Srbijansko svojatanje Hrvata Nikole Tesle

Tesla: »Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra…«

 

 

Jesu li 'Srbi' genetski 'Turci'? Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Ovih dana opet se u Srbiji bave vječnim pitanjem – čiji je Nikola Tesla. Kako prenosi srpski portal B92, Ministarstvo kulture i informiranja Srbije reagiralo je na vijest da će Hrvatska na Svjetskoj izložbi 'Dubai Expo 2020.' uz Fausta Vrančića i Matu Rimca, predstaviti Nikolu Teslu kao svog znanstvenika i inovatora.

ti bilo hrvatskih pravoslavaca za koje se danas Srbija ne otima, ne svojata ih, kao Teslu, pa pročitajmo: „Veliki broj Srba, bolje reći pravoslavaca, bio je visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci (u vrijeme NDH), a veliki broj civila, pravoslavaca iliti 'Srba' svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr. Savo Besarović, pravoslavac, bio je ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.“

Iz pera B52: „Nedopustiv je pokušaj prisvajanja ovog srpskog znanstvenika kojega cjelokupna svjetska javnost prepoznaje i pamti kao Srbina koji je veliki dio svog života proveo u Americi“, piše u priopćenju Ministarstva. Još žešći bio je onaj prgavi srpski Vučić, Aleksandar: „Da je Tesla bio u Lici u to vrijeme (Oluje?) sasvim sigurno ne bi preživio, kao što nitko od njegovih nije preživio!“ Što se Teslinog podrijetla tiče veoma interesantne su spoznaje koje je prikupila vrijedna i vjerodostojna Ljubica Štefan, hrvatska povjesničarka s dugim radnim stažom u Beogradu; zbog prezimena su je i Srbi svojatali!

 

Evo nešto o njoj. Rođena je 1921. godine u Prilepu (umrla 2002. u Zagrebu). Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u raznim hrvatskim mjestima. Maturirala je u Krku 1939. godine. Studij je započela na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1939. godine, a završila 1949. godine u Beogradu, gdje je diplomirala slavistiku. Kao profesorica slavistike radila je u Beogradu, Kosovu i Vojvodini. Drugi svjetski rat provela je kod strica Luje Štefana u Karlovcu. Zajedno su spašavali pripadnike židovskoga naroda za vrijeme ustaške vlasti u NDH za što su oboje od izraelske države, odnosno centra Yad Vashem, 1992. godine, dobili priznanje Pravednik među narodima. Imena su im uklesana na mramornoj ploči na Zidu časti u Vrtu pravednika. Na izričit pisani zahtjev uz njihova imena prvi je puta u memorijalnom centru Yad Vashem uklesan naziv CROATIA. Na svjetlo dana Ljubica Štefan iznijela je i dokumente o susretu predstavnika Srpske pravoslavne crkve s njemačkim vojnim vlastima kada su im iskazali odanost, a objavila je i dokument o apelu 500 najznačajnijih predstavnika (intelektualaca) srpskog naroda u kojem se Srbe poziva na suradnju s nacistima i borbu protiv komunista i Židova. Za vrijeme boravka u Beogradu Ljubica Štefan vidjela je i dijelove neobjavljenog Teslinog dnevnika u kojem on govori o hrvatskom podrijetlu svojih predaka. Zapis iz tajnog dnevnika (strogo čuvanog u Beogradu“, nap. a.) Nikole Tesle objavljen je i u knjizi dr. Petra Vučića Govor Hrvatima o ispravnom putu, na 55. stranici.

 

Prema vjerodostojnoj Ljubici Štefan, Nikola Tesla je u svom dnevniku zapisao ovo:„Drago mi je što me i Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići Draganići iz Zadra. Kao hrvatski plemići u 16. stoljeću došli su u Liku i tu ostali. U Liku su moji prapreci došli preko Novog Vinodola. Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići iz Novog Vinodola. Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku krajinu (turska Hrvatska) i tamo se oženio pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Tesla prema alatki kojom se obrađuje drvo i otud i moje sadašnje prezime Tesla. To je zapravo nadimak. Moj djed je bio časnik u ličkoj regimenti, a moj otac pravoslavni prota.“

 

Tesla u Zagrebu!

