Teško nam je u uvjetima opustošene strojogradnje

Inženjeri su ti koji stvaraju nove vrijednosti u društvu

Kao nastavnik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, znanstvenik i stručnjak na području konstruiranja prof. emer. Dorian Marjanović, dipl. ing. radio je više od 40 godina. U tom je razdoblju dao trajan doprinos obrazovanju generacija studenata, proširenju znanstvenih spoznaja i primjeni rezultata istraživanja u području znanosti o konstruiranju. No, ni danas, kada je u zasluženoj mirovini kao professor emeritus ne miruje i, između ostaloga, aktivno je uključen u obilježavanje 100. obljetnice osnivanja Kraljevske tehničke visoke škole od koje su nastali svi tehnički fakulteti Sveučilišta u Zagrebu.

• Kao i svi drugi tehnički fakulteti Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje upravo slavi svojih prvih 100 godina. U projekt obilježavanja te ‘stoljetnice’ aktivno ste se uključili. O čemu se sve tu radi? 

– Sto godina rada bilo koje ustanove, a i društva u cjelini nije malo. Naš Fakultet, profesori, studenti i inženjeriprošli su i sudjelovali u tih 100 godina u nizu društvenih promjena, tri razarajuća rata i promjena društvenih prilika, no uvijek su stvarali nove vrijednosti u društvu. Industrijalizacija poslije Drugog svjetskog rata donijela je neviđeni napredak i porast društvenog proizvoda, a velikom su većinom upravo inženjeri strojarstva i brodogradnje s našeg Fakulteta izgradili ovu zemlju, tvornice, transportne sustave, osmislili proizvode oko nas vlakove, brodove, motore, energetske objekte, kućanske aparate i na kraju pomogli razvoj novih fakulteta u Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Osijeku i Slavonskom Brodu. Njihov doprinos je doprinos i našeg Fakulteta, znanja i sustava razmišljanja, pristupa problemima, odnosa prema radu. 

Dan Fakulteta obilježava se svake godine na svim sastavnicama Sveučilišta u Zagrebu, a na našem je Fakultetu tradicija da se okrugle desetgodišnjice obilježe monografijama, spomenicama kojima nastojimo zapisati protekle događaje. Te knjige nisu znanstvene monografije, što bi se iz naziva moglo pogrešno zaključiti, ali su zapis vremena Fakulteta koji je uvijek studentima pružao najšire tehničko obrazovanje. Monografija koju pripremamo obuhvatit će cjelokupno razdoblje djelovanja, a kao glavni urednik se nadam da će biti na razini ostvarenja naših inženjera i dostojna profesora koji su bili naši učitelji. 

Pored Monografije, objavili smo i mrežne stranice 100.fsb.hr na kojima donosimo priče naših inženjera i velikana. Stoljetnicu posvećujemo svim bivšim, sadašnjim i budućim studentima strojarstva, brodogradnje i zrakoplovstva. Zato smo obilježavanje jubileja zamislili kao priliku povezivanja bivših i sadašnjih studenata. Ovu jesen imat ćemo niz susreta studenata i predstavnika tvrtki, radionica, otvorenih rasprava i prezentacija. Završni tjedan proslave, od ponedjeljka 11. studenoga, do petka 15. studenoga, također će biti ispunjen svakodnevnim događanjima: danima karijera, izložbama, predavanjima. Prvi događaj ‘Obrazovanje 4.0’ na programu je u ponedjeljak 11. studenoga, a svaki tjedan razmotrit ćemo jednu bitnu temu razvoja društva i tehnike. Detalje neću otkriti, pratite nas na 100.fsb.hr i pridružite nam se. Ovo treba biti proslava svih, bivših i sadašnjih, studenata FSB-a. Sudjelujte! 

• Na FSB-u ste proveli gotovo polovicu od tih 100 godina. Što se od tada do danas promijenilo? Što je danas bolje, a čemu bi se možda trebalo vratiti? 

Teško je raditi usporedbe. Moja generacija još je imala ‘svoje’ crtaonice s pretincima i ladicama, a većina vježbi, posebno onih koje nisu zahtijevale rad u laboratorijima, odvijala se unutar iste crtaonice. Alati kojima smo se služili bili su jednostavniji, zahtijevali su vještinu, strpljenje i vrijeme. Danas studenti koriste računalne alate za modeliranje i analize stanja konstrukcija. To su silno produktivni alati, ali kao i nekada, studenti moraju vladati temeljima struke: matematikom, mehanikom, čvrstoćom, elementima, ‘termom’, ‘hidrom’. 

Razumijevanje je i dalje najvažnije, to se nije promijenilo. Temelje Fakulteta postavili su veliki profesori i ljudi: Stipetić, Sorta, Timošenko, Bošnjaković, Bazjanac… da spomenem samo neke. Nismo svjesni koliko njihov rad još i danas ima utjecaja. Razvitak tehnike promijenio je mnogo, način učenja se promijenio, digitalizacija je sveprisutna. Prije 50 godina inženjeri su raspolagali s 30-ak materijala, a danas je broj materijala praktično nepoznat i, ako nam treba materijal posebnih svojstava, napravit će se ako je ekonomski opravdano. 

Proizvodi koje danas oblikujemo, proizvodimo i koristimo složeniji su i kvalitetniji nego ikada ranije, ali nažalost, imaju znatno kraći životni vijek. Strojarstvo je uvijek bilo zahtjevan studij, nisam siguran je li danas zahtjevniji nego što je nekada bio, ali su problemi koje rješavaju inženjeri danas u pravilu kompleksniji. 

