Hrvatski Fokus
Znanost

MEŠTART: Ivana Tkalčić – A(rtificial) I (ntelligence) II.

Novo čitanje opusa Ivana Meštrovića kroz suvremene umjetničke izričaje

 
 
U Galeriji Meštović u Splitu, u četvrtak,19. prosinca 2019. otvorena je izložba Ivane Tkalčić pod nazivom A(rtificial) I(ntelligence) II. Izložba je dio programa MEŠTART, započetog 2009. godine s ciljem aktualiziranja i novog čitanja opusa Ivana Meštrovića kroz suvremene umjetničke izričaje.
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2019/12/dsc4106-2.jpg
Od 2009. godine u zagrebačkom Atelijeru Meštrović, te u splitskoj Galeriji Meštrović, autorica projekta, Barbara Vujanović postavila je jedanaest izložbi na kojima je sudjelovalo trinaest domaćih i stranih umjetnica i umjetnika, koji pripadaju različitim generacijama i izražavaju se u različitim likovnim medijima. Njihova su istraživanja, potaknuta izazovom Meštrovićeve baštine, bila usmjerena ka osobnim i univerzalnim temama i iskustvima, baš kao i Meštrovićevo stvaralaštvo – bilo da se radi o intimnim trenucima, poput majčinstva ili da se radi o razmatranju pitanja lokalnog i međunarodnog identiteta umjetnice ili umjetnika, kao i promišljanja samoga medija u kojem se izražavaju.
 
Intervencija Ivane Tkalčić u nekadašnjem životnom i radnom prostoru Ivana Meštrovića prikazuje njegova djela kroz „doživljaj“ umjetne inteligencije. Skulpture koje su do sada bile analizirane alatima povijesti umjetnosti, i koje su bile stavljane u kompleksan kontekst određenog prostora, razdoblja, umjetnikovih suvremenika i nasljednika, i naposljetku samoga promatrača, sa svim njegovim posebnostima, sada su suočene s naizgled simplificiranim i rigoroznim sustavom strojnoga učenja i umjetne inteligencije. Rezultati su na vizualnoj i značenjskoj razini iznenađujući. Oni potiču revalorizaciju i uspoređivanje supostojećih starih i novih načina čitanja i prepoznavanja umjetnosti, kao i stvarnosti koju živimo.
 
Umjetna inteligencija je opći termin koji se odnosi na bilo koji stroj ili algoritam koji ima mogućnost promatranja okoline, učenja i donošenje inteligentnih akcija ili prijedloga odluka na temelju stečenog znanja i iskustva. Mnogo je tehnologija koje se ubrajaju pod široku definiciju umjetne inteligencije. Trenutno je tehnologija strojnog učenja najšire rasprostranjena. Sustavi strojnog učenja se radije treniraju nego eksplicitno programiraju. Pri treniranju sustava strojnog učenja koriste se masivne baze podataka; individualne slike, zvukovi, videozapisi koji se obično definiraju i označavaju. Točnost sustava ovisi o kvaliteti baze podataka koji se koriste u treningu pri čemu je važno kako su ti podatci strukturirani, semantički označeni te koliko su reprezentativni. Zanimljivo je pratiti proces definiranja i dodavanja sadržaja podacima, proučavanje kristalizacije sadržaja ili dodavanje, ukidanje značenja.
 
„Iz moje perspektive je u području umjetničkog istraživanja povezati različite prakse, teorije i medije, razmjenjivati ​​stečena znanja s drugima u zajednici koja ih uključuju u taj proces. Ne vidim medije kao neki fiksni i nepremostivi element u pristupu umjetničkoj praksi. Ja to vidim kao fluidno i promjenjivo, stoga, kada započinjem proces kreiranja, mogu zamisliti neke rezultate koji bi se bolje realizirali kao kratki film, neki kao fotografija, a neki kao instalacija. Prvo počinjem s idejom; konceptom, a zatim izgradnjom kroz medij koji je najprikladniji za realizaciju vizualne i mentalne stimulacije koju želim postići“, kazala je autorica.
 
