Antonio Surjan (Suren ili Antun Armenac) rođen je vjerojatno 1550. godine u Siriji. Dvadesetogodišnji Antonio je došao u Mletke (Veneciju) sa Cipra na trgovačkom brodu. Po dolasku u Mletke stupa u mornaricu. Radi isprva kao tesar, a zatim postaje časnik, zahvaljujući dobromu poznavanju plovidbe i inženjerije. Kao vrstan strukovnjak u brodogradnji i plovidbi Antonio se stavlja na raspolaganje mletačkomu duždu. U Mletcima je dobio nadimak “arhitekt” kao strukovnjak s praktičnim prijedlozima. Izradio je sustav porinuća broda u more, stvorio je uređaj za čišćenje morskoga dna od vodenoga bilja u mulju. Njegova inženjerijska nadarenost osobito je došla do izražaja tijekom Lepantske bitke 1571. god. u sklopu Ciparskoga rata (1570. – 1573.). Kršćanska flota Svete lige tada je bila pod zapovjedništvom španjolskoga vojskovođe, admirala don Juana Austrijskoga (1547. – 1578.), polubrata španjolskoga kralja Filipa II. (vladao od 1556. – 1598.). Usput budi rečeno da je u floti bilo i sedam (ili osam) hrvatskih galija: Cres, Krk, Rab, Šibenik, Trogir, Hvar i Kotor. Prema neslužbenim podatcima u bitki je sudjelovalo više od 10.000 Hrvata. Zanimljivo je da prezime Surjan susrećemo u Hrvatskoj, većinom na otoku Korčuli i u gradu Splitu, a takođeri u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Posve je moguće da je bio Hrvat.
Paolo Veronese, Lepantska bitka, 1572.
Tijekom osmanlijsko-mletačkoga pomorskoga sukoba Antonio je rasporedio topove Svete lige na taj način da su oruđa bez promašaja pogađala cilj. Osmanlijska mornarica je bila potpuno uništena. U toj bitki bilo je potopljeno 107 i zarobljeno 130 osmanlijskih galija, a 45 ih je pobjeglo. Poginulo je do 15.000 osmanlijskih vojnika i mornara, zarobljeno ih je bilo od 300 do 5.000, zauzeto je i 30 osmanlijskih topova. Oslobođeno je 10 – 12 tisuća kršćanskih robova-veslača. Saveznici su izgubili od 13 do 15 galija, a poginulo je i ranjeno oko 16.000 ljudi. Lepantska bitka je postala najveća pomorska bitka 16. stoljeća.
Antonio Surjan se je isticao i kao dobar znanstvenik i liječnik. Razradio je i rabio lijek protiv kuge. Ponajprije je uspješno liječio mornare na brodovima, a zatim i cijeli rajon (sestiere) u Mletcima. Valja jоš dodati da su na Korčuli i u Dubrovniku živjeli mnogi armenokatolici i dobro cvala trgovina, o čem povjesničara dr. sc. V. Lupis daje brojna izvješća i prilaže dokumente u knjizi Armenija – domovina sv. Vlaha (Dubrovnik, 2015.).
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više