Za vrijeme Prvog svetskog rata je bio komandir čete. Godine 1916. otputovao je za Rusiju, gde je u Odesi bio zadužen za novačenje vojnika za srpsku vojsku iz redova austrougarskih zarobljenika i sudjeluje u osnivanju Dobrovoljačke divizije. Na Solunskom procesu osuđen je na 18 godina zatvora, zbog čega ostaje u Rusiji i poslije Oktobarske revolucije postaje pukovnik Crvene armije. Tamo ostaje do 1936. godine, kada se vratio u Jugoslaviju. Uhićen je na granici, pomilovan i poslije dva dana pušten iz pritvora uz povraćak čina pukovnika srpske vojske koji mu je oduzet. Bio je u dosluhu sa generalom Dušanom Simovićem, sa kojim se sastao 26. ožujka 1941. (dan prije puča) i obavijestio ga o raspoloženju Sovjetada sa Jugoslavijom zaključe sporazum. U Vladi Dušana Simovića je postavljen za ministra bez portfelja. Kao ministar bez portfelja u Vladi Dušana Simovića sudjeluje u pregovorima sa Staljinom zbog čega su odmah poslije vojnog puča 27. III., Mustafa Golubić visoki oficir NKVD-a i Božin Simić zajedno, iz Beograda, avionom otputovali zaMoskvu kako bi prisustovali potpisivanju Sporazuma o prijateljstvu Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Božin Simić je kao ministar Vlade u izgnanstvu imao nastup u donjem domu britanskog Parlamenta u kome se suprotstavio bombardiranju Beograda od strane saveznika, jer u Srbiji postoji pokret otpora okupacijskim snagama, dok se npr. ne bombardira Bugarska koja je otvoreno prešla na stranu sila Osovine. Nakon tog njegovog istupa uslijedilo je višednevno bombardiranje Sofije. Zbog ovog istupa na njega je nakon Drugog svjetskog rata, prilikom njegovog puta u Ankaru gdje je krenuo da preuzme položaj ambasadora FNRJ, u Sofiji pokušan atentat, koji je ovaj preživio. Poslije Drugog svjetskog rata je bio ambasador FNRJ u Francuskoj i Ankari. Umro je24.veljače 1966. godine u Beogradu.
ORDEN DRAŽI MIHAILOVIĆU U ARHIVU Jugoslavije, gdje se nalazi dosje Božina Simića, može se doći do podatka da je on presudno utjecao na odluku generala De Gaullea da odlikuje Dražu Mihailovića Legijom časti. U dokumentu piše: "Sve dok je bio u De Gaulleovom komitetu nastojao je učvrstiti odnose između Rusa i Francuza…" Simić je tada zauzimao stav "prosovjetskog Mihailovićevog Srbina". (v.h.)
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više