„Ivana Tkalčić izložbama A(rtificial) I(ntelligence) I  i A(rtificial) I(ntelligence) II. u fokus stavlja iznimno relevantnu temu umjetne inteligencije. Iako je ona prisutna od polovice prošloga stoljeća, a dijelom naše svakodnevnice postala je otprilike od početka ovoga stoljeća, njezini počeci sežu mnogo dalje i dublje. Još će se u Bibliji, odnosno u židovskom misticizmu javiti pojam „golem“ koji označuje bezformu materiju, ljudsko biće koje nije u potpunosti završeno. Prvo se pojam odnosio na Adama, da bi se kasnije formirala legenda o Golemu, to jest o rabinu koji u 16. stoljeću u Pragu oblikuje fantastično biće, koje će umjetnici od 19. stoljeća na ovamo prikazivati kao utjelovljenje umjetne inteligencije.
 
Umjetničina istraživanja temelje se na open source alatima i platformama kako bi prikazala na koji način umjetna inteligencija te strojno učenje mogu analizirati skulpture Ivana Meštrovića. Radovi koji su rezultat ovog zanimljivog procesa pridružena su analiziranim skulpturama, koje su dio stalnoga postava Atelijera Meštrović i Galerije Meštrović. Proces je zapravo sličan onom ljudskom. Pojedinac gradi svoj imaginarni muzej, te se služi literaturom, različitim zbirkama podataka, pa tako i onima koji se nalaze na internetu. Sam rezultat je dakako mnogo rudimentarniji i nezgrapniji, barem u onom verbalnom segmentu, gdje se nižu brojne riječi, odnosno „tegove“ koje program vezuje uz likovni prikaz. Pojedine se odnose na najosnovnije karakteristike skulpture, uopće na samo određivanje medija. Potom se nižu riječi s kojima ne možemo uspostaviti nikakvu logičku poveznicu, koje će nas nasmijati i možda čak podsjetiti na psihički automatizam, kakav je njegovala metoda nadrealizma.
 
Osim toga posredstvom platformi djelu su pridružuju poveznicu poput onih s YouTubea, te fotografije drugih djela, koje umjetna inteligencija prepoznaje kao slične. U zbiru svih informacija pojedinac je pozvan da analizu umjetne inteligencije suoči s vlastitom. U tom srazu spoznaje se važnost širega konteksta umjetničkoga djela koji izmiče open source alatima i platformama, ali isto tako otvaraju se neke nove interpretativne mogućnosti, upravo kroz začudne i često nelogične asocijacije. Osim toga, autorica umjetnoj inteligenciji ne daje samo zadatak analize, nego i kreacije. Temeljem bogate fototeke Muzeja Ivana Meštrovića, koja sadrži tisuće fotografija djela Ivana Meštrovića, od kojih brojna nisu sačuvana, umjetna inteligencija je krenula stvarati vlastite kompozicije. U nejasnim konturama prepoznaju se Meštrovićeve skulpture, odnosno razaznaje se sličnost s njegovim suvremenicima poput Augustea Rodina, Constantina Brâncușija i drugih umjetnika. Nedefinirana masa vraća nas ponovno na Golema, na prvi primjer implementacije umjetne inteligencije, i na vječnu potrebu za oblikovanjem i za davanjem smisla i važnosti. Klasičnim načinima oblikovanja, razumijevanja i općenito svakodnevnoga funkcioniranja sad se pridružuju novi. Ova izložba razmatra supostojanje oba načina, obje stvarnosti, i sigurni smo da ćemo s nje otići bogatiji za novu nijansu razumijevanja Meštrovićeve umjetnosti, kao i novih tehnologija.
 
Valja istaknuti da se po prvi put usporedno priređuju dvije izložbe – Artificial Intelligence I u Atelijeru Meštrović, te Artificial Intelligence II u Galeriji Meštrović u Splitu. U sklopu obje izložbe održana su predavanja o umjetnoj inteligenciji, radionice za djecu, te se promovirao  zajednički katalog.“ (Barbara Vujanović)
Izložba ostaje otvorena do 2. veljače 2020. godine.
 

Nives Matijević

Povezane objave

Prijeti nam novi cjepovni izazov

hrvatski-fokus

Globalno zatopljenje je postalo nova religija

hrvatski-fokus

Trgovinski sporazum(i) i migracija: Zašto će TTIP dodatno pogoršati problem?

HF

I Rusija rekla “NE” genetski modificiranim organizmima

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više