U prvom krugu za Škoru, u drugom za Kolindu

Hrvatska ima razne političke analitičare, pa i one koji u izbornoj noći izjave da su »izlazne ankete najvjerodostojnije ankete«

• Prvi krug predsjedničkih izbora je iza nas. Drugi krug izborili su Zoran Milanović, kandidat Partije i ljevice, i Kolinda Grabar-Kitarović, kandidatkinja okljaštrenoga i rashrvaćenog HDZ-a Andreja Plenkovića i centra. Na trećem mjestu završio je nezavisni Miroslav Škoro, kandidat hrvatske desnice. Rezultati izbora još su jednom potvrdili kako ankete i ono što mjesecima promiču pristrani mediji i njihovi uglavnom nesposobni "politički analitičari" nemaju veze s izbornim rezultatima. Stalno su trubili da će prva biti Grabar-Kitarović, a ipak nije. Zahvaljujući podjeli glasova sa centra i njoj i Škori, kandidat SDP-a Milanović ipak je imao više glasova. Ostaje pitanje tko će pobijediti u drugom krugu? Milanović ili Grabar-Kitarović? U prednosti su uvijek izazivači od prvaka. Dakako, "izazivač" je Milanović, a "prvak" je aktualna predsjednica. U pretkampanji za predsjedničke izbore – koja je ustvari potiho trajala i više od dvije godine – Grabar-Kitarović imala je puno problema. Najveći je taj što ju je potiho podržavao Plenković i njegovi u javnosti jako nepopularni sljedbenici, poput Gordana Jandrokovića, Milijana Brkića, Marija Kapulice ili Branka Bačića. Ta politika pritiska, neizvjesnosti i sve veće Plenkovićeve nepopularnosti iz više uglavnom opravdanih razloga, ostavila je traga i na cjelokupan proces izbora. Prije svega domoljubna desnica, bez obzira tko je stajao i još uvijek stoji iza Škore, izbacila je kandidata iz naroda, a to je on bez sumnje, i pomrsila račune i Grabar-Kitarović i Plenkoviću. Aktualnoj predsjednici tako što su joj ovi izbori bili najteži u političkoj karijeri, jer nikomu oko sebe nije mogla vjerovati, a ponajmanje Plenkoviću. A i za Plenkovića ovi su izbori bili i još uvijek su veliki teret. S aktualnom predsjednicom je u stalnoj zavadi oko toga tko ima koje ovlasti, a i zbog njezine latentne namjere preuzimanja HDZ-a. Plenkoviću je posebno teško gledajući njegov mentalni sklop, u kojem mu je ljevica prirodno stanište, a Milanović ideološki brat blizanac. Ipak treba priznati kako niti Milanoviću, a niti Plenkoviću ne znače puno lijeve opcije, ali ipak, u njihovim su se kućama – gdje su odrastali bez nestašica i neizvjesnosti – uvijek bile i ostale bliže i milije od domoljubnih opcija na hrvatskoj političkoj sceni. Sve su to razlozi zbog kojih će drugi krug predsjedničkih izbora bio neizvjestan.

• U javnosti, naklonjenoj i nenaklonjenoj Kolindi Grabar-Kitarović, vode se nategnute, rastezljive i oportune rasprave o tomu hoće li oni, koji su u prvom krugu dali glas Miroslavu Škori, dati ga u drugom krugu aktualnoj predsjednici. Svi oni koji imalo nešto znaju o političkoj pragmatici znaju kako to i ovaj puta ne će biti slučaj. Dio Škorinih birača ne će niti izaći na izbore 5. siječnja 2020. jer su razočarani. Drugi dio Škorinih birača ne će izaći na izbore jer su žrtve bolesnih ambicija nekih medijskih ljudi, poput Velimira Bujanca i Marka Markovića, koji su na najprimitivniji način širenjem laži agitirali protiv Škore. Ipak, očekujem da će najveći dio birača, koji su u prvom krugu iz domoljubnih poriva, a prije svega protiv omraženoga u javnosti Andreja Plenkovića, svoj glas dali Škori, u drugom krugu glasati za Grabar-Kitarović. Hoće li to biti dosta za njezinu pobjedu, saznat ćemo tek u nedjelju 5. siječnja.