 

Prije 127 godina, u Staroj gradskoj vijećnici na Markovom trgu, održao je govor slavni lički izumitelj, elektrotehničar i fizičar Nikola Tesla. Na kraju svog izlaganja u Staroj gradskoj vijećnici, Tesla je izrekao slavnu rečenicu koja je kasnije uklesana na spomen ploču u čast ovog događaja: „Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin ove zemlje pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu, i savjetom i činom!“ Koliko su  značajne ove Tesline riječi, možda je najbolje opisao akademik Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u priopćenju Akademije povodom 75. godišnjice smrti Nikole Tesle: „Svoje domoljublje Nikola Tesla iskazivao je djelatno, a ne deklarativno. Prilikom zadnjeg posjeta domovini 1892. izrazio je spremnost ‘savjetom i činom’ pomoći Zagrebu i Hrvatskoj u primjeni električne energije. Stoga i danas može biti primjer kako se domovini i društvenoj zajednici pridonosi  svakodnevno, obavljajući uobičajene poslovne i druge dužnosti“, stoji u priopćenju Akademije.

 

Dakle, Nikola Tesla je pravi 'ustaša' kako to Srbi od milja tepaju nama Hrvatima, odnosno on je Hrvat pravoslavne vjere kako bi se trebali deklarirati svi manjinski 'srbi' u Hrvatskoj, uključivo Pupovca! Mnogo je u nedavnoj povijesti bilo hrvatskih pravoslavaca za koje se danas Srbija ne otima, ne svojata ih, kao Teslu, pa pročitajmo: „Veliki broj Srba, bolje reći pravoslavaca, bio je visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci (u vrijeme NDH), a veliki broj civila, pravoslavaca iliti 'Srba' svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr. Savo Besarović, pravoslavac, bio je ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.“ (Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945., 2298/45)

Glavni zapovjednik Hrvatske domobranske vojske od 1943. do konca 1944. godine bio je general Fedor Dragojlov, rođeni Pančevac. Nakon rata emigrirao u Argentinu i tamo nastavio pisati o ustroju hrvatskih oružanih snaga (1952. godine s Vjekoslavom Vrančićem izdao i knjigu s tom tematikom).

Generali NDH, pravoslavci, Jovan Iskrić, Mihajlo Lukić, Miroslav Opačić, Milan Desović, Milan Uzelac, Lavoslav Milić, Zvonimir Stimaković, Miloš Ožegović, Jovan Pribić, Dušan Palčić, Đuro Dragičević također su zauzimali visoke pozicije u oružanim snagama NDH i nijedan od njih nikad nije odbio lojalnost Paveliću. Od spomenutih, njih 3 ponijeli su titulu „vitez“. Mnogi od njih su i pred streljačkim vodom 1945. klicali svom Poglavniku i svojoj Hrvatskoj domovini! Vrlo ugledni član predsjedništva Hrvatskog državnog sabora bio je dr. Savo Besarović koji je ujedno bio i blizak prijatelj s dr Antom Pavelićem. Poslije rata, Sava Besarović je uhićen, osuđen i smaknut (navodno je prije smrti klicao kako je Hrvat i umire za domovinu Hrvatsku, te da mu je bila čast biti članom vlade NDH.

 

Beograd pod 'TURCIMA'!

 

Osvojivši Beograd od Mađara 1521. godine, Turci – Osmanlije su ga postepeno naseljavali i pretvarali u kitnjasti orijentalni grad. Već 1571. godine u Beogradu je bilo 27 naselja – mahala. Prema velikom osmanlijskom putopiscu Evliji Čelebiji, koji je boravio u Beogradu 1660. godine, Beograd je tada imao oko 98.000 stanovnika, od kojih 21.000 nisu bili Muslimani, dakle, skoro 80 posto bili su 'Turci', Osmanlije, Muslimani…. Beograd je već koncem XVI stoljeća, po svojoj ljepoti i veličini, u mnogome nadmašivao Budim, Sofiju, Sarajevo, Skoplje i mnoge druge gradove evropskog dijela Otomanskog carstva.

