Naš zabavni predsjednik Vlade

Ruga se nastavnicima, njihov štrajk proglašava neligitimnim

Predsjednik Vlade Andrej Plenković je konačno shvatio s kim ima posla, pa se tome prilagodio. Vrlo ozbiljnim i teškim temama koje potresaju  Hrvatsku zadnjih dana prišao je nonšalantno, u veselom i zabavnom tonu, naročito što se štrajka prosvjetara tiče. Nikada se nitko, pogotovo ne predsjednik Vlade nije ovako narugao prosvjetnim radnicima, njihovu prosvjedu i zahtjevima za onim što im po zakonu, pravdi, ljudskom poštenju, zaslugama, stručnosti, važnosti i bitnosti pripada.

Aktualni predsjednik Vlade dobro zna što su obrazovanje i odgoj, znanje, sposobnosti, vještine, gdje se to stječe, na što to utječe, tko i što o tome ovisi, da bi se ponašao kao što je danas pred novinarima pokazao. U najmanju ruku bio je neozbiljan. Rugao se onima koji su najviše oštećeni, marginalizirani i obespravljeni. Samo on zna što je time htio postići. Naime, svi znamo da predsjednik Vlade Plenković nije takva osoba, da mu to ne dopušta njegovo obrazovanje, odgoj, položaj, dostojanstvo i vjerodostojnost. Bila je to nekakva farsa, kojom je htio poručiti da i on može biti, ono što nije, komedijaš, zabavljač, cinik…, te da može biti u sličnom điru kao Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Kod Bandića smo na to navikli. Takvi načini komunikacije, dijaloga i javnog obraćanja, Bandićev su image. Time se stalno izvlači iz gadnih situacija i većih problema. Njega više nitko ne shvaća ozbiljno i ništa mu ne vjeruje. Bandiću to čak i pristaje, kad se sve uzme u obzir i analizira, tko je, što je, s kim je, što radi, kuda ide, što hoće i što može.

Međutim, predsjednik Vlade Plenković baš ni po čemu ne spada u takvo društvo. Zašto se on sam u to trpa i želi ponašati kao Apaš, nikome nije jasno. Čovjeku je valjda dojadilo da bude ozbiljan, konzistentan, koherentan, intelektualan, iznad uličnih prepucavanja, na zavidnom  salonskom nivou, džentlemen, kavalir bečke škole, europejac…, jer kao takav nije shvaćen i prihvaćen, pa se spustio u prosjek stranke i naroda, kako bi bio jedan od nas. To kod nekih pali i na to se furaju. Istina, njima se nije niti bilo teško “spustiti” na takav nivo, jer oni zapravo tu i jesu. Pretvarali su se da nisu, jer im to funkcija na koju su postavljeni ne dozvoljava.

Od kumice se ne može napraviti dama, a bogme niti od gospodina kumek, naročito ne kumek bez grunta. U današnje doba je i to malo izokrenuto. Mnoge su dame na placu, a kumice na visokim funkcijama. Kumeki s gruntom bi htjeli biti Gazde, odnosno gradonačelnici Hrvatske. Premijer bi htio biti zabavljač, jer je to svjetski trend. Zabavljač bi htio biti premijer, odnosno predsjednik države. U svem tom košmaru, izgubila se glavna nit. Zalutali smo u labirint, a nemamo Arijadninu nit. Ostat ćemo vječno u tom labirintu. Iskreno, nismo ništa bolje niti zaslužili. Ponašamo se kao da nam je sve svejedno, dok se oko nas plete nova mreža raznih intriga, dogovora, pregovora, kupoprodaje, politiziranja, komedijanja, cirkusiranja, insceniranih događanja, ucjena, štrajkova, mirenja, “razbijanja” sindikata, usustavljivanja, uštopavanja, redizajniranja, prekrajanja, fake newsa, deep fakesa i trumpizma.

Nismo toliko glupi i naivni da ne kužimo poantu tih zbivanja. S kim si, takav si. Naš se predsjednik Vlade morao prilagoditi situaciju u kojoj se ovdje našao. On je više nego dovoljno inteligentan da to ne vidi. Drukčije se on ponaša u EU-u, nego na Balkanu. Predsjednik Vlade jednostavno mora naći način da se uklopi u društvo oko njega, kako bi ostao, opstao i odradio svoj zadatak na ovim prostorima. Više nema puno vremena. Izbori su pred vratima i vrlo su izgledni. Treba jednim udarcem “ubiti” najmanje tri muhe. Teško je to, pogotovo kad je druga strana brojnija, s argumentima moći, s pijetetom, s državotvornosti, suverenizmom…, da ne duljim. Treba zaoštriti “rat” s uljezom – koalicijskim partnerom, čije je rejting oko 1 posto. Oni su principijelni i imaju svoja načela, od kojih ne će odstupiti, jer su ta načela i principi od nacionalnog interesa. U pitanju je odgoj i obrazovanje, odnosno kurikulna reforma, što im bijaše plašt za pokrivanje težnje za vlašću, agenda za prijevaru njihovih birača i platforma za ruganje biračima većinske opcije.

Sazrijelo je vrijeme da ih se kao takve izbaci iz koalicije i vlasti. Ništa se time ne će izgubiti, a možda se dobiju parlamentarni izbori. Predsjednički izbori, pri tome nisu više važni. Ta se predstava mora odigrati, da bi se održao privid, monolitnost državotvorne stranke, “podrška” svojem kandidatu, usklađenost početnim idejama,” vjerodostojnost” riječi i djela. Kaj god! Sve je postalo prozirno, providno i nevjerodostojno. Više nije niti zabavno, ni smiješno, već indikativno. Traži se najbolji i najpogodniji način da “vuk bude sit i koza cijela”, odnosno da se zadovolji Europa i ostvari jedini mogući način koalicije, formiranja vlade, pozicija i opzicija, bez stalno prisutna dva različita dijametralno suprotna politička pola.

Kako bi sve izgledalo prirodno, principijelni HNS će izaći iz koalicije. Predsjednik Vlade se ruga nastavnicima, njihov štrajk proglašava neligitimnim, gradonačelnik Bandić podržava nastavnike, resornu ministricu proglašava nesposobnom, daje savete kao bi on to riješio, et cetera…, vodstvo HDZ-a i predsjednik Vlade su za izbore uvijek spremni. OK! I mi smo spremni. Zaključak se nameće sam po sebi: Najbolje  za sve je da izbori budu isti dan. Time su “ubijene” tri muhe jednim udarcem. Za takav pothvat ozbiljni i obrazovani premijer može valjda malo glumiti komedijaša. Prosvjetari su ionako navikli na sve i svašta. S njima su se uvijek svi igrali i poigravali, dok su njih izigravali, sindikalisti, ministri i vlast.

Ankica Benček