HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film Stipe Majića Glavu dole, ruke na leđa

»GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA«, je igrano dokumentarni film koji obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata. Film prikazuje dramatične trenutke zarobljavanja, odvođenja, maltretiranja i ubijanja hrvatskih branitelja i civila nakon pada Vukovara i njihovo odvođenje u srpske koncentracijske logore u kojima su proveli devet mjeseci uz zvjerska mučenja i ubijanja batinanjem.

Autor filma, redatelj, scenarist i producent je branitelj Stipe Majić Pipe. Rođen listopada 1963. godine u Vukovaru. Nakon završene srednje škole i odsluženog vojnog roka 1984 godine, pokreće samostalnu djelatnost. Otvara ugostiteljski objekt, kafe bar „MUSTANG“ na Trpinjskoj cesti, koji uspješno posluje sve do početka rata. Godine 1991. dragovoljno se priključuje 3. bojnoj, 204. brigade i kao pripadnik „ŽUTIH MRAVA“ aktivno sudjeluje u zaustavljanju tenkovskih kolona na Trpinjskoj cesti te obrani grada pod zapovjedništvom pok. general bojnika Blage Zadre.

Nakon okupacije grada Vukovara i dolaska u Zagreb počinje s realizacijom ideje o snimanju dokumentarnog filma o  svemu  proživljenom  u Domovinskom ratu. Tako 2011. godine realizira prvi dokumentarni serijal od deset epizoda, pod nazivom BITKA ZA VUKOVAR. U spomenutom projektu, potpisuje scenarij, režiju, i produkciju. Cijeli serijal je više puta prikazan na HRT-u. Nakon toga osam godina prikuplja materijale o  stradavanju  vukovarske bolnice, ranjenika i djelatnika koji su radili u njoj. Krajem 2017. završava dokumentarni film, odnosno seriju od četiri nastavka, pod nazivom SRCE VUKOVARA. Film je premijerno prikazan diljem Hrvatske i na HRT-u krajem 2017., dok je serijal prikazan na HRT-u 2018.

Javljaju mu se njegovi suborci i prijatelji koji su nakon pada grada Vukovara, završili u srpskim logorima i kaznionicama, s molbom da im pomogne i da njihova stradavanja pretoči u film. Uz puno muke oko financijskih sredstava, uspješno završava dokumentarno igrani film GLAVU DOLE RUKE NA LEĐA. Ovaj film je ujedno i prvi autorov iskorak u igranu formu. Naime dokumentacijski materijal vezan za temu predaje oružja  i odvođenja Hrvatskih branitelja u srpske logore, nije bilo lako naći. Uz mnogo truda i upornosti ipak se našlo! Ali nedostajao je onaj najbitniji  dio priče. A to su mučenja i torture logoraša. I tu je umetnuto nekoliko igranih scena u cilju što vjerodostojnijeg prikazivanja svih zvjerstava i mučenja koja su prošli Hrvatski branitelji. Film završen koncem 2018. godine i prikazuje se diljem Hrvatske, osim ovaj puta na HRT-u.

Programsko vijeće HRT-a konstatiralo je da je film izuzetno dobar, ali da ga ne će prikazati! Valjda da što manje ljudi vidi zvjerstva koja su činili Srbi i koja je to količina mržnje u njima izazvana velikosrpskom ideologijom. Može li takva zvjerska mučenja počiniti ljudsko biće drugom ljudskom biću, a da se naziva čovjekom? Ne to više nije čovjek, to je monstrum! A velikosrpska agresivna politika pretvorila je Srbe u monstrume.

HAVC je sudjelovao u manjem djelu financiranja filma, umjesto da je u cijelosti podržao i financirao ovakav film! Ali je zato u cijelosti financirao filmove sa lažima o hrvatskim braniteljima "15 minuta – Masakr u Dvoru" Nakon što je film vidio na RTS-u, branitelj Ivica Pandža podnio je kaznenu prijavu, smatrajući kako je paradoksalno da Hrvatska sufinancira film u kojem su autori iskrivili činjenice i za masakr u dvoru na Uni optužili hrvatsku vojsku. Šokiran je, kaže da je na odjavnoj špici primijetio da su u tome sudjelovale hrvatske institucije i financirale s 250.000 kuna. "Postoje brojni dokazi da to nije bila hrvatska vojska. Mi smo jedini koji s vlastitim novcima financiramo film koji optužuje nas." 

Gledajući svjedočenja u filmu o svakodnevnom batinanju palicama za bejzbol, kundacima od pušaka i drugim improviziranim batinama, koje su ostavljale tragove na leđima i drugim dijelovima tijela, raznih bestijalnih mučenja u samicama,bez hrane, vode, spavanja na golom betonu, ponižavanja i nemogućnosti obavljanja velike i male nužde pod batinama, nemogućnosti pranja i održavanja osobne higijene i psihičkog iživljavanja nad njima stalnim ispitivanjima pod batinama, prisiljavajući ih pjevati "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala, Nije mala, nije mala, triput ratovala…",razmišljala sam kako bi trebalo sve profesionalne političare iz Hrvatske zatvoriti u sabornicu da gledaju barem 24 sata taj film, i to bez hrane i vode, bez spavanja i bez sjedenja, stojeći, pa bi valjda shvatili uz koje je patnje i stradanja stvorena ova država Hrvatska! Valjda bi se tada sa više poštovanja i obzirnosti odnosili prema hrvatskim braniteljima, prema imovini hrvatskih ljudi, prema gospodarstvu,  nacionalnom bogatstvu i resursima, prema nacionalnom identitetu hrvatskog naroda i države Hrvatske! Valjda bi tada tražili od Srbije da prizna postojanje logora na svojem teritoriju, da ukine zakon o jurisdikciji za suđenja za ratne zločine, da preda dokumentaciju o nestalima u vrijeme okupacije Vukovara i drugih mjesta, tražili bi da Srbija plati ratnu odštetu, da vrati pokradeno kulturno blago i dokumentaciju iz vukovarske bolnice! Valjda bi više vodili politiku hrvatskih nacionalnih interesa, a ne interesa Europske unije i raznih svjetskih i lokalnih moćnika i korporacija.

Lili Benčik