmoćnog neprijatelja, jer smo se borili za naše, za pravdu, istinu… Za Domovinu!

Zar nam ta domovina više ništa ne znači. Malo nas je, al nas ima. Zar ćemo dopustiti šačici “odabranih”, postavljenih, nesposobnih, nedovoljno obrazovanih, nedomoljubnih, nedoraslih, nekompetentnih, “prodanih”… da nas upropasti, da do kraja isprazni pojedina područja, da našu djecu i unuke otjera u tuđinu, da zagospodari svima nema, s platformom demokracije i pod agendom stvaćanja boljitka za nas i državu.

Maske su već svima odavno pale. Znamo dobro s kim imamo posla. Pogledajte samo neke što su imali kad su ušli u politiku, a što imaju danas. Svaka čast onima koji su u licu znoja svoga to postigli, uzdigli se i dostojno čovjeka žive. Takvima ne treba reforma mentaliteta. Oni su uzori, vuku naprijed, predstavljaju poštene ljude, ne nužno društvenu i političku elitu, nego jednostavne, normalne obične ljude, koji su uspjeli, koji su se realizirali kao u odrednicama koje čovjeka čovjekom čine, koji čuvaju i cijene svoje, poštuju tuđe i drugačije. Reforma mentaliteta bi trebala onima koji su nas doveli u stanje u kojem se nalazimo, zbog kojih naša djeca napuštaju rodni dom i domovinu. Zapravo, njima ne treba ništa, već da se maknu s pozicija koje su zauzeli i drže ih godinama, stalno uspinju, bez potrebnih stručnih uvjeta i dobrih karakternih osobina. Ovdje odrađuju dobivene zadatke od europskih i svjetskih mentora, čekajući trenutak kad će odmagliti, na mjesto koje im je obećano ukoliko solidno odrade dobivene zadatke.

Čini se kako svi ti zadaci vode propasti ovog društva, gubljenju suvereniteta, tradicije, kulture, nezavisnosti, slobode, pravne jednakopravnosti, stvaranju poslušnika, uslužnika, živih “robota”, nerealiziranih pojedinaca, pragmatskih interesnih skupina, pokorenog, depresivnog, apatičnog, beznadnog, demoraliziranog, očajnog, zbunjenog, jadnog i gladnog povijesnog naroda, koji bijaše hrabar i ponosan kroz vjekove, boreći se za slobodu, samostalnost i pravdu. Izgleda da “Zvonimirova kletva “ još uvijek nije srušena.

Ipak, ovo nije vrijeme mitova i za mitove. Nikakav bodulski mentalitet, nastao u otočkoj izoliranosti ne će nas spasiti. Ti i takvi rade za sebe. To se vidi i u Brexitu. Bez obzira što u tom mentalitetu prevladavaju osjećaji i mišljenje o posebnosti, izvrsnosti, izuzetnosti, nadmoći, jedinstvenosti, mudrosti i osobnoj učinkovitosti, nema nam pomoći bez nas samih, našeg rada, djelovanja i ponašanja, svakog posebno, u obitelji, na radnom mjestu, u društvenoj zajednici i politici (aktivnoj i pasivnoj). Moramo se pokrenuti. Probuditi iz opće i posebne letargije i za početak izaći na izbore, od prvih do posljednih. Ponuđeno je puno lista s oko 500 kandidata, ali baš i nema velikog izbora. Možda bi trebali konačno krenuti s mladim, obrazovanim nepotrošenim ljudima, bez repova, nepotizma, karijerizma, nacionalizna, uz one poznate, provjerene, koji su svaki cent pošteno zaradili u Europskom parlamentu, te pritom ostali normalni, pošteni, istinoljubivi i domoljubni.

Ankica Benček