Računala i tama krhkoga razuma Zaboravljamo pisati rukom Pa sve znanje iz povijesti davne Stečeno sebedarjem i mukom Nije dika povijesti nam slavne. Možda ćemo za desetak ljeta Požaliti za gubitkom slova I ostati sami nasred svijeta Bez imena i bez rodoslova. Računala plod su ljudskog uma Podarena da posluže sreći A ne tami krhkoga razuma. Nestane li rukopisa moći U bunilu računala strasti, Hoće l' povijest u zaborav pasti ? Malkica Dugeč, 8. 11. 2019.