• Među članovima i simpatizerima HDZ-a, onima koji su u prvom krugu svoj glas dali Miroslavu Škori, vodi se stalna polemika o tomu je li Škoro pravilno postupio kada u izbornoj noći nije pozvao svoje glasače da svoj glas u drugim izbornom krugu dadu Kolindi Grabar-Kitarović. S domoljubne strane to bi bilo korisno, ali s političke strane to bi bio njegov samoubilački potez, budući je već te noći najavio da će ići na saborske izbore sljedeće godine. Bez obzira što su Škorini birači uglavnom i birači i simpatizeri Grabar-Kitarović, njegov potez neupućivanja birača da podrže kandidatkinju HDZ-a je politički i korektan i ispravan. To što izbori za predsjednika – na kojima je Škoro postigao izvrstan rezultat – nisu baš u velikoj vezi s izborima za Sabor, i što, najvjerojatnije, on ne će postići niti približan rezultat kao na proteklim izborima, treba mu ipak čestitati na hrabrosti i dosljednosti.

• Neki se čude što je crveni kandidat Partije, Zoran Milanović, hametice potukao protivnike u Istarskoj županiji (Zoran Milanović 50,99 %, Kolinda Grabar-Kitarović 12,30 %, Miroslav Škoro 9,49 %), Rijeci (Zoran Milanović 41,99 %, Kolinda Grabar-Kitarović 19,46 %, Miroslav Škoro 12,92 %), pa i u Zagrebu (Zoran Milanović 34,06 %, Miroslav Škoro 22,69 %, Kolinda Grabar-Kitarović 19,83 %), Zadru (Zoran Milanović 31,07 %, Kolinda Grabar-Kitarović 28,67 %, Miroslav Škoro 18,21 %) ili u Zagrebačkoj županiji (Zoran Milanović 27,53 %, Miroslav Škoro 26,85 %, Kolinda Grabar-Kitarović 25,95 %). Pridodamo li tu Međimursku županiju, u kojoj kao da ljudi žive u nekoj drugoj državi, ponovno je potvrđeno kako u dijelovima države u kojima nije bilo velikosrpske agresije daleko je manji domoljubni naboj i hrvatski osjećaj kod birača pa zato oni i dalje uglavnom daju glas bivšim jugoslavenskim jugokomunistima i njihovim nasljednicima. Drugi je slučaj kod bivših industrijskih gradova, poput Koprivnice, Siska ili Rijeke, u kojima je u XX. stoljeću – za trajanja obiju Jugoslavija – došlo i do naseljavanja pripadnika drugih naroda i manjina s istoka, a veliki utjecaj na njihovo davanje glasova rigidnoj ljevici odraz je i njihove urbanizacije, napuštanja sela i stalne ovisnosti o režimima. Nemali utjecaj na njihovo političko usmjerenje, bez obzira što je uglavnom nesvjesno i krajnje primitivno, ponajvećma je rezultat neznanja i utjecaja televizije (više) i drugih lijevih medija (manje).

• U izbornoj noći bilo je raznih analitičara koji su prosipali "pamet". Uglavnom nisu se odmakli od navijanja i svojih ideoloških matrica. Većina njih bila je iz lijevoga političkog spektra i cijeli taj karneval bio je negledljiv. Najveći gaf izrekao je na početku izborne večeri, kada su još samo famozne izlazne ankete bile orijentir za konačne rezultate izbora, dubrovački analitičar Pero Maldini da su »izlazne ankete najvjerodostojnije ankete«, što je glupost nad glupostima. I šteta je što mu se baš nitko u studiju nije suprotstavio. "Iskazao" se i Žarko Puhovski. Iako se za njega nikako ne može reći da ne zna politiku i političke igre, ali ne znam što mu je trebalo da cijeli izborni proces proglasi nebitnim i omalovaži ga. Time je omalovažio samoga sebe. Ostali "analitičari" nisu odskakali od uobičajenih fraza i uobičajenoga navijanja.