Čemu bi se trebalo vratiti? Nikada se nije, proporcionalno, toliko malo ulagalo u obrazovanje i visoko školstvo kao posljednjih godina. Ljudi koji vode ovu zemlju trebali bi shvatiti da je obrazovanje preduvjet razvoja. I rezultati su sada tu! Neki su dan u novinama, na velika zvona i uz velika čuđenja, objavljeni statistički podaci o patentima kojih je u Hrvatskoj premalo. Moji studenti znaju da se oko današnje brojke ±1 patent vrtimo već više od dvadeset godina. Čemu se onda čudimo? Svojem neznanju? Kada pogledamo koliko ulažemo u znanost, opet ispada da i u znanosti, kao u sportu, od ničega imamo svjetski relevantne rezultate. Ali, to je rezultat pojedinaca, a ne sustava. I to je bitna tema promjene. 

• Godinama ste surađivali s mnogim inozemnim ustanovama i strukovnim udrugama. Mogu li se obrazovni programi i pristup nastavi na FSB-u danas mjeriti s onima na inozemnim učilištima. Jesu li oni usmjereni potrebama budućnosti? Bi li tu nešto trebalo mijenjati i u kojem smjeru? 

– Po znanjima koja steknu i pristupu rješavanju problema naši su inženjeri ravnopravni kolegama u svijetu. Uostalom to dokazuju uspjesi naših ljudi u svjetskim tvrtkama. Studenti našeg Fakulteta su vodeći konstruktori, inovatori, menadžeri u najvećim svjetskim korporacijama, nemali broj ih vodi svoje tvrtke ili su nastavili obiteljsku tradiciju, ali u skladu sa zahtjevima vremena. 

Kada se radi usporedba sa svjetskim sveučilištima, moram reći da imamo ograničen pristup međunarodnim bazama znanstvenih članaka, izdanjima časopisa i knjiga. Teško se uspoređivati u uvjetima devastirane strojogradnje, nedostatka resursa i začahurenog sustava koji ne priznaje relevantan inženjerski rad. Imao sam sreću posjetiti i raditi s kolegama s mnogih vrhunskih sveučilišta. Svuda postoji iznenađenje našim rezultatima, unatoč tome što ni u organizaciji rada ni u mogućnostima koje se pružaju studentima Fakultet nije usporediv s vrhunskim institucijama u svijetu. 

Uzroci toga su na svim razinama društva, no i pored ograničenja možemo biti bolji. To nužno zahtijeva promjene, a promjene su uvijek zahtjevne i teško se provode. Čak i u tvrtkama u kojima je sustav odlučivanja sasvim drugačiji, otpor promjenama je uvijek značajan i treba planirati kako da se izbjegne. Na Fakultetu nismo mogli unaprijediti studijski program više od 15 godina, dok se u svijetu uprave fakulteta pri kreiranju programa očito drže misli našeg poznatog pjesnika: ‘…samo stalna na tom svijetu mijena jest.’ 

Vjerujem da bi uvođenjem novih studija koji se de facto održavaju zakrabuljeni u smjerove i usmjerenja fakultet dobio i na kvaliteti i na prepoznatljivosti. Gospodarstvo bi sasvim jasno znalo koja znanja ima magistar inženjer proizvodnog strojarstva, termotehnike, energetike, konstrukcije, robotike, materijala ili vozila. Isto tako, nema dobrog opravdanja zašto manje od polovice upisanih studenata završava fakultet. Mislim da možemo bolje i u postojećim okolnostima. 

Industrijska praksa naših studenata traje prekratko da bi bilo tko, studenti ili tvrtke koje ih primaju, imao stvarno opravdanje. Problem je i sustav napredovanja po kojem svi moraju napredovati do najviših zvanja i sustav nastavnih normi koji generira nastavu nastave radi. Ovo su samo neke indicije problema, no to je prezahtjevna tema da bi se ozbiljno razmatrala u okviru jednog pitanja. Dobro je da se stanje ipak mijenja, opet na inicijativu pojedinaca. Sve je više kolega kod kojih studenti rješavaju realne inženjerske zadaće povezane s gospodarstvom. 

• Niz godina ste se bavili konstruiranjem i razvojem proizvoda. Mnogi danas misle da je to nešto što se ne događa i u Hrvatskoj. Ipak, takvo razmišljanje je pogrešno, zar ne? 

– Naravno da je pogrješno. Niz malih i srednjih tvrtki u našoj zemlji rade fantastične stvari. Za njih se izvan uskog kruga stručnjaka i partnera gotovo i ne zna, a i vlasnici tih tvrtki ne žele da se zna. Iako su tvrtke građene generacijama uništene, često iz sasvim sebičnih razloga, impresivan je raspon proizvoda uspješnih tvrtki o kojima se malo zna. Od vrhunskih dizala posebne namjene do uređaja za ispitivanje nuklearnih centrala, od brodova posebne namjene do vrhunskih motor-vretena, od oružja do uređaja za pročišćavanje voda, vlakova, energetskih objekata… lista može biti po volji duga. 

No, u svim tvrtkama još uvijek ima mnogo prostora za napredak, posebno u vještini timskog rada koji je preduvjet razvoja vrhunskih proizvoda. Vlasnici su toga manje ili više svjesni. Ulaganje u znanje zaposlenika i nove metode nikada nije bio izgubljen novac. 

B. O., http://www.energetika-net.com/specijali/intervju-mjeseca/inzenjeri-su-ti-koji-stvaraju-nove-vrijednosti-u-drustvu-29309