Hrvatski Fokus
Znanost

Plastične slamke ne mogu se reciklirati

Treba poučavati potrošače da je PET, koji se može reciklirati, zapravo zelenija opcija

 
 
U članku Iz opisa sam se prepoznao kao prpošitelj (HF, 2. kolovoza 2019.) najavio sam da će povremeno tekstovi biti iz serije Dnevnik jednog prpošitelja. Jedan od poticaja za prvi tekst je analiza proizvodnje s pomoću vodnog traga u članku „Novi klimatski alarm, manje mesa, više bilja“ snizilo bi količinu stakleničkih plinova“ (VL, 9. kolovoza), svestranog novinara Zorana Vitasa. Osim središnje teme, vodnog traga pojedinih proizvoda osvrnut će se i na neke druge teme. Tekst obuhvaća razdoblje od 2. do 14. kolovoza. Od otkrića da „Trumpove slamke“ ne zadovoljavaju jedan važan uvjet kružnog gospodarstva, nasjedanju na izmišljene vijesti (fake news), spoznajom da postoji u Hrvatskoj „Zero waste Croatia“ (Bez otpada u Hrvatskoj) do gubitka povjerenja u vjerodostojnost „National Geographic Magazine“ i navođenja usporednih podataka proizvoda po kriteriju vodnog traga.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/08/plastic-straws.jpg
Donald Trump odlučio je financirati svoju kandidaturu za ponovni izbor kao predsjednika SAD-a. Prodajom plastičnih slamki s ugraviranim natpisom TRUMP. U svojoj propagandnoj poruci na Twitteru najavio je da prodaje snop od 10 slamki za 15 USD. U opisu među ostalim piše da se mogu reciklirati. No, u skladu s odredbama Federal Trade Commission Green Guide smatra se da te slamke ne zadovoljavaju „zelene kriterije recikličnosti“ (29. 7. 2019.). Dakle ne mogu se reciklirati (HF, 2. kolovoza). Dopuna. O primjeni FTC kriterija saznao sam iz teksta kojeg u Hrvatskoj najvjerojatnije dobivam jedini, kao član Society of Plastics Engineers (SPE).
 
Svi nam tumače da je problem jednokratna plastika. To promiču na filmskim festivalima, igrači američkog nogometa, hrvatski glazbenici i kostimografkinje te mnogi drugi. Što su o tome rekli još odavno Platon i Aristotel? Davali su prvenstvo formi (obliku) kao prvom načelu postojanja, nastajanja i spoznaje. Forma je nositelj svekolikog nastajanja, promjene, kao prijelaz od sposobnosti za posjedovanje neke forme (materija i energija, npr. jednokratna plastika, poput polietilena) do akta stvarnog posjedovanja forme, informacije, plastični proizvod, npr. plastična vrećica s ručkama (Cres, 2006).
 
Tjedan 5. kolovoza je započeo loše. Dobio sam tekst iz pouzdanoga izvora, a on iz svog. Povezane su rekordne temperature tih dana u Kuvajtu od 63 stupnja Celzija s taljenje nekih plastičnih dijelova osobnih vozila. Naknadno, u Zagrebu izmjerena je temperatura u vozilu od 81 stupanj Celzija. Jedan mladac je javio. Slike su iz Londona. Naime jedna staklena zgrada konkavnog oblika stvarno je talila dijelove automobila.
Čitajući u MSU-u prospekt Zagreb, uočio sam tekst da u Hrvatskoj postoji udruga „Zero waste Croatia“ čije je osnivanje pokrenula Zadranka Anamarija Prgomet. Pretpostavljam završena studentica Tekstilno-tehnološkog fakulteta. Ideja o nultom otpadu bilo čega, preuzeta je iz ciljeva „Zero Waste Movement“. Tema traži opsežan tekst. Ovdje samo dio objašnjenja tog pokreta. „Pokret "bez otpada" način je života u kojem ljudi imaju za cilj potpuno ukloniti svoj otpad. To znači bez plastike, bez ambalaže i bez smeća.“ Komentar, zagovornici tog Pokreta ne razumiju osnovnu prirodnu zakonitost. Za život nam je potrebna energija koju dobijemo unošenjem hrane (materija). Međutim i ovdje imamo ostatak. Kojim se pune, sada svuda preopterećeni, kanalizacijski sustavi. Osobito u turističkim mjestima.
 
Najveće razočarenje doživio sam 8. kolovoza. Za mene je „National Geographic Magazine“ bio pojam vjerodostojnosti. Tražilica navodi 132 milijuna tekstova, od čega u Hrvatskoj 600 tisuća. U jednom od novijih brojeva u tom Magazinu objavljena je vijest da se u oceane ubacuje 9 milijardi tona plastike godišnje. Ponovno zahvaljujući članstvu u SPE ekskluzivno. Član SPE 25 godina Theodore Held uputio je protestno pismo NGM-u na koje nikada nije primio odgovor. Očito da u NGM nisu nikada čuli za najveći svjetski autoritet za plastični otpad, prof. dr. sc. Jennu Jambeck. Po njezinoj procjeni u oceane ulazi oko 8 do 9 milijuna tona plastičnog otpada godišnje. Tu brojku inače rabi većina protivnika plastike. Prema jednom njezinom koautorskom članku, od 1950. do sadašnjosti proizvedeno je ukupno oko 8 do 9 milijardi tona polimera (plastike, elastomera, boja, ljepila, vlakana).
 
U nastavku te rasprave došao sam do teksta „Plastika i okoliš“, opsega 1,5 autorski arak. Nažalost nema u Hrvatskoj, barem trenutno, zainteresiranih za tu studiju. No, ima interesa i novaca za raznorazne „zelene“ i promidžbu njihovih faktoida. Koji nam nude papirnate ili pamučne torbe. Odnosno, staklene čaše. Evo ekološke računice Nenada Raosa. Za zagrijavanje 0,5 L vode na temperaturu od 40 stupnjeva Celzija, treba potrošiti 1,82 g metana. Dovoljno za izradu plastične čaše. A gdje je deterdžent? Vrlo je bio poticajan tekst Z. Vitasa. Kao kriterij opterećenja okoliša koristio je potrebnu količinu vode u litrama za pravljenje 1 kg proizvoda. To je vodni trag (water footprint). Čokolada 20.000, govedina 15.415, maslac 5.553 a tjestenina 1.849 L. Poticaj za proširenje liste.
Prema podacima „Water Footprint Network“ u Indiji se troši za pamuk 22.500 L. Postoji i nešto niži podaci. Ali pamuk, pretvoren u traperice, vrlo je „žedan“. A za plastične vrećice s ručkom, mase 4 g, koju dobijem kada kupujem kruh? Masu od 1 kg čini 250 vrećica, za što je potrebno samo 180 L ili 0,72 L po vrećici.
 
Tjedan koji je započeo 12. kolovozom donio je dvije zanimljive vijesti. U SAD propao je jedan reciklar PET-a [poli(etilen-tereftalat)] jer je trenutno reciklat skuplji od novog PET-a. Tog dana zbio se vrlo zanimljivi događaj. Jedan portal objavio je tekst „Njemačka planira zabraniti plastične vrećice“. U njemu je pisalo (po sjećanju) da se namjerava vrećice zamijeniti mrežicama. Kada sam ponovno pogledao u članak na portalu, tog dijela teksta više nije bilo. Netko mi je rekao da jedan lanac u Hrvatskoj ima takve mrežice. Kada sam pitao u trgovini, nisu znali objasniti kakav je to materijal. Izgleda da je načinjen od tzv. netkanog tekstila. Nažalost za protivnike plastike, netkani tekstil je proizvod plastičarske industrije. Dan koji je slijedi bio je obilježen malim zahvatom. Prpošitelj pita profesionalce je li znaju koliko njihovih proizvoda stane u masu od 1 kg. Ne zna nitko, a ugrađuju ih svaki dan. Sitnica, 31 milijun komada načinjenih mikro injekcijskim prešanjem. Stiže vijest da je članak o mikroplastici “fake news“. Ali i odobrenje da se svi članci koje objavi autor u navedenoj rubrici mogu slobodno prenositi. Dakle bit će još raskrinkavanja.
 
Posljednje vijesti u ovom Dnevniku su: ugljikova vlaka proizvodit će se po njemačkom postupku od algi. Posebno je zanimljivi komentar vrlo iskusne novinarke Clare Goldsberry. »Što je bolje za okoliš: Kompostirana bioplastika ili PET? Odgovor vas može iznenaditi. Mnogi se stručnjaci u industriji slažu i pokušavaju razuvjeriti nedovoljno upućeno općinstvo o mitovima kako su bioplastični materijali, poput PLA (polilaktid na osnovi mliječne kiseline) bolje rješenje. Treba poučavati potrošače da je PET koji se može reciklirati zapravo zelenija opcija. To što nešto zvuči ekološki, ne znači da je i ekološki bolje.«
Tko o čemu Prpošitelj o plastici.
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Povezane objave

Europeizacija balkaniziranih institucija

HF

Mali TTIP prošao bez velike buke

HF

Neujednačeni kriteriji za procjenu autizma

HF

Prilog HAZU-a kurikulnoj reformi (10)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više