U tehnici akrila i ugljena na platnu

Samostalna izložba 'Karbon' autorice Tee Bičić u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac'

Samostalna izložba „Karbon“ labinske umjetnice Tee Bičić otvorena je u srijedu 3. srpnja 2019. godine u Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ u Splitu. Izložba čini izbor od 13 djela iz ciklusa 'Karbon' u tehnici akrila i ugljena na platnu, a uključuje dio radova nastalih u jesen 2017. koji su bili dio popratnog programa Venecijanskog bijenala u prostoru Arsenale Docks, kao i nekoliko posljednjih radova ciklusa nastalih 2019. godine.

Uz nazočnost autorice izložbu je predstavila kustosica Sonja Švec Španjol rekavši kako se radi o umjetnici koja elemente duhovnog, emocionalnog i nematerijalnog unosi u materiju slike čime ih transformira u likovni osjećaj crte, plohe i boje. Formu autoričinog ciklusa, izmjenjivanje bijelih i crnih ploha, usporedila je s formom glazbene partiture u kojoj se umjesto notnih zapisa izmjenjuju plohe bijele boje s gusto zasićenim crnim plohama, dok linije u ugljenu igraju dvojaku ulogu. Sve to pridonosi boljem razumijevanju autorice i njezinog pročišćenog i minimalističkog likovnog pristupa.

Pred nama je niz apstraktnih oslikanih ili iscrtanih površina snažnog ritma i umirenog kolora. Vizualizacije se baziraju na linijama i plohama boja. Zapravo, ponajviše ne-boja bijele i crne. Na radovima su naočiti potezi, crte, uglavnom izvedene crnim grafitom, najčešće grupirane u rastere. Prostori vibracija poteza usuglašeni su s prostorima boja. Ponegdje nailazimo na transparentnost slojeva što dodatno izaziva zanimanje. Radove na ovoj izložbi možemo doživjeti kao ideogramske otvore u bjelini galerijskih zidova. Ciklus nudi mnoge asocijacije i pozive na razmišljanja. Ove bi radove mogli doživljavati kao eksperimentalne igre oblicima. Tea Bičić naporno, promišljeno, ali uspješno izbjegava figurativne oblike. Preklapajući crtež i slikarski postupak, ne nedostaje joj kombinatorike ni energije. Ovu igru odrađuje pošteno do trenutka kada, unutrašnjom snagom, oblici postanu nedjeljiva cjelina. Očit je autoričin izuzetan osjećaj za kompoziciju. Iako velikog formata, sa zonama boje ili linija, svi radovi djeluju stabilno. Autorica nas izaziva oblicima, a podastire samo aluzije. Radovi ne prikazuju, oni prepričavaju doživljeno. Senzibilna autorica ukazuje na postojanje stvari u drugom obliku, u obliku osjećaja. Zbiljnost Teine slike nosi ideja asketskog viđenja forme, elementarnosti i strukturne jezgrovitosti, unutrašnjih slojeva i pomaka koji otvaraju uvijek novu sliku, sliku koja se nastavlja u drugoj slici. Teinom propitivanju suvremenosti bitna je impersonalnost, odbacivanje sadržaja, blizina minimalizma i minimal-arta.

Tea Bičić za oblikovanje svojih pročišćenih likovnih kompozicija svjesno odabire jedan od najstarijih crtačkih materijala – karbon. Umjetničin rodni kraj obilježila je duga povijest ugljenokopa, te sve pozitivne i negativne konotacije koje ugljen nosi u sebi zabilježene su kao dio kolektivne i individualne memorije u ciklusu „Karbon“. Istražujući povijesnu dokumentaciju, otkrivamo kako je od samih početaka pronalaska pravog ugljena na području istočnog dijela Istre sredinom XVIII. stoljeća pa sve do danas ugljen duboko uronjen u tlo Labinštine, izranja iz njezinih njedara i ostavlja sve dublji trag u njezinoj povijesti, prožimajući sve segmente života. Dualitet koji nosi pojam karbona: strah, neizvjesnost, muka i strepnja s jedne strane, te nada, marljivost i izdržljivost s druge strane, prisutan je i u samim radovima kroz dihotomiju likovnih elemenata: crno-bijelo, svjetlo-tama, prozirno-neprozirno, puno-prazno. Različitost formata unosi dodatnu dinamiku u sam ciklus te postav izložbe. Radovi većih dimenzija posjeduju snažniji utjecaj boje i naglašeniji ritam linija, dok manji formati nude sažetiju i intimniju priču. Djela variraju od krajnje minimalističkih poput radova 'Trag Karbona' i 'Black, Karbon & Black again' pa sve do slojevitih i zasićenih djela 'Black, White & Šiblje', 'White in the evening' i 'Bijela kula'.

„Karbon je dio moga crnoga, moje prošlosti, prošlosti moje obitelji, mojih korijena i dio mjesta u kojemu živim od rođenja“. I senzualna bjelina važna je za razumijevanje moje slike. Tankoćutne bjeline odaju emotivnu podlogu, pritajenu osjećajnost. Bijelo nosi svjetlost, briše teškoće, otvara nove putove, uspostavlja nove ravnoteže i harmonije“, ističe autorica.

Tea Bičić rođena je 1979. godine. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Puli, smjer grafički dizajn, diplomirala je slikarstvo na Accademia di Belle Arti di Venezia, u klasi prof. Paola Tessaria. Izlagala je na trideset i pet samostalnih i više od sto skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Za svoj rad dobila je mnogobrojne nagrade i priznanja. Sudjelovala je na nekoliko likovnih kolonija. Radovi joj se nalaze u fundusima muzeja i galerija te u mnogobrojnim gradskim i privatnim zbirkama. Predsjednica je HDLU-a Istre i jedna od osnivača Galerije POOLA u Puli. Od 2014. godine voditeljica je programa Gradske galerije Labin. Živi u Istri.

Nives Matijević