• Na dan izbora u Gongu su se jako zabrinuli da su neke glasače neki vozači vozili u autobusima na birališta. Odmah sam pomislio kako opet voze Srbe iz Srbije i BiH autobusima Lasta na glasovanje u Obrovac, Benkovac, Korenicu, Golubić… A, ne, nije tako. U Gongu su mislili na birače i o "organiziranom prijevozu na birališta u Bosni i Hercegovini". Dakle, nisu Srbi, Gongu smetaju birači Hrvati na izborima za hrvatskoga predsjednika. U nastavku priopćenja tužibaba iz Gonga saznajemo da su "Troškovi prijevoza birača do birališta zapravo troškovi izborne promidžbe kandidata ili kandidatkinje", ali da to nije ništa jer DIP nije utvrdio na prethodnim predsjedničkim izborima, da "na autobusima nema oznaka kandidata, a uslugu prijevoza mogu koristiti svi birači pod jednakim uvjetima". Dakle, vijest je lažna i neutemeljena.

• Postoje novinari koji mrze sve hrvatsko. Ima ih posvuda u raznim medijima. Jedan od njih je bivši novinar Milana Bandića (Zagreb News) i Vojka Obersnela (Novi list), a sadašnji Hanza medije (Jutarnji list). Radi se o Robertu Bajrushiju. I kada piše o Boliviji Bajrushi vrijeđa Hrvate u Hrvatskoj i one malobrojne u Boliviji. U članku pod naslovom »HRVATI U SAMOM VRHU BOLIVIJE Novi ministri vanjskih i unutarnjih poslova podrijetlom su iz Lijepe naše, Moralesu prijete zatvorom« od 29. XI. 2019. (https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/hrvati-u-samom-vrhu-bolivije-novi-ministri-vanjskih-i-unutarnjih-poslova-podrijetlom-su-iz-lijepe-nase-moralesu-prijete-zatvorom/9679141/) "ističe" se nadnaslov koji glasi: »PEČALBA«. Riječju "pečalba" (mak. privremeno ili stalno napuštanje Makedonije, iseljeni Makedonci) ponizio je ne samo iseljene Hrvate u Boliviji, nego i sve iseljene Hrvate. I to namjerno. I nije tu stao Bajrushi. Ne! Išao je dalje. Zasmetalo mu je što su Bolivijci nakon rušenja korumpiranoga Eve Moralesa na dužnosti ministara unutarnjih i vanjskih poslova postavili potomke hrvatskih iseljenika Artura Murillo-Prijića i Karen Longarić Rodriguez. Njemu, Bajrushiju, smeta što su njih dvoje imenovani u novu bolivijsku vladu »koja nema izborni demokratski legitimitet jer je formirana uz pomoć vojske«. Svi drugi novi članovi vlade imaju legitimitet, samo nemaju Murillo-Prijić i Longarić Rodriguez jer su Hrvati. Čitajući dalje ovaj članak Roberta Bajrushija u Jutarnjem listu vidimo pozadinu izrugivanja Hrvata diljem svijeta s makedonskom riječju "pečalba". To se vidi na nekoliko primjera kako je on opisao aktere prevrata i one koji su najzaslužniji za rušenje ljevičarskoga diktatora Moralesa. Potpredsjednicu Senata Jeanine Anez naziva pogrdno "konzervativka", iz "desničarske vlade", koja je »najprije protjerala dužnosnike Venezuele, a saveznike potražila u Brazilu i SAD-u«. Ona mu smeta i zato što »privremena predsjednica Jeanine Anez je konzervativna katolkinja, koja je s rukom na Bibliji prisegnula na dužnost, a na twitteru se mogu vidjeti njezini rasistički tvitovi na račun Indijanaca«. Za Artura Murillu Prijića kaže da je »donedavni senator u Cochabambi, gradu u središnjoj Boliviji, koji se u posljednja dva mjeseca etablirao kao jedan od najvećih Moralesovih kritičara« i »Murillo je poluanonimni senator iz Cochabambe«.

