Ptice bježe prema jugu, a Hrvati prema zapadu
I žigice se moraju kresnuti da bi plamenom mogle bljesnuti.
I iz glave pjane nekada mudra misao plane.
Tko nad kruhom još i pogaču želi, sudbina mu mrvice dodijeli.
Svakoga dana neka ti istina bude hrana a vjera – čovječnosti mjera.
U školama djeca uče što je bilo jučer, pa ne mogu znati što će večerati ni hoće li jutra osvanuti sutra.
Zbog studi ptice bježe prema jugu, a u nezaposlenosti i gladi napadu – Hrvati bježe prema zapadu.
Gladne ptice se s juga vraćaju u proljeće, a Hrvati možda nikada ne će.
Gazda pije, a radnik na cesti moli Boga da mu dadne jesti.
Tko god prosi – biljeg patnje nosi.
Mladost ne zna što u starost čeka pa ju sluti samo – izdaleka.
Ugodno je bratovu obuću nositi, ali je neugodno ako ju moraš prositi.
I dobrota svoje granice ima: ne može se iskazati baš svima.
U potrazi za poslom treba ustrajati i kada znadeš da će- potrajati.
Roditelji se trude da im djeci dobro bude, ali pri tome ne opaze svjetleće putokaze.
Običan čovjek se ne kaje kada prosjaku daje, a kad ga lopov nasa – mari, on ga – u mislima – ošamari!
Poštuješ li zakone tuđe, i u tvoje nešto dobra uđe.
Pravne države postoje, ali se lako na prste izbroje,