Hrvatski Fokus
Hrvatska

Promišljanje sa dvadeset godina zakašnjenja

Sve pohvale gradonačelniku Mati Frankoviću

 
 
Hrvatskom kulturnom društvu "Napredak" čestitke  što je 14. 11. 2019. organizirao tribinu "Dubrovački turizam danas s pogledom na sutra". Nikolina Trojić (HGK DNŽ) je izložila statistiku gdje se vidi da polovica gostiju DNŽ-a otpada na Dubrovnik, te da raste rapidno privatni smještaj. Pametno se zapitala čemu više taj rast ako nema više domaćega kadra (pa ni iz ostalih dijelova Hrvatske). Gospar Milan Perić se nadovezao da se najčešće zapošljava sezonce, te da plaće iako solidne dobrim dijelom se vode kao minimalci, dok se ostatak isplaćuje na ruke, što je tragično, jer ti ljudi će jednom imati mizerne mirovine. Stanovi su izuzetno skupi, a banke ne će davati ljudima zaposlenim samo sezonski kredite.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/11/Frankovic.png
Mato Franković
 
Kasnije je gradonačelnik Mato Franković istakao kao jedno od rješenja širenje grada prema Pobrežju i Osojniku, čime bi obitelji dobili kvalitetne i znatno jeftinije stanove (mislim da bi i Ravno i Ivanica bili zanimljivi kada bi BiH ušla u EU). Mr. sc. Željko Miletić se pokazao realnim i inteligentnim,te kompetentnim sugovornikom; nažalost iziritirala me usporedba Dubrovnika s Monte Carlom koji je kroz povijest ipak bio praonica novca (kockarnice), ulazno mjesto za drogu u Francuskoj, porezna oaza. Neboderi i domaće stanovništvo svedeno na 17 posto nisu sjajna stvar, a Dubrovnik je bio i mora uvijek biti svoj. Jasno mi je da usporedba nije išla za tim da Dubrovnik bude "pomonakovljen", ali grdo zvuči.
 
Ravnatelj instituta za turizam dr. Damir Krešić tvrdi da kruzeraši potroše 50 eura po glavi, a na boljim brodovima i do 100 eura (ne vjerujem u te podatke). Citirao je HNB da Hrvatska zaradi na turizmu 10 – 12 milijardi eura godišnje, što je osporio iz publike vremešni stručnjak dr. Ivo Paparela kojega bi Grad trebao konzultirati češće, tvrdeći da to nije zarada (profit). Teško je sada točno ocijeniti prihode, jer mnoge djelatnosti ipak posredno zarađuju od turizma, računajući od medicine, umjetnosti, poljoprivrede do zanata. Ipak pitam se koliko plasiramo strane robe, koliko profitiraju strani hoteli i žičara.
 
Dirnuo me iskaz gospara Stanka Ljubića, predsjednika Udruge putničkih agencija DNŽ-a s kojim se poprilično slažem; on podržava gradonačelnika Frankovića, ali tvrdi da je Dubrovnik postao mjesto masovnoga turizma, stihijske gradnje i dominacije strane radne snage i kapitala. Jezgra (Grad) zamire. Mato Franković je briljirao, naime ušao je u raspravu pripremljen, koncizan i sa jasnom voljom što i kao treba učiniti. Njegova ulaganja u infrastrukturu, npr. kanalizacija u Gradu, borba za prihode žičare, uvođenje reda s taksijima i stolovima, rješavanje infrastrukture Lapadske obale (gdje bi od 70 milijuna trebala EU osigurati 40! A gdje je tu Marina Frapa koja je opustošila obalu i priključila se na ionako nikakve instalacije?) zaslužuju pohvalu. Ideja da Gruž dobije široku pješačku zonu, da se garažama i tunelima rasprši promet; osobito garaža na Pločama (tu bi arheolozi morali asistirati radi groblja i dr. mogućih nalaza); između vatrogasaca i Pila je usko grlo i parking od 600 mjesta, videokontrola autobusa i parkiranje njih na vrhu garaže na Pločama, poboljšanje javnoga prometa (Zagrebačka ulica kao dvosmjerna), zabrana ulaska vozilima koja nisu domaća su izvrsne ideje, ali to je tek liječenje posljedica krivoga urbanizma, prometa i masovnoga turizma u Gradu koji je imao sve uvjete za elitnost izgledajući prije 60 godišta bajkovito. Doduše kada vidimo crnogorsku i albansku obalu, naš Split i Rijeku, ili Trst i Bari još uvijek je Grad lijep.
 
Sačuvati treba Petku i Gospino polje, a Babin kuk odlazi u nepovrat. Socijalizam je dopustio gradnju ispod magistrale, danas se ide tamo i preko pet katova visine što je strašno! Nije se govorilo o športu; pa Gospino polje (nedavno opustošeno) je bilo idealno za športsko rekreacijski centar, kao i Bosanka. Kultura je na ispodprosječnim rezultatima, a i Ljetne igre bi trebalo ozbiljno sondirati; o tomu također nije bilo riječi. Pročistač je dobra stvar, ali zašto se voda zamutila? Opet gradonačelniku pohvale što se protivi još jednom nasrtaju na Omblu, naime gradnji vijadukta koji hoće Županija, a što bi skratilo za pet minuta put od zračne luke do Korčule koji traje više od dva sata. (Korčula ima rješenja, od hidroaviona do hidroglisera i dr., ali o tom ne ću sada.) Zašto se propustilo Garažu podići u Gružu (čime bi se izbjeglo dovođenje prometa u centar Grda) i ići na brze male autobuse (vidjet ćemo kako će funkcionirati nove bus "harmonike"), već se punila jama (za jamljenje?) bez dna na Ilinoj glavici?
 
Komplimenti gradonačelniku Frankoviću, koji je doduše došao na čelo grada sa 20 godina zakašnjenja i mora se prilagođavati posljedicama lošega rada svojih prethodnika. Ipak jedna mala kritika, vrlo me zasmetao verbalni napad na sjednici koju su na zastupnika Srđa prof. Selmanija izvršili vrlo razumni poslanik Potrebica i inače fini gradonačelnik; Dubrovnik mora imati uvijek visoku javnu razinu komunikacije. Čak i kada sa druge strane, npr. moj dragi kolega prof. Miošić omalovažava biračko tijelo HDZ-a neprimjerenim riječima. Postavlja se i pitanje vezano uz turizam postoje li i druge djelatnosti koje bi Grad trebao razvijati, treba li biti sveučilišni grad i koji smjerovi su se pokazali kvalitetnim i potrebnim. Turizam donosi standard, ali može upropastiti prostor, iskvariti ljude, te svakako nije dobar kao monokultura. U Konavlima bi trebalo postupati mudrije i ne ponavljati grješke Grada, mogućnosti za seoski turizam su sjajne.
 

Teo Trostmann

Povezani članci

Okolo kole – na mala vrata

HF

Nisu tripalovci, nego bakarićevci

HF

Gradonačelnik i Ivo Lolo Ribar

HF

Zrinjani i dalje ne mogu do svoje zemlje

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...