U nastavku članka Bajrushi kaže da je »Bolivija, donedavno ljevičarski bastion Latinske Amerike, sada je gotovo u potpunosti pod kontrolom desničara, koji vode široku propagandnu operaciju uvjeravanja javnosti da su donedavno vlast držali kriminalci. U tome je jedna od glavnih uloga pripala novom ministru unutarnjih poslova, koji Moralesa opisuje kao "fake ljevičara… kojem je isključivi cilj zadržati vlast"«. Kod Murilla Prijića smeta mu i to što ga je »dopala i dužnost razuvjeravanja svjetskih medija da je vlast u Boliviji preuzela ekipa koju je najlakše opisati kao spoj ekstremnih desničara i kršćanskih fanatika, koji se jedva čekaju obračunati s biračima ljevice i autohtonim indijanskim stanovništvom«. Optužuje Murilla Prijića da je rasist, a on je sin Hrvatice i oca Indijanca. Ministar Murillo Prijić smeta našem Robertu i zato što je "izrazito religiozan", što »od poznatih javnih osoba najviše cijeni nekadašnjeg papu Ivana Pavla II..., a kod sadašnjeg mu, Franje, smeta to što "uvelike podržava komunističke režime, a ne pita se što oni čine ljudima"«. Na kraju članka udarno pero Jutarnjega nije zaobišao ni potomka hrvatskih iseljenika s Brača poduzetnika Branka Marinkovića iz Cochabambe, koji je za njega "bolivijski tajkun bračkih korijena". Sraman napis protiv bolivijskih Hrvata.

BOLIVIJSKI MINISTRI HRVATSKOGA PODRIJETLA – Karen Longarić Rodriguez i Carlos Arturo Murillo Prijić

• Prema izvješću Sveučilišta Berkeley u Kaliforniji o indeksu uključivosti za 2019. godinu najsnošljivija država u svijetu je Nizozemska. Slijede ju Švedska, Norveška, Portugal, Irska, Velika Britanija, Kanada, Finska, Luksemburg, Danska, Njemačka, Austrija, Belgija, te Hrvatska koja je plasirana na visokom 13. mjestu. Iza Hrvatske nalaze se Australija, Kanada, Južnoafrička Republika, Argentina i Dominikanska Republika. Glavni parametri koji su ocjenjivani u izvješću su uključivost građana u pogledu snošljivosti prema spolu, invaliditetu, rasi, etničkoj i religijskoj pripadnosti i brojnih drugih oblasti. Od država iz susjedstva Slovenija je na 30., Srbija na 40., Bosna i Hercegovina na 45., Makedonija na 80., Crna Gora na 81. mjestu… Najmanje snošljive države u svijetu su muslimanske države Jemen, Irak, Sudan, Maroko… (https://www.radiosarajevo.ba/magazin/zanimljivosti/najtolerantnija-zemlja-na-svijetu-je-holandija-a-gdje-je-bih/361337)

• Da mediji izmišljaju, odavno je znano. Posebno izmišljaju hrvatski lijevi mediji i srbijanski bulevarski mediji. Srbijanski mediji uglavnom kao izvor svega "zla" u Hrvatskoj koriste portal Index, a kada nema vijesti iz Indexa, oni ih sami stvaraju. Prije neki dan beogradske Večernje novosti i ostali srbijanski mediji javili su da je u Bačkoj Palanci »Hrvatski državljanin ostavio parkiran auto sa zastavicom "Ustaše, Blajburg 1945.", što je izazvalo očekivani gnev mještana«. Još su dodali da su »Neki od njih rešili da kazne ovaj drzak čin. Vozilo koje pripada Vladimiru S. sa očigledno provokativnom porukom mržnje na unutrašnjem retrovizoru, primetila su trojica prolaznika i razlupala ga danas u 11 časova«. Kako nema slike vozila i zastavice, zasigurno je nešto drugo u pitanju. Samo ne znamo što.

• Adolfo Martinez (30) iz Amesa, grada u središtu američke savezne države Iowe u kojem živi 67 tisuća stanovnika, osuđen je na 15 godina zatvora zbog toga što je sa crkve skinuo duginu LGBT provokativnu zastavu i spalio je. Osuđen je na 15 godina robije zbog "zločina iz mržnje"! Martinez je rekao da je skinuo zastavu koja je bila izvješena na Ujedinjenoj Kristovoj crkvi u Amesu i spalio je jer se protivi homoseksualnosti. Nije dobro što je spalio i tu provokativnu zastavu, krpu duginih boja, nu normalno je što se protivi nasilju u novom svijetu ultraliberalne diktature koja je ovladala američkim pravosuđem. Ovo i nas čeka nakon što je Andrej Plenković, "frkanjem ruku" i ucjenjivanjem, prisilio saborske zastupnike iz HDZ-a da prihvate protuživotnu i protuprirodnu tzv. Istanbulsku konvenciju.

Marijan Majstorović