Ne vodi se rat samo oružjem

On se vodi i propagandom, prijetnjama, zastrašivanjima, obespravljivanjima i marginaliziranjima…

Nakon četvrtstoljetnih priprema za nastavak, ili početak novog rata, kroz naoružavanje kako je Izetbegović 2 rekao "za ne daj Bože", kroz obuku dječaka askera, poticanje proizvodnje oružja i stalnim  zapošljavanjem novih radnika samo u vojnom sektoru, te dolaska turskih brodova u Neum i Erdoganove prijetnje sa sto milijuna Turaka ako tko na bilo koji način dirne u Bošnjake, sve glasnije se čuju muslimanske prijetnje Srbima "idite bre, što pre". Prijetnje Hrvatima se cijelo to vrijeme provode u djelo, te u  tim pripremama koristilo se i ubijanje hrvatskih povratnika, i opstruiranje na sve moguće načine provedbe Aneksa VII. Daytonskog sporazuma, marginaliziranje i obespravljivanje Hrvata.

Bošnjačkoj strani u pripreme za nastavak, ili početak novog, rata  planski su pomagali i pomažu visoki predstavnici Ashdown, Petritsch, Bildt i Shwarz-Schilling, koristeći Daytonski sporazum kao "švedski stol", kao i tenkovskim upadom u hrvatsku banku, smjenjivanjem predstavnika hrvatskog naroda, nametanjem izbornog zakona, biranjem muslimana Bošnjaka na mjesta Hrvata, u mnogim beha institucijama napose u beha Predsjedništvo. Vrhunac međunarodne zajednice u iskorjenjivanju Hrvata iz Bosne i Hercegovine, kako bi beha federacija postala etnički čisti muslimanski entitet, bio je kada je američki veleposlanik kazao, zapravo zaprijetio kardinalu Puljiću rekavši mu "ili se asimilirajte ili će vas nestati".

Kada je sve to uspješno pripremljeno i urađeno muslimanima Bošnjacima je ostalo jedino još da kažu Srbima, ili brišite sve srpske nazive, ili ćete završiti kao Hrvati. I radikalno kreću s inicijativom Stranke demokratske akcije kojom pokreću pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine ispit ustavnosti naziva entiteta Republika srpska. Ta neustavna, a Bošnjaci se uvijek pozivaju na ustav kad udaraju na prava Srba i Hrvata, aktivnost u cilju propagandnog rata prema hrvatskom i srpskom narodu, je sa ciljem da ta dva beha naroda kažu  Bosna i Hercegovina nije naša domovina i mi odlazimo iz nje. Takav propagandni rat uvijek je učinkovit u slojevitim zajednicama kakva je Bosna i Hercegovina, i stoga ga Bošnjaci i koriste. Ogaditi zemlju narodu, mirnodopski je progon istog. Etničko čišćenje u najpodmuklijem načinu. To je sredstvo koje se koristi i u ratnim sukobima, a koristili su ga i Muslimani u agresiji na Hrvate, pjevajući,  "Od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta".

No, bošnjački pokušaj ogađivanja Bosne i Hercegovine hrvatskom narodu, bez obzira na koji način to radili, uvijek jača hrvatsko domoljublje prema toj im domovini. Potvrđuje se, po tko zna koji put, zapravo uvijek, da je svako neprijateljsko ogađivanje zapravo način otimanja domovine, i stoga je taj propagandni rat vrlo kontraproduktivan. Nije prvi put da se hrvatskom narodu na tim prostorima, i na taj način otima domovina. Bila je to velikosrpska politika u jufederaciji kada im je otimana Hrvatska, i to im se danas ponavlja od strane velikomuslimana u „jugoslaviji u malom", u beha federaciji. Ta dva prljava istovjetna rata protiv hrvatskog naroda vođeni, i vode se, od strane velikosrpskih Udbaša i velikomuslimanskih  AID-eovaca, najbolji su pokazatelj klonirane istovjetnosti juzajednice i beha zajednice. Zato su Bošnjaci i izabrali prvog svog predstavnika u beha Predsjedništvo, Džaferovića, iz reda obavještajne muslimanske službe AID, a drugog kao Komšića kao pripadnika terorističke muslimanske armije Bosne i Hercegovine.

Bošnjački specijalni rat ogađivanja Bosne i Hercegovine  hrvatskom narodu nije samo biranje člana beha Predsjedništva iz reda Bosanaca za hrvatskog predstavnika, već i četvrstoljetna kontinuirana prijetnja ratom, mudžahedinima dokazanim brutalnim ubojicama. Jednako takvim i procentualnim 50,02 posto bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini  prijeti se, i pokušava se hrvatskom narodu ogaditi njihova trinestostoljetna domovina Bosna i Hercegovina. Na sva ta prljava bošnjačka pucanja hrvatski se narod više i ne obazire, bez obzira što bole. Domovina se ne predaje na svaki pucanj, i ne izdaje u amanet bilo kome, napose ne bivšem krvavom okupatoru.

Nije opasnost za mir u Bosni i Hercegovini bošnjačko naoružavanje i priprema djece za rat, glavna opasnost je šutnja visoki predstavnika na taj četvrtstoljetni proces priprema Bošnjaka. A pripreme se već polako pretvaraju u djelo. Ne vodi se rat samo oružjem, on se vodi i propagandom, prijetnjama, zastrašivanjima, obespravljivanjima i marginaliziranjima izabrane žrtve. U „jugoslaviji u malom“ kao i u Jugoslaviji u velikom, žrtva je hrvatski narod.

Vinko Đotlo