Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj

Možda slučajno, svojom izjavom da je NK Rijeka bila rezervni klub Crvene Zvezde i Partizana, te da je ona rođena na pogrješnoj strani Željezne zavjese, predsjednica KGK je pokrenula jedan pozitivan proces u Hrvatskoj glede „bistrenja zamućene vode“. Nakon čega, zbog nogometa možemo pričati o samo dva politička bloka (tabora) u Hrvatskoj. Onaj hrvatski tabor i onaj jugo-srpski tabor. Za vrijeme bivše države, i danas. Jer nogomet, i prije međunarodnog priznanja Hrvatske i poslije toga, za Hrvata i… Željka Jovanovića iz Rijeke nije bio samo nogomet.

Nogomet u Europi i u Južnoj Americi, pogotovo za Hrvata nije nešto banalno. Kako prije nekoliko dana kažu u Temi dana. Čudi me kako to netko može reći. Jer je nogomet (bio) ogledalo države. Bivše Jugoslavije i današnje Hrvatske. Nogometom se bavio i Arkan. A danas? Pa nogometna utakmica između Dinama i Crvene Zvezde 1990. u Zagrebu? Zar je i ta nogometna utakmica bila, nešto banalno? A potvrdu međunarodnog priznanja Hrvatske, Hrvati mogu zahvaliti, najviše nogometu. Nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, do srebra na SP-u u Rusiji 2018., malo je Kineza znalo za Hrvatsku. A poslije srebra u Rusiji?

Danas, kroz šport (nogomet), Svijet gleda Hrvate onakve kakvi jesu. Kažu da će taj isti Svijet gledati i hrvatski film DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ. O čemu ćemo poslije „močvare“ Željka Jovanovića, Hajduka i Zorana Milanovića. Da je to tako u Rijeci bilo kako kaže predsjednica KGK, to znamo svi koji se toga sjećamo. A danas? Zar nije iz Rijeke Željko Jovanović pošao u boj protiv hrvatskog književnog jezika, iz „nogometne močvare“? Naime, Željko Jovanović kao hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i športa je ukinuo hrvatsko Vijeće za hrvatski književni jezik. A zbog crvene petokrake na nekadašnjem dresu Hajduka, Partija je zbunjena. Vođa Partije (Zoran Milanović) ne zna što će reći za crvenu petokraku na dresu Hajduka prije 1990. Koja je, vidimo i danas veliki politički problem za cijelu Hrvatsku.

Što se tiče Željezne zavjese ili Berlinskog zida, ja bih to ilustrirao ovako… S obale Njemačke na Sjevernom moru ide jedna tanka crvena crta. Ta se crvena crta u Hrvatskoj (sa BiH) razlijeva i zacrveni taj prostor. Kao užarena vulkanska lava, sa sjevera se spušta u Hrvatsku. Sve hrvatsko pali. Lava se ne gasi. Stalno vrije i ubija Hrvate. Danas ta vulkanska lava ključa kao film DNEVNIK DIANE BUDISAVLJEVIĆ i film JASENOVAC. Ne kažem srpski film JASENOVAC, jer je on više hrvatski nego srpski. Jer su Hrvati optužili i osudili Andriju Artukovića i Dinka Šakića kao zločince iz Jasenovca. Dok se propagira genocidnost Hrvata, glavni saveznik Hrvatske SAD vodi računa da se ne poremeti „vojna ravnoteža“ sa Srbijom. Tako ne ukida embargo na uvoz oružja Hrvatskoj – uvoz vojnih zrakoplova. Jer Srbi, odnosno Turci, nisu izašli na Seton-Watsonovu (Robert William Seton-Watson 1879.-1951., britanski politički aktivist koji je srpskom ministru Nikoli Pašiću ponudio „zapadnu granicu“ Virovitica-Karlovac-Karlobag) granicu. Što je interes Zapada! Kao na Bliskom istoku, na najvažnijem geopolitičkom prostoru na Zemlji, nije interes, vojnom pobjedom stabilizirati taj prostor. Nego, vojna pobjeda i nepravda žrtvi su uzrok nove političke nestabilnosti na tom prostoru. Tako je i sada. Gdje je potrebno pravog vlasnika prostora (Hrvata) razvlastiti i ubiti. I taj prosto prepustiti – dvojici (Srbin, Turčin). Što je garancija trajne političke nestabilnosti, mržnje i nasilja. U tom programu, NDH kao danas Sirija, a KPJ kao islamska država. Bashar-el Asad kao Ante Pavelić. Samo što Sirijci nisu genocidni narod. Jer nije potrebno. U Siriji nema Seton-Watsonove „zapade granice“ V-K-K. Za Siriju nisu potrebni nikakvi dnevnici ni filmovi.

Jure Vukić, Tribanj