Beograd postaje ”Darol-džihad” – Mjesto ratova, kako su Osmanlije nazivale taj grad.

-Pravo prve bračne noći, 'ius primae noctis'!

Hipotetski moguće, Osmanlije, age, paše i begovi, zasigurno su obilato koristili i bizarno 'pravo prve bračne noći'.

Evo što o tome piše Ivan Mažuranić u svom epu 'Smrt Smail-age Čengića' (slično piše i Petar Petrović-Njegoš):

„Polumilenijski turski zločini nad kršćanima (dakle i Srbima kroz 500 godina!) ostavili su najbolniji trag u narodnome pamćenju. Najbolnije su patnje kršćana bile 'Pravo prve bračne noći' (Ius primae noctis) po kojem su kršćanke svoju prvu bračnu noć morale provesti s begom, agom, pašom ili drugim turskim vlastodršcima. Mnoge su kršćanke ostajale trudne te su nakon toga rađale djecu svojih krvnika silovatelja (muslimansko-srpske bastarde, mulce, nap. a.).

Neke su djevojke kazivale silovatelju za koga se trebaju udati, a ako bi ih odbio, njihov odabranik morao je pobjeći ili bi bio pogubljen.

Mnogo je povijesnih predaja koje kazivači i danas o tome pripovijedaju.“

Zanimljivost za kraj….

Senzacionalno srpsko svjedočanstvo o spolnom odnosu između Turaka i Srpkinja :

"Kod nji moralo je i svo najlepše i najprikladnije ženskinje, mlade, i devojke Srbske iz sela dolaziti, i pri sviranju gajdi i druge muzike u kolu igrati i pevati, i Turski život time naslaždavati.
Od o ti ženskinja bez razlike stanja i mladosti, Turci birali su najbolje i najlepše Srbkinje koje su im se dopadale pa su s njima pod ladnicima, ladovitim grmovima, i lisnatim šumarcima, ležali, valjali se, grljili i javno na sramotu pred očevima, bračom i muževima, sa nesrećnim Srbkinjama blud u sred belog dana provodili.
Ovakva grozna tiranija Turska po svoj jadnoj Srbiji carstvovala je".

(Iz zapisa Konstantina Nenadovića, „Kojekude Srbija“,Beč, 1883.)

Pročitajmo i ovo, s jednog 'desnog' portala: Srbi su genetski Turci… (Srbi imaju 49 % altajsko-anadolskih odnosno turskih gena)!? To je itekako moguće, jer nakon toga što su radili te prve 'bračne' noći vjerojatno su mnoge mlade nevjeste (Srpkinje) ostale i u drugom stanju. Sad kad se dijete rodilo što je to dijete bilo? Pola Turčin, pola Srbin.

 

E sad idemo dalje. Kad su ta djeca narasla, a bilo je među njima ko i u svim drugim slučajevima muških i ženskih i ona su se ženila i udavala. I sad imamo slučaj da je polu-turkinja oko koje smo se složili kod udaje ponovno bila prisiljena spavati sa turčinom. Ako je ona tada ostala u drugom stanju, a veliki broj od njih je, dijete koje se je nakon toga rodilo po mojoj računici bio je 75 % Turčin, ili Turkinja. To se je dogodilo već u drugoj generaciji. Ako su se takva djeca kad su odrasli ženili između sebe i njihova djeca su bila automatski 75% Turci. Sad, ako se ta 75 % Srpkinja kod udaje ponovo spava sa Turčinom dijete tako začeto je već skoro 100 % Turčin. I to nakon samo nekoliko generacija. Pošto je sve to trajalo 500 god.(od Kosova, 1389. pa nadalje) i otprilike 25 generacija ostavljam sad vašoj mašti i vašim matematičkim sposobnostima da izračunate nakon 25 generacija kakvu genetsku sliku imaju naši istočni susjedi. Na kraju, i legendarna kraljevska obitelj Kara-đorđevića genetski zasigurno pripada Turcima, jer turski 'Kara' znači 'Crn' a za Srbijance to nisu Crno-đorđevići nego turski Karađorđevići, zar ne!!?

 

Damir Kalafatić