Crtica o preostalim Aborídžinima iz Beočina

Na cijele dvije stranice i osam fotografija čitamo i gledamo tko je sve "priskako" vatru u Donjem Tavankutu i Đurđinu

Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beogradu, Konzulatu Republike Hrvatske u Subotici, Hrvatskoj matici iseljenika, HNV-u, RTV Novi Sad (Redakciji Informativnog programa na hrvatskom  jeziku), hrvatskim udrugama u Srijemu, Hrvatskom kulturnom centru u Novom Sadu, „Hrvatskoj riječi“, „Hrvatskim novinama“, „Hrvatskom fokusu“, i dr., a povodom članka “Izaslanstvo HNV-a u Beočinu” u “Hrvatskoj riječi” br. 845 od 28. lipnja 2019. godine.

Beočin – župna crkva sv. Barbare

“Informativno-politički tjednik svih Hrvata u Republici Srbiji” “Hrvatska riječ” (čiji nas svaki broj košta 5.000 €) u broju 845 od 28. lipnja 2019. godine donosi članak “Izaslanstvo HNV-a u Beočinu”, koji prenosim u cijelosti (!): Izaslanstvo Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji na čelu s predsjednicom Jasnom Vojnić bilo je prošlog petka, 21. lipnja, u posjeti hrvatskoj zajednici i rukovodstvu Općine Beočin. Razgovarali su u crkvi sv. Barbare s desetak pripadnika hrvatske zajednice o njihovim problemima i potrebama. Nakon toga izaslanstvo HNV-a primio je Mitar Milinković sa suradnicima, s kojim je dogovorena uspostava  suradnje i razvijanje konkretnih projekata potpore mjesnoj hrvatsko-katoličkoj zajednici.

To je sve, sedam dana poslije ovog događaja (ali zato na cijele dvije stranice i 8 fotografija čitamo i gledamo tko je sve “priskako” vatru u Donjem Tavankutu i Đurđinu)!!!

Iz povijesti: Brodolom barke “Stefano” 1875. godine kod obale sjeverozapadne Australije zauvijek je povezala Hrvate i Aboridžine. Sjećanja preživjelih hrvatskih mornara koje su lijepo primili domorodci Aboridžini i koja su ovi prenijeli javnosti onog vremena pokazala su novu sliku Aboridžina, koji su dotad u kolonizatorskoj javnosti smatrani rasističkim narodom niže vrste (citat iz Wikipedije).

Petnaest godina od osnutka barke koja se zove HNV i skoro trideset godina od stradanja srijemskih Hrvata, ne znamo do kakvog je brodoloma došlo da se najnovija kapetanica te barke, Jasna Vojnić, sa svojim hrabrim mornarima nasukala na desnu obalu Dunava i ustanovila da tamo ima još nešto hrvatskih Aboridžina, kojima će, eto sreće, ako uskoro ne poumiru, konačno biti rješeni svi njihovi problemi i potrebe.

A hrvatski Aboridžini, kojih još uvijek ima u još neistraženim  krajevima Srijema od strane IZASLANSTVA s krajnjeg sjevera države, nadaju se da više neće biti smatrani rasističkim narodom niže vrste jer će Jasna Vojnić i njeni preživjeli mornari prenijeti lijepu sliku o njima preko g. Tomislava, do samog vrha te države. Međutim, kako g. Tomislav prvom čovjeku države u četiri oka lijepo priča samo o Donjotavankutćanima, hrvatskim Aboridžinima ostaje još jedino da se slikaju (za uspomenu i dugo sjećanje)!

Ovakav odnos prema Hrvatima u Srijemu od strane ovdašnjih hrvatskih institucija (ali i matične im domovine), traje desetljećima, jer su sve te institucije locirane u malom donjotavankutskom trokutu na samoj mađarskoj granici i u rukama su “bunjevačkih Hrvata”. To je rezultat manipulantskog (ne)djela “bunjevačkog Hrvata” g. Tomislava, etnobiznismena, kojeg Hrvati, posebice srijemski, apsolutno ne interesiraju. On je inače Hrvatima u Srbiji nanio veću štetu od Vojislava Šešelja i praktično je ovdje uništio tu zajenicu, kao i hrvatsku političku stranku DSHV. Zato su Hrvati u Republici Srbiji, posebice oni u Srijemu, ogorčeni i ne uključuju se u ove bunjevačke igrice, koje se na kraju svode samo na osobnu korist i novac.  

Tko je g. Tomislav (kako se sam predstavio) pojasnit ćemo u jednom od narednih tekstova.

Branimir Miroslav Tomlekin