Djeca moraju ići u školu!

U Federaciji BiH na djelu je nesmiljena i primitivna politička unitarizacija i povijesna bošnjačizacija

 

 

• "Po trenutno vrlo preliminarnim i nepotpunim, ali apsolutno nedvojbenim podacima koje polako, ali sigurno skupljamo, preko 90 posto učitelja i nastavnika odbilo je ponudu Vlade o povećanju i uvođenju novih dodataka na dodatke na dodatke s osiguračem na dodatke i koeficijent s dodacima", objavljeno je na stranici Nastavnici.org. Ova izjava je najobičnija manipulacija jer nitko u školama nije upitao one učitelje i nastavnike koji ne štrajkaju i ne podržavaju obustavu rada u školama. Iz toga proizlazi da je ovaj podatak lažan i manipulativan. On je odraz neoliberalističkih medija, koji vladaju Hrvatskom, i utjecaja istih tih i takvih neoliberalističkih i globalizacijskih kretanja u svijetu, koje polagano gubi tlo pod nogama. A zašto je preopasno nastavljanje štrajka u školama. Također iz više razloga, a ponajvećma iz razloga što djeca moraju ići u školu. Pregovarati se može i bez toga da djeca ne idu na nastavu.

U ovome valu sveopćega produžetka štrajka malo od onih koji štrajkaju žele čuti i shvatiti da su za sve loše u školstvu krivi nesposobni sindikati, tj. njihovo vodstvo koje se u protekle tri godine provedbe kurikulne reforme nijednom nije oglasilo niti je itko reagirao na prisilno uvođenje Divjakičine ubojite i višestruko štetne Škole za život jer su svi interesno umreženi. Nastavnici su sada revoltirani tim eksperimentom, ali su i u štrajku licemjerni jer se ujutro u 8 sati potpišu na liste (za sindikalnu statistiku), a onda zbrišu iz škole (uključujući i ravnatelje), a za to će dobiti punu plaću… A ne bi trebali. Osim ovih koji "zbrišu iz škole", ima i onih koji rade (od 10 do 20 posto satnice). Činjenica je da ti profesori i učitelji koji štrajkaju, nakon što se upišu u listu, pobjegnu iz škola. Isto tako iz škola pobjegnu i oni ravnatelji koji podržavaju štrajk – a nisu u većini – a trebali bi u školi svakoga dana biti do 15:30 sati. Umjesto učitelja, profesora i ravnatelja škole su pune "duhova".

 

• U Sinju su se prvi opametili. Od petka u OŠ Marka Marulića započinje redovna nastava u dvije smjene. Slično je i u slavonskobrodskoj Tehničkoj školi. Iza Sinja i Broda uslijedit će i druge škole. Zasigurno. Od ponedjeljka sljedećega tjedna. Djeca moraju ići u školu!

 

• Hrvatska radiotelevizija (HRT) otkupila je prava na prijenos utakmica Europskog nogometnog prvenstva u lipnju i srpnju iduće godine, hvali se glavni urednik televizijskih programa HRT-a Bruno Kovačević. A trebao bi se posramiti i pokriti po glavi, jer nam već godinama utakmice hrvatske vrste u svim športovima prenose nehrvatske televizije – RTL i Nova TV. A radio i TV pretplatu za HRT moramo plaćati, htjeli ili ne.

 

• Bošnjački portal Stav poznat je po velikobošnjaštvu, izmišljanju novodobne tzv. bošnjačke povijesti, negiranju postojanja Hrvata u Bosni i Hercegovini prije osmanske najezde za ovu povijesnu hrvatsku zemlju, a s druge strane po otvorenoj unitarizaciji i bošnjačizaciji svega u toj zemlji bez pravila i reda. Poput novovjekih muslimansko-bošnjačkih "historičara" – Mustafe i(li) Emira Imamovića i drugih – koji šire nebulozne teze da su Muslimani-Bošnjaci živjeli prije Krista "na ovim prostorima", sve u cilju izmišljanja tzv. bošnjačke historije, i u medijima poput Stava čitamo velikobošnjačke umotvorine koje mogu pasti na pamet samo malo čudnim umovima. Naslov članka Elvira Musića na portalu Stav glasi: »Hrvati u Bosni i Hercegovini uglavnom su Bošnjaci« (https://stav.ba/hrvati-u-bosni-i-hercegovini-uglavnom-su-bosnjaci/). U tekstu nalazimo i ovakve umotvorine: »Hrvatin ili Harvatin složenica od riječi ḥur (slobodan) i vatan (domovina)…, u nju utkana perzijska riječ ḫār (trn) pa da je posrijedi trnovito mjesto na obroncima Trebevića koje bismo mogli nazvati Trnjacima, ili da se, ipak, radi o riječi ḫar, magarac velikog stomaka, pa bi se tako taj dio trebevićkih padina mogao nazvati i Brstilištem«, pa i ove: »Ono što bosanskohercegovačke toponime vezane za etnik Hrvat razlikuje od toponima iste ili slične poveznice na prostoru drugih država u regiji jest činjenica da mjesta i naselja Hrvati i Hrvatin u Bosni i Hercegovini nastanjuju Bošnjaci koji se, pretežno, tako i prezivaju. Da, prezime Hrvat na prostoru Bosni i Hercegovine većinom nose Bošnjaci«. I sada što reći tim ljudima? Kako ih razuvjeriti kada tvrde da je prije Islama bilo muslimana u "Bosni ponosnoj"? Kako im pomoći kada tvrde da su stoljeća prije Krista na prostoru sjeverno od Budimpešte živjeli današnji muslimani Bošnjaci? Nikako! Ti i takvi velikobošnjaci bez pokrića negiraju svaki drugi hrvatski, kršćanski i katolički znamen u Bosni i Hercegovini. Svojataju hrvatske kraljeve i druge velikodostojnike poput Kulina bana, Stjepana Tomaševića ili Katarinu Kosaču. Posebno im smetaju, kako oni kažu "tarče" iz Stoca, manifestacija "Dana srednjovjekovlja" u Jajcu ili proslava "Molitveni dan za Domovinu Hrvatsku" na srednjovjekovnom Bobovcu.  Za Mustafu Drnišlića to su "takozvane" i "neukusne provokacije". »Molitveni dan za domovinu Vrhbosanske nadbiskupije te hodočašće na Bobovac pripadnika Ministarstva odbrane, Oružanih i policijskih snaga BiH katoličke vjeroispovijesti još jednom su se pokazali tek kao povod da se ne samo katolicizira već i kroatizira srednjovjekovna baština Bosne i Hercegovine«, piše Drnišlić u Stavu (https://stav.ba/molitveni-dan-za-domovinu-hrvatsku/). Taj, kako Drnišlić kaže hrvatski "revizionizam", njemu je neprihvatljiv, pa kaže: »S podmetanja i pokušaja implantacije kojekakvih uskoka, srednjoevropskih vitezova, templara i križara te vatikanskih zastava u srednjovjekovnu historiju Bosne prešlo se na podvaljivanje simbola i oznake susjedne države u period od 1992. do 1995. godine! Teško je povjerovati u dobronamjernost "molitvenog" skupa za domovinu Bosnu i Hercegovinu na kojem se s ponosom paradira vojnim zastavama i onih brigada HVO-a koje su sudjelovale u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i u presuđenom udruženom zločinačkom pothvatu protiv njezinog naroda i njezine cjelovitosti. Što tek reći za činjenicu da takav mimohod svojevremeno agresorskog, a danas neprimjerenog znakovlja predvode i pripadnici Počasno-zaštitne bojne Oružanih snaga Republike Hrvatske u svojim tradicionalnim kostimima!« U nastavku Mustafa Drnišlić se upitao: »Kakve veze hrvatski gardisti s Pantovčaka imaju s Bobovcem kao prijestolnicom srednjovjekovne bosanske države? Kakve uopće veze ima ovaj čisto velikohrvatski dernek s Bosnom i Hercegovinom i njezinim historijskim kontinuitetom? Kako takvo brutalno svojatanje tuđe kulture i historije staviti u kontekst riječi kardinala Vinka Puljića, koji je upravo na istom ovom skupu izjavio da su okupljeni tu "svjesni svojih korijena i zato što volimo ovu svoju zemlju i zato nam smeta kada neko manipulira poviješću, pogotovu kada slavi one koji su u prošlosti uništavali našu domovinu"«. Pritom zaboravlja da su ga i u vrijeme srpske agresije na BiH spasili upravo hrvatski vojnici s upravo tim znakovljem s kojim su došli na proslavu na Bobovac, hrvatski kraljevski grad u Srednjem vijeku. U nastavku Drnišlić napada sve hrvatsko, a posebno Katoličku Crkvu, koju on pogrdno naziva "katolički kler". Posebno mu smeta činjenica što su srednjovjekovna Bosna, njezino društvo, ali i njezina vladajuća dinastija dominantno bili katolički, tj. hrvatski, i koji su govorili hrvatskim jezikom.

Ide Mustafa i dalje pa ističe kako mu smeta "svojatanje srednjovjekovne Bosne" i "njezine srednjovjekovne historije", jer, prema njemu, ne može veće pravo na Bosnu imati »neki Alojzije iz Međimurja nego Mehmed iz Kraljeve Sutjeske. Iako je ovaj prvi Hrvat, a drugi i dalje Bošnjak (kao da naziv Bošnjak za hercegbosanske Muslimane nije nastao 1993., op.a.), iako je jedan možda pod šahovnicom jurišao da dijelove Bosne i Hercegovine pripoji Hrvatskoj, a drugi branio njezinu cjelovitost pod zastavom s ljiljanima, iako je prvi možda tenkovskim granatama uništavao historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine, a drugi ga životom čuvao«. Tu je Drnišlić pomiješao kruške i jabuke sve u neuspjelom pokušaju da "dokaže" kako veće pravo na Bosnu imaju poturčeni i islamizirani Hrvati od Hrvata koji su sačuvali vjeru svojih otaca i naciju svojih djedova. To je klasična muslimansko-bošnjačka zamjena teza, koja se očituje kod Drnišlića kada pri kraju svoga pobošnjačenja i pokušaja unitariziranja hercegbosanskih Hrvata veliča osmansku okupaciju kršćanske Bosne i Hercegovine. I kako bi dao važnost toj i takvoj svojoj tezi bez osnove Drnišlić je zapisao i ovo: »Treba se samo podsjetiti da su prilikom barbarskog upada Eugena Savojskog 1697. godine, rata iz 1737. godine kao i okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine pripadnici katoličkog klera i katoličkih redova poput franjevaca redovno služili Austriji, katoličkoj stranoj sili, kao oči i uši na terenu, kao dojavljivači, špijuni i vodiči i da su to radili pod motom patriotizma i odanosti "narodu i državi". Ali odanosti kojem narodu i kojoj državi? Izgleda da je upravo ta tenzija i ta dilema, za koju se državu moliti i za koju boriti, ono što je ostalo neriješeno do dana današnjeg«. Njemu su barbari kršćani koji su branili i zaštićivali preostale kršćane Hrvate u Bosni i Hercegovini od agresora Turaka-Osmanlija, "posljednjih barbara s istoka", kako je govorio profesor Radovan Pavić.

 

• I u Hrvatskoj ima Bošnjaka-Muslimana koji izmišljaju "bošnjačku historiju". Jedan od njih je političar Armin Hodžić. Rođen je u Zagrebu 1996., školovao se u Zagrebu, ali domovina mu je, kako kaže, Bosna i Hercegovina (https://nacionalnemanjine.hr/armin-hodzic-predsjednik-bosnjacke-udruge-mladih-hrvatskoj/). Predsjednik je Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) u Hrvatskoj i kao takav ima mogućnost širiti svoje ideje. A on ih širi. Dobrano. Smeta mu "nijekanje bosanskog jeziku u hrvatskim medijima" (https://stav.ba/armin-hodzic-ako-je-bosanski-jezik-muslimanski-onda-je-hrvatski-jezik-katolicki/). Ustvari, okomio se na vlasnika Školske knjige Antu Žužula, koji je u Večernjem listu bosanski jezik nazvao "muslimanskim jezikom". Hodžić nije mogao odšutjeti, pa je putem BNV-a izgovorio nekoliko gluposti. Između ostaloga rekao da je nepostojeći "bosanski jezik" jezik bošnjačkog naroda »kojim se služi većina stanovništva u BiH i druga najbrojnija nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj«. Čista unitarizacija. Bolje da je šutio. Ako žele biti Bošnjaci, onda neka svoj jezik zovu "bošnjačkim jezikom" i neka pusta Hrvate u BiH da svoj jezik nazivaju "hrvatski jezik", a Srbe u BiH da svoj jezik nazivaju "srpski jezik". Sve ostalo je unitarizacija.

 

• Zoran Pusić, stariji brat Vesne Pusić i starije dijete "ustaše" Eugena Pusića, skoknuo je do Stoca na "obilježavanje 75. godišnjice oslobođenja od fašizma", što je obradovalo Muslimane-Bošnjake u Sarajevu. Portal Bakira Izetbegovića Vijesti.ba pozvao ga je na razgovor i kasnije mu se lijepo narugao naslovom »Čuveni zagrebački profesor Zoran Pusić…« (http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/131750/chuveni_zagrebachki_profesor_zoran_pusic_tvrdi_politika_

hrvatske_prema_bih_i_liliputantski_imperijalizam.htm). A od "čuvenoga" oficira JNA niti "č" nije ostalo.

 

• U politici je uvijek problem odazivanja na razgovor s onima koji nisu novinari. Novinar dakako nije Mislav Bago. A to je višestruko potvrdio u razgovoru s predsjedničkim kandidatom Miroslavom Škorom. Uz poslovičnu bezobraštinu, Bago je još jednom pokazao krajnje neznanje, pa ga je bilo jadno gledati u razgovoru s elokventnim Škorom. Neki napadaju Bagu zato što je konobar, a ne novinar, mislim da je bolje napadati ga za ono što radi, a radi jako loše jer kod njega nema ništa od "kućnog odgoja", a kada tomu dodamo neznanje, bolje mu je da se i ne bavi tzv. novinarstvom na jadnoj Novoj TV koja ga drži. O Baginom neznanju i primitivizmu najbolje govori dio iz "razgovora" kada je Škoro rekao: »Odgovorit ću vam ako mi date minutu bez prekidanja«. I, naravno, Bago nije mogao tako dugo izdržati.

 

• »Ustaša ima ulicu u Beogradu! Emil Perška isterao Stevana Filipovića iz Železnika«, nosi naslov članka Jelene Mitrović na srbijanskom portalu Republika (https://www.republika.rs/vesti/beograd/170625/ustasa-ima-ulicu-beogradu-emil-perska-isterao-stevana-filipovica-zeleznika). Tko je Emil Perška (Stara Pazova, 20. VI. 1896. – Zagreb, 8. V. 1945.)? Hrvat slovačkoga podrijetla iz Stare Pazove, okupiranoga istočnog Srijema. A tko je "Stevan Filipović"? To je Stjepan Filipović (Opuzen, 27. I. 1916. – Valjevo, 22. V. 1942.), također Hrvat iz Opuzena, kojega su kao partizana i komunistu u ratu ubili tamošnji srbijanski četnici. A kako i zašto "ustaša" ima ulicu u Beogradu, točnije u prigradskom naselju Železniku? Nikomu nije jasno. Poznato je da je Emil Perška, prije svega, bio vrhunski nogometaš, koji je igrao za HAŠK (u dva mandata, 1914. i 1918.) i za Građanski (također u dva mandata) od 1919. do 1920. i od 1921. do 1931. U razdoblju od 1920. do 1927. igrao je i za prvu Jugoslaviju, i u 14 utakmica postigao dva pogotka. Još je izvan Hrvatske igrao za mađarski Györ, austrijski Wiener AC i francuski FC Generaux. U Prvome svjetskom ratu Perška je bio domobranski desetnik. Poslije rata i odlaska "gusaka u maglu", 5. prosinca 1918. sudjeluje na prosvjedu na Trgu bana Jelačića protiv velikosrpskih vojnika i žandara koji su ubijali Hrvate. Bježi u Austriju. Sljedeće 1919. godine u Beču potpisuje ugovor za Građanski i vraća se u Zagreb. Zahvaljujući dužnosnicima najjačega hrvatskog kluba biva pomilovan. U vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je policijski dužnosnik u svojoj hrvatskoj državi. Početkom svibnja 1945. nije bježao ispred partizana. Dočekao ih je na svome Ksaveru i bešćutno su ga ubili na kućnom pragu. Osim nogometa, bio je i športski novinar i publicist, a najpoznatiji je kao esejist. Jednom riječju, bio je svestran, i usto, hrvatski domoljub. I opravdano se postavlja pitanje, kako to da je 4. ožujka 1991. dobio ulicu na periferiji Beograda? Posebno kada Srbi to jako dobro znaju. »Perška je, osim toga, bio još i ustaša, žestoki borac za hrvatsku državu i protivnik njenog ujedinjenja u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS)«, piše Jelena Mitrović. I da stvar bude zanimljivija, Hrvat Perška dobiva ulicu koju je dotad nosio Hrvat Filipović! Očito se ovi Srbi(janci) znaju i ovako našaliti. Posebno kada pročitamo što je još o reakciji Beograđana na ovu vijest napisala novinarka Republike: »Mnogima je zasmetalo što je riječ o ustaši jer su im pred očima prolazili djedovi koje su u ratu mučili i ubijali zločinci Ante Pavelića… U nevjerici, vadili su mobilne telefone i tražili na internetu…«. Izvjesno je da s promjenom naziva ulice po Hrvatu Emilu žele se riješiti naziva ulice po Hrvatu Stevanu, kako oni nazivaju Stjepana Stipu Filipovića.

Emil Perška

 

Ali, ovo nije jedina "ustaška" ulica, kažu Beograđani. Kažu da imaju i ulicu Stjepana Supanca, koji je ne samo Hrvat, nego je »poznat po tome što je ubio žandara, i to s leđa«. Sada se postavlja novo pitanje, tko je Stjepan Supanc (Vukovar, 17. VII. 1891. – Vukovar, 1. I. 1921.)? Bio je hrvatski graditelj, revolucionar i političar. Vođa radničkoga pokreta u ovome dijelu Hrvatske. Kao komunistu ubila ga je tadašnja jugoslavenska velikosrpska vlast i nije ni u primislima bio ustaša kao što su napisali o Perški. Supanc je bio žrtva velikosrpske vlasti u prvim godinama prve Jugoslavije. Prva žrtva zloglasne Obznane od 30. prosinca 1920. I nije on ubio žandara s leđa, nego su njega – s leđa – ubili srpski žandari.

 

• »Migranti provaljuju u kuće kod Ljubuškog«, pišu ne hrvatski nego bošnjački mediji (http://m.pogled.ba/clanak/migranti-provaljuju-u-kuce-kod-ljubuskog-gradjani-uznemireni-zele-sami-organizirati-obranu/182749), što je promjena na bolje, jer migranti, bez obzira što su uglavnom islamske vjeroispovijesti, jednako štete svima u BiH.

 

• Marokanski migrant u Ljubljani je silovao dvije djevojke nakon izlaska iz zatvora u kojemu je proveo dvije godine zbog pljačke, javljaju bošnjački mediji (http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/133947/horor_u_sloveniji_marokanac_nakon_izlaska_iz_zatvora_silovao_dvije_djevojke.html). gdje je problem s ovim 38-godišnjim Marokancem, u tomu što nije protjeran iz Slovenije nakon što je pušten iz zatvora. Iako je to u slučaju nasilnih prijestupnika uobičajeno.

 

• U Turskoj ubijen protestantski pastor pišu mediji (https://www.bitno.net/vijesti/svijet/u-turskoj-ubijen-protestantski-pastor/). Na jugoistoku Turske ubijen je južnokorejski pastor Jinwook Kim. Zaklao ga je nožem 16-godišnji militant. Katolička agencija Asia News javlja da je to odraz porasta nasilja i napada na kršćane u Turskoj u posljednje tri godine.

 

• Prema izvješću glavnog inspektora američkoga Ministarstva pravosuđa, koje će biti objavljeno u prosincu, saznajemo da su špijunirali kampanju Donalda Trumpa. Kako javlja Fox News odvjetnik FBI-ja je pod kriminalnom istragom zbog krivotvorenja FISA naloga, kojeg je obavještajna zajednica trebala imati 2016. godine kako bi zakonito mogla prisluškivati tadašnjeg predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa i njegov izborni stožer. “Ono što ćete vidjeti, predviđam, bit će možda najveći skandal u povijesti naše zemlje”, istaknuo je Trump. To je potvrda Trumpove izjave iz ožujka 2017. godine kada je rekao da je bivši demokratski predsjednik Barack Obama špijunirao njegovu kampanju i da je špijuniranje išlo sve do vrha Zapadnog krila u Bijeloj kući. Trump optužuje bivšeg ravnatelja CIA-e Johna Brennana, bivšeg ravnatelja Nacionalne obavještajne službe Jamesa Clapera i savjetnice za nacionalnu sigurnost predsjednika Obame Susan Rice, i dodaje kako bi bilo nemoguće da rade ono što su radili bez Obaminog odobrenja. Otprije se zna niz činjenica oko upletenosti Ministarstva pravosuđa (DOJ) i FBI-ja u zlouporabu akta obavještajnog nadzora (FISA) za vrijeme predsjedničkih izbora 2016. godine. To je slom pravnog postupanja uspostavljenog radi zaštite američkih građana od zlouporabe korištenja obavještajnog nadzora. Ako prisluškuju predsjedničkoga kandidata, kako li tek prisluškuju one nešto niže.

 

• U džamijama širom BiH pročitana je hutba o zabrani kockanja, javljaju bošnjački mediji. Lijepo. Kockanje nikomu ne koristi. Osim vlasnicima kockarnica.  U bošnjačkim džamijama 2019. godina proglašena je godinom borbe protiv pošasti kocke. Hutba (hrv. propovijed) o zabrani kockanja glasi: »O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite… Nema nimalo sumnje da je širenje nemorala – kao što je alkohol, kocka, blud, prostitucija, droga, mito i korupcija jedan od presudnih uzroka stradanja i propasti ranijih naroda, civilizacija i kultura. Kada se u jednom narodu ili društvu raširi nemoral, taj narod je krenuo stopama samouništenja. Jedna od pošasti koja je zahvatila našu državu i naš narod, a o kojoj su postali ovisni i mladi i stari, jeste kocka, kockarnice i kladionice… Kockanje u Islamu je zabranjeno (haram). Islam je zabranio svaki oblik kocke i oklada, ma kako se one zvale, i ma kako bilo jeftino sudjelovanje u tome. Za one koji kockaju Muhammed je rekao: "Tko se kocka, taj svoju ruku kao da je umočio u mješavinu svinjskog mesa i krvi"…« (https://vijesti.ba/clanak/465993/u-dzamijama-sirom-bih-procitana-hutba-o-zabrani-kockanja)

 

Marijan